Beginning
35 Potom je Elihu rekao:
2 »Misliš li da je ovo pravedno?
Govoriš: ‘Više sam u pravu od Boga.’
3 A pitaš: ‘Što mi to koristi
i što dobivam ako ne griješim?’
4 Odgovorit ću na to tebi
i tvojim prijateljima.
5 Pogledaj nebesa i zagledaj se u oblake
koji su toliko iznad tebe.
6 Ako griješiš, jesi li Bogu naškodio?
Ako umnožiš grijehe, jesi li mu naudio?
7 Ako si pravedan, što mu to daješ?
Što to on prima iz tvoje ruke?
8 Tvoja zloća utječe samo na slične tebi
i tvoja pravednost jedino na druge.
9 Ljudi vape zbog teškog tlačenja,
žele biti izbavljeni od ruke silnika.
10 Ali nitko ne kaže: ‘Gdje je Bog, moj Stvoritelj?
On nam noću daje pjesme koje pjevamo,
11 čini nas razumnijima od divljih životinja
i mudrijima od ptica.’
12 Takvi ljudi vape, ali on im ne odgovara
jer su bahati i opaki.
13 Uzaludni su njihovi vapaji,
Bog ih neće slušati,
ne mari za njih Svemoćni.
14 Pa koliko će tek manje slušati tebe
kad kažeš da ga ne vidiš,
da je tvoja parnica pred njim,
a ti još uvijek čekaš da ti odgovori!
15 Job misli da Bog ne kažnjava zlo
i da ne mari za grijeh.
16 Zato otvara usta za prazne priče
i puno govori bez znanja.«
36 Elihu je nastavio:
2 »Strpi se malo, pa ću ti pokazati
da se još štošta može reći u prilog Bogu.
3 Iz mnogih ću izvora iznijeti svoje znanje
i dokazati da je moj Stvoritelj pravedan.
4 Zaista, moje riječi nisu varljive.
Uz tebe je čovjek čija mišljenja su iskrena.
5 Bog je moćan, ali ne prezire ljude.
Snažan je, ali bogat razumijevanjem.
6 On ne dâ opakome da živi dugo,
a siromašnome donosi pravdu.
7 S pravednika ne skida oči.
Na prijestolje ih stavlja uz kraljeve,
da dovijeka budu uzvišeni.
8 Ali ako su neki vezani lancima
i sputani konopcima nevolje,
9 govori im o njihovim djelima,
o prijestupima koje su učinili u svojoj bahatosti.
10 Uši im otvara da čuju opomenu
i nalaže im da se okrenu od grijeha.
11 Ako ga poslušaju i počnu mu služiti,
svoje će dane provesti u blagostanju
i svoje godine u zadovoljstvu.
12 Ali ako ne poslušaju,
prijeći će rijeku smrti
i umrijeti u neznanju.
13 Bezbožnici sakupljaju Božju ljutnju.
Kad ih on okuje, za pomoć mu ne vape.
14 Umiru u cvijetu mladosti,
život im završava u sramoti[a].
15 Ali Bog patnika izbavlja kroz patnju
i govori mu dok je potlačen.
16 On te izvadio iz tvoje muke
i odveo na mjesto prostrano i mirno,
postavio ti stol prepun biranih jela.
17 Ali sada te snašla sudbina koja snalazi zle,
dograbile su te osuda i pravda.
18 Pazi da te nitko ne zavede bogatstvom,
ne daj da veliko mito učini da zastraniš.
19 Zar će te bogatstvo ili snaga
sačuvati od nevolje?
20 Ne žudi za noći da te sakrije.
Bog preko noći može uništiti cijele narode.
21 Pazi se da ne zagaziš u grijeh
jer čini se da ti je draži od nevolje.
22 Da, Bog je uzvišen u svojoj sili.
Tko je učitelj poput njega?
23 Tko mu je odredio put,
tko će mu reći: ‘Pogrešno si radio’?
24 Ne zaboravi veličati njegovo djelo
koje su ljudi opjevali.
25 Cijeli ih je ljudski rod vidio,
gledaju ih čak i izdaleka.
26 Da, Bog je velik, nama neshvatljiv.
Broj njegovih godina ne može se dokučiti.
27 Bog sakuplja kapi vode,
pretvara maglu u kišu.
28 Iz oblaka se izlijeva voda
i obilno pljušti po ljudima.
29 Tko može razumjeti kako su oblaci razastrti,
kako Bog grmi iz svog zaklona?
30 Da, on svoje munje rasipa oko sebe
i dno mora pokriva vodom.
31 On koristi oluje da vlada narodima
i da im daje hranu u izobilju.
32 Zgrabio je munju u ruke
i zapovijeda joj da udari.
33 Njegov grom najavljuje oluju,
čak i životinje znaju da je blizu.«
37 »Od toga mi drhti srce
i hoće iskočiti iz grudi.
2 Slušajte tutnjavu njegova glasa,
grmljavinu koja mu izlazi iz usta.
3 On pušta munju preko cijelog neba
i šalje je do krajeva zemlje.
4 Nakon toga glas mu zatutnji,
kad grmi glasom veličanstvenim.
I nakon što zagrmi glasom,
i dalje sijevaju munje.
5 Bog čudesno grmi svojim glasom,
čini velika djela, nama neshvatljiva.
6 Jer, on kaže snijegu: ‘Padni na zemlju!’
i kiši zapovjedi: ‘Zapljušti silovito!’
7 Tako ljudi moraju obustaviti rad
da bi svi vidjeli što čini Bog.
8 Zvijeri odlaze u svoje jazbine
i tamo nalaze zaklon.
9 Vihor dolazi s juga,
a hladnoća sa sjevernim vjetrovima.
10 Led nastaje od Božjeg daha
i široke vode se zalede.
11 On oblake puni vlagom
i para ih svojom munjom.
12 Oblaci po njegovom nalogu kruže zemljom
da izvrše sve što im je zapovjedio.
13 Šalje ih da kazni ljude poplavom
ili da navodni zemlju i pokaže ljubav.
14 Poslušaj ovo, Jobe,
stani i promotri čudesna Božja djela.
15 Znaš li kako Bog zapovijeda oblacima
i čini da njegova munja sijevne?
16 Znaš li kako vise mračni oblaci,
to čudesno djelo onoga koji zna sve?
17 Ti, koji se znojiš od vrućine u svojoj odjeći
kad se zemlja umiri nakon južnog vjetra,
18 možeš li s njim razapeti nebesa,
čvrsta kao ulaštena bronca?
19 Reci nam što da kažemo Bogu—
u tami smo pa ne znamo iznijeti svoj slučaj.
20 Zar da mu kažem da želim govoriti?
To bi bilo kao da tražim da budem progutan.
21 Nitko ne može gledati u sunce
koje blista na nebu pošto je vjetar rastjerao oblake.
22 S Božje planine[b] zlatni sjaj dolazi,
to Bog stiže u strahotnom veličanstvu.
23 Svemoćni je izvan našeg dosega,
uzvišen je u svojoj sili i pravdi.
U svojoj pravednosti nikog ne tlači.
24 Zato ga se ljudi boje i poštuju ga.
Da, svi koji su mudrog srca boje se njega.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International