Beginning
24 Zašto Svemoćni ne odredi kad je dan suda?
Zašto oni koji ga znaju ne vide da presuđuje?
2 Nepošteni pomiču međe[a] i otimaju zemlju.
Kradu stada i vode ih na svoje pašnjake.
3 Odvode magarca koji pripada siročadi
i udovici uzimaju vola kao zalog.
4 Bijednika silom odguruju sa staze,
od njih se skriva sva sirotinja zemlje.
5 Poput divljih magaraca u pustinji,
sirotinja ondje traži hranu za djecu svoju.
6 Zrnje sakupljaju po tuđim njivama
i ostatke po vinogradima opakih.
7 Noć provode goli jer nemaju odjeće,
niti čime bi se pokrili na hladnoći.
8 Pokisli od planinskog pljuska,
stišću se uz stijene jer nemaju zaklona.
9 Zli otimaju dijete s grudi udovice,
sirotinjsko dijete uzimaju kao zalog.
10 Sirotinja ide gola jer nema odjeće,
nosi snopove žita, a gladna ostaje.
11 Tiješte ulje maslina za zlikovce,
gnječe grožđe za vino, a žedni ostaju.
12 Iz grada dopire jecanje ljudi
i ranjenici zapomažu,
a Bog se na sve to oglušuje.
13 Ima ih koji se bune protiv svjetlosti,
koji ne poznaju njene putove,
niti se njenih drže staza.
14 Ubojica ustaje pred zoru
da ubije siromaha i bijednika,
a noću ide u krađu.
15 Preljubnik čeka na sumrak,
misli da ga nitko neće vidjeti,
a potom i lice zaklanja.
16 Po mraku provaljuju u kuće,
a danju se pažljivo skrivaju
jer žele izbjeći svjetlo.
17 Najdublja tama njihovo je jutro,
prijatelji su užasima tame.
18 Ti kažeš:[b] »Oni su tek pjena na površini vode.
Njihova je zemlja prokleta
pa nitko ne ide u njihove vinograde.
19 Kao što žega i suša tope snijeg,
tako i smrt[c] odnosi grešnike.
20 Zaboravlja ih utroba koja ih je rodila,
a crv se njima sladi.
Zlih se više nitko ne sjeća,
skršeni su kao drvo.
21 Zlostavljaju žene koje nemaju djece da ih zaštite,
a udovicama ne čine dobro.
22 Ali Bog svojom snagom uklanja moćne—
ako i jesu na vlasti, život im je neizvjestan.
23 Mogu se uljuljkati u sigurnost,
ali Bog motri njihove putove.
24 Nakratko uspijevaju, a onda nestanu,
padaju kao cvijeće koje vene,
odsječeni su kao klasje.«
25 Ako nije tako, tko će dokazati da lažem?
Tko može opovrgnuti moje riječi?
Bildad odgovara Jobu
25 Tada je rekao Bildad iz Šuaha:
2 »Vlast i strah pripadaju Bogu,
on održava mir na svojim visinama.
3 Može li se prebrojati njegova vojska[d]?
Nad kim ne izlazi njegova svjetlost?
4 Kako da čovjek bude pravedan pred Bogom?
Kako da ljudsko biće[e] bude čisto?
5 Ni mjesec nije sjajan, ni zvijezde čiste
u njegovim očima—
6 pa koliko manje vrijedi osoba:
ljudsko biće tek je crv!«
Job odgovara Bildadu
26 Tada je Job odgovorio:
2 »Kako si dobro pomogao nemoćnome!
Kako si samo spasio nejakoga!
3 Kako si dobro savjetovao onoga tko nema mudrosti!
Koliku si samo mudrost pokazao!
4 Čijom li si pomoći izgovorio te riječi
i čiji li je duh iz tebe govorio?
5 Mrtvi dolje strepe,
duhovi u Podzemlju.[f]
6 Bog jasno vidi svijet mrtvih,
smrt[g] mu nije skrivena.
7 Bog je nad kaosom razastro sjeverno nebo,
a Zemlju je objesio o ništa.
8 On skuplja vodu u oblake,
a oblak se od njih ne razdere.
9 Zaklanja svoje prijestolje
razastirući preko njega oblake.
10 On je na morima nacrtao horizont,
granicu između svjetlosti i tame.
11 Tresu se stupovi nebesa,
prestravljeni njegovom prijetnjom.
12 Svojom je snagom more ukrotio,
svojom mudrošću morsku neman[h] raskomadao.
13 Od njegova daha nebo se razbistrilo,
ruka mu je morsku neman probola.
14 A to je samo djelić njegovih djela,
samo šapat riječi o njemu čujemo.
Tko može razumjeti njegovu gromovitu snagu?«
27 Potom je Job nastavio svoj govor:
2 »Tako mi Boga koji mi je uskratio pravdu,
Svemoćnoga koji mi je ogorčio dušu:
3 dok je života u meni,
i Božjeg daha u mojim nosnicama,
4 usne mi neće govoriti zlo,
niti će jezik izricati laž.
