Beginning
Elihu nastavlja raspravu
32 Trojica su Jobovih prijatelja prestala odgovarati Jobu jer je bio siguran u svoju nedužnost. 2 Ali ondje je bio Elihu, Barakelov sin, iz mjesta Buz, iz Ramove obitelji. Jako se naljutio na Joba jer je opravdavao sebe, umjesto Boga. 3 A naljutio se i na njegovih trojicu prijatelja jer nisu znali odgovoriti Jobu, a ipak su ga osuđivali. 4 On se do tada suzdržavao odgovoriti Jobu jer su oni bili stariji od njega. 5 No kad je vidio da su ona trojica ostala bez riječi, naljutio se. 6 Stoga, progovorio je Elihu, sin Barakela iz Buza:
»Ja sam mlad po godinama, a vi ste stari;
zato sam se bojažljivo susprezao da vam kažem svoje mišljenje.
7 Mislio sam: ‘Neka starost govori,
neka mnoge godine pokažu mudrost.’
8 Ali čovjeku pamet daje duh,
dah Svemoćnoga daje mu razum.
9 Nisu samo dugovječni mudri,
niti samo stari znaju što je pravda.
10 Stoga, tražim da me saslušate,
da i ja izložim svoje znanje.
11 Čekao sam dok ste govorili,
slušao kako rasuđujete.
Dok ste tražili prave riječi,
12 posvetio sam vam svu svoju pažnju.
No nijedan od vas nije opovrgnuo Jobove riječi,
niti odgovorio na njegove tvrdnje.
13 Nemojte reći da ste našli mudrost.
Joba treba pobiti Bog, a ne čovjek.
14 Job je raspravljao s vama
i vi ste rekli što ste imali,
a ja ću sada reći svoje.
15 Jobe, ovi se ljudi boje dalje govoriti,
ponestalo im je riječi.
16 Da još čekam zato što šute,
zato što stoje i ništa ne odgovaraju?
17 I ja ću reći svoje,
iznijet ću svoje znanje.
18 Jer, imam mnogo toga reći,
duh me iznutra na to tjera.
19 Utroba mi je kao vino što se ne odzračuje,
kao nova mješina koja će se rasprsnuti.
20 Govorit ću i ja da nađem olakšanje,
otvorit ću usta i odgovoriti.
21 Ni prema kome neću biti pristran,
niti ću bilo kome laskati.
22 Jer, da sam vičan laskanju,
moj Stvoritelj brzo bi me kaznio.
33 A sad, Jobe, čuj moje riječi,
obrati pažnju na sve što ću ti reći.
2 Svoja usta otvaram,
jezik mi oblikuje riječi pod nepcem.
3 Riječi mi naviru iz pravednog srca,
usne iskreno izriču moje znanje.
4 Božji Duh me stvorio,
dah Svemoćnog daje mi život.
5 Odgovori mi, dakle, ako možeš,
spremi se da mi se usprotiviš.
6 I ja sam pred Bogom kao i ti,
i ja sam sazdan od gline.
7 Ne trebaš me se bojati,
neću te opterećivati.
8 Ali na svoje sam uši čuo,
jasno sam razabrao tvoje riječi:
9 ‘Čist sam i bez grijeha;
nedužan sam, nisam ni za što kriv.
10 Ali Bog je našao razloge da me napadne
i u meni vidi svog neprijatelja.
11 Noge mi stavlja u klade,
sve moje staze budno nadzire.’
12 Međutim, ja ti kažem: nisi u pravu
jer Bog je veći od čovjeka.
13 Zašto protiv njega iznosiš optužbe,
tvrdeći da ti neće odgovoriti?
14 Jer, Bog govori na različite načine,
ali čovjek to ne primjećuje.
15 Kroz snove, kroz noćna viđenja,
kad dubok san obuzme ljude.
Dok na svome ležaju spavaju,
16 on im na uho govori
i prijetnjama prestravljuje,
17 da bi čovjeka odvratio od njegovih djela
i sačuvao ga od oholosti,
18 da bi mu život spasio od grobne jame,
da ne prijeđe rijeku smrti.
19 Ili ga Bog kažnjava bolešću u krevetu
i neprestanim bolovima u kostima
20 pa se njegovom biću gadi hrana,
odvratno mu je i najbolje jelo.
21 Tijelo mu naočigled kopni
i strše mu kosti.
22 On se grobnoj jami primiče,
a njegov život onima koji smrt donose.
23 Ali može mu doći posrednik,
jedan od tisuću Božjih anđela,
i reći čovjeku što je za njega ispravno.