5 Nikad neću priznati da ste u pravu.
Do smrti se neću odreći svoje čestitosti.
6 Držat ću se svoje pravednosti i neću je ostaviti.
Srce me ne kori niti za jedan moj dan.
7 Neka mi neprijatelj bude kažnjen poput zlih ljudi,
neka moji protivnici stradaju kao nepravedni!
8 Jer, čemu se bezbožnik može nadati kad je dokrajčen,
kad mu Bog oduzme život?
9 Čuje li Bog njegov vapaj
kad ga snađe zlo,
10 kad moli Svemoćnoga za pomoć
i neprestano zaziva Boga?
11 Poučit ću vas o Božjoj snazi,
neću skrivati naume Svemoćnoga.
12 Uostalom, sami ste sve vidjeli
pa zašto onda govorite besmislice?
13 Ovo je sudbina koju Bog dodjeljuje zlome,
nasljedstvo koje okrutni primaju od Svemoćnoga:
14 ma koliko djece imao, od mača će izginuti,
a potomstvo mu neće imati dovoljno hrane.
15 Koji prežive, sahranit će ih bolest,
a njihove udovice neće za njima plakati.
16 Čak i ako srebra sakupi kao prašine,
a odjeće nagomila kao gline,
17 to što skupi, obući će pravednik,
dok će srebro podijeliti nedužni.
18 Kuća koju gradi kao da je od paučine,
kao sjenica koju je podigao čuvar.
19 Na počinak legne bogat, ali to neće biti zadugo:
kad otvori oči, sve je nestalo.
20 Užas ga preplavljuje kao voda,
noću ga odnosi oluja.
21 Istočni vjetar ga podigne—i njega nema:
otpuše ga s njegovog mjesta.
22 Bez milosti vjetar se obrušava na njega
dok on bježi glavom bez obzira.
23 Uz pljeskanje ruku, ljudi mu se rugaju,
ismijavaju ga dok bježi iz svog doma.
Vrijednost mudrosti
28 Srebro ima svoje rudnike,
a zlato mjesto gdje se pročišćava.
2 Željezo se uzima iz zemlje,
a bakar topi iz rude.
3 Rudar rasvjetljuje tamu u njenim najdaljim zakucima
i traga za rudom u najdubljem mraku.
4 Daleko od ljudskih naselja buši jamu,
na mjestima koja je ljudska noga zaboravila;
u samoći kopa obješen o užad.
5 Zemlja na površini daje hranu,
ali u dubini je kao vatrom rastaljena.
6 U stijenama se skriva modri kamen[i],
a u njemu ima komadića zlata.
7 Nijedna grabljivica ne zna tu stazu,
oko sokolovo nije je vidjelo.
8 Njome ne gaze divlje životinje
i nijedan lav njome ne prolazi.
9 Čovjek rukom udara na kremen
i prevrće temelje planina.
10 Kroz stijenu prokopava prolaz,
oči mu vide sva njena blaga.
11 Izvore rijeka ograđuje branama,
a na svjetlost iznosi skriveno.
12 Ali, gdje da se nađe mudrost?
Na kojem mjestu prebiva znanje?
13 Čovjek ne zna gdje joj je kuća,
ne može se naći u zemlji živih.
14 Vodeni bezdan kaže: ‘Nije u meni’,
more kaže: ‘Ja je ne posjedujem.’
15 Ni čistim zlatom ne može se kupiti,
niti joj se cijena može odmjeriti srebrom.
16 Ne može se kupiti zlatom iz Ofira,
dragocjenim oniksom niti lapisom.
17 Ni zlato ni staklo ne mogu se s njom usporediti,
niti se može kupiti za dragulje u zlatu postavljene.
18 Koralji i kristali nisu ni spomena vrijedni,
veća je cijena mudrosti nego rubina.
19 Topaz iz Nubije nije s njom usporediv,
čistim zlatom kupiti se ne može.
20 Pa, odakle onda dolazi mudrost?
Gdje to prebiva znanje?
21 Skrivena je od očiju svega živoga,
zaklonjena od ptica na nebu.
22 Uništenje[j] i Smrt govore:
‘Samo smo čuli glasine o njoj.’
23 Samo Bog razumije njene putove
i zna mjesto gdje boravi.
24 Jer, on pogledom obuhvaća krajeve zemlje
i vidi sve pod nebesima.
25 Kad je vjetru odredio snagu
i kad je mjerom izmjerio vodu,
26 kad je kiši odredio zakon
i putanje olujnim oblacima,
27 tada je vidio mudrost i izmjerio je,
učvrstio je i provjerio.
28 A čovjeku je rekao:
‘Mudrost je poštovati Gospodara Boga,
a znanje ima onaj koji se kloni zla.’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International