24 Ako mu se smiluje i kaže Bogu:
‘Poštedi ga odlaska u grobnu jamu,
našao sam otkupninu za njega’,
25 tijelo će mu se pomladiti kao dječje,
vratit će se u dane svoje mladosti.
26 Molit će se Bogu i on će ga prihvatiti,
gledat će mu lice i klicati od radosti.
Opet će biti pravedan pred Bogom
27 pa će zapjevati pred ljudima i reći:
‘Griješio sam i izvrtao ono što je pravo,
ali nisam dobio što sam zaslužio.
28 Spasio me od odlaska u grob,
moj život će vidjeti svjetlost.’
29 Da, Bog sve to čini čovjeku,
i to uvijek iznova,
30 da bi ga spasio od smrti,
da bi mu zasjalo svjetlo života.
31 Pazi, Jobe, i saslušaj me;
šuti, a ja ću govoriti.
32 Ako imaš što reći, odgovori mi;
govori, jer te želim opravdati.
33 A ako nemaš odgovor, onda me saslušaj;
šuti, i poučit ću te mudrosti.«
34 Potom je Elihu nastavio:
2 »Čujte moje riječi, vi mudri;
saslušajte me, vi učeni.
3 Jer, uho provjerava riječi
kao što nepce kuša hranu.
4 Sami razaberimo što je pravo,
saznajmo zajedno što je dobro.
5 Job kaže: ‘Nedužan sam,
a Bog mi uskraćuje pravdu.
6 Iako sam u pravu, smatraju me lašcem.
Smrtno sam ranjen, a nisam kriv.’
7 Koji je čovjek kao Job,
tko se ruga Bogu kao da pije vodu?
8 Sastaje se s onima koji čine zlo,
s opakima se druži.
9 Jer, on kaže: ‘Nikakve koristi čovjeku
od toga što nastoji ugoditi Bogu.’
10 Vi ste razumni, zato me poslušajte:
Bog nikad ne bi učinio ništa zlo.
Svemoćni neće počiniti nepravdu.
11 Čovjeku vraća prema djelima njegovim,
daje mu onako kako je zaslužio.
12 Bog nikad ne čini zlo,
Svemoćni je uvijek pravedan.
13 Tko ga je postavio nad zemljom?
Tko mu je povjerio cijeli svijet?
14 Kad bi odlučio povući svoj duh i dah,
15 sva bi bića propala, a čovjek bi postao prah.
16 Ako si razuman, čuj ovo;
saslušaj što ti govorim.
17 Može li vladati onaj koji mrzi pravdu?
Zar ćeš osuditi onoga koji je pravedan i moćan?
18 On može kraljevima reći da su bezvrijedni,
a poglavarima da su zli.
19 On nije pristran prema vladarima
i ne daje prednost bogatašu nad siromahom
jer svi su oni njegovo djelo.
20 U jedan tren umiru, usred noći:
bogataši budu protreseni i nestanu,
moćnici padnu a da ih nije takla ljudska ruka.
21 Njegove oči motre na ljudske putove,
on vidi svaki njihov korak.
22 Nema tog mraka ni tamnog mjesta
gdje bi se sakrili oni koji čine zlo.
23 Bog ne treba odrediti vrijeme
da bi sudio ljudima.
24 Bog bez istrage satire moćne
i druge postavlja na njihovo mjesto.
25 Dobro zna njihova djela
pa ih noću sruši i zgazi.
26 Kažnjava ih za njihovu opakost
naočigled drugih,
27 jer su prestali ići za njim
i zanemarili sve putove njegove.
28 Zbog njih siromašni vape Bogu
i on čuje zazivanje potlačenih.
29 Ali ako se i ne oglasi, tko ga može osuditi?
Ako sakrije lice, tko ga može vidjeti?
On vlada svakim narodom i čovjekom
30 da ne zavlada bezbožnik
koji narod odvodi u zamku.
31 Čovjek mora reći Bogu:
‘Bio sam zaveden, ali neću više griješiti.
32 Pouči me onom što ne vidim;
ako sam činio nepravdu,
više je neću činiti.’
33 Kako će te Bog nagraditi
ako ga odbijaš?
Ti se trebaš odlučiti, a ne ja;
zato ispričaj što znaš.
34 Svi razumni koji me čuju,
i svi mudri, reći će:
35 ‘Job govori kao neznalica,
riječi su mu nerazborite.’
36 O, kad bi Job bio iskušan do kraja
zato što odgovara poput grešnika!
37 On još dodaje svojem grijehu
niječući pred nama svoju pobunu,
i nastavlja govoriti protiv Boga.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International