Beginning
Ljudska zloća i Božja dobrota
Voditelju zbora. Od Davida, BOŽJEG sluge.
1 Sebične želje govore grešnicima,
oni se ne boje i ne poštuju Boga.
2 Sami sebi olakšavaju i lažu
da mogu griješiti i mrziti.
3 Njihove su riječi prijevarne i lažne,
ne čine ništa mudro ni dobro.
4 Noću u krevetu spletke smišljaju,
dobro ne traže, od zla ne odustaju.
5 A tvoja ljubav, BOŽE, pruža se do neba,
tvoja vjernost seže sve do oblaka.
6 Tvoja dobrota je velika kao planina,
tvoja pravda kao more je duboka.
Ti štitiš, BOŽE, i ljude i životinje.
7 Kako je dragocjena tvoja ljubav, Bože!
Ljudi kod tebe nalaze zaštitu
kao ptići pod krilima majke.
8 Obilno se goste u tvojoj kući,
piju iz rijeke tvoje dobrote.
9 Jer, iz tebe izvire sav život,
u tvom svjetlu i mi svjetlo vidimo.
10 Uvijek voli one koji te poznaju
i čuvaj ljude iskrenoga srca.
11 Neka me oholi ne zgaze nogama,
neka me zli ne otjeraju šakama.
12 Zlikovci su pali, leže oboreni,
više nikad neće ustati.
Sudbina dobrih i loših ljudi
[a] Davidova pjesma.
1 Ne brini se zbog loših ljudi,
ne zavidi onima koji rade krivo.
2 Jer, kao trava, oni će se osušiti,
kao biljka, uvenut će i nestati.
3 Pouzdaj se u BOGA i čini dobro,
naseli se u svojoj zemlji
i budi mu vjeran.
4 Uživaj u odnosu s BOGOM
i on će ti dati što ti srce želi.
5 Prepusti se i vjeruj BOGU,
a on će ti pomoći.
6 Svima će pokazati jasno kao dan,
svi će znati da si ti u pravu.
7 Vjeruj BOGU i čekaj ga strpljivo,
ne brini se ako loši uspijevaju.
8 Riješi se ljutnje i bijesa
jer samo te vode u zlo.
9 Znaj, nestat će loši ljudi,
a oni koji BOGU vjeruju
naslijedit će zemlju.
10 Još malo i zlih više neće biti,
tražit ćeš ih, ali nećeš ih naći.
11 Skromni će zemlju naslijediti,
u obilju i miru oni će uživati.
12 Loši se često urote protiv dobrih
i zastrašuju ih svojim bijesom.
13 Ali, BOG se smije takvim ljudima
jer zna da će ih stići njihova kazna.
14 Nasilnici dižu mač na siromaha i jadnika,
strijelama gađaju sve koji čine dobro.
15 No slomit će se njihovi lukovi i strijele,
a mačevi će im probosti srce.
16 Ono malo što dobar čovjek ima
bolje je od krivo stečenog bogatstva.
17 Jer, zlikovci će izgubiti svu moć,
a nevini se mogu osloniti na BOGA.
18 BOG štiti besprijekorne cijelog života,
uživat će oni svoje nasljedstvo zauvijek.
19 U vrijeme nesreće neće propasti,
u vrijeme gladi imat će hrane.
20 Zli ljudi će nestati, rastjerani kao dim,
propast će svi BOŽJI neprijatelji.
21 Loši ljudi posuđuju, ali dug ne vraćaju,
a dobri ljudi darežljivo daju.
22 Oni koje BOG blagoslovi,
zemlju će naslijediti,
a koje prokune, bit će uništeni.
23 BOG čovjeka vodi pravim putem
ako je s njim zadovoljan.
24 Ako i posrne, neće pasti
jer BOG će ga pridržati.
25 Bio sam mlad, a sada sam star,
no još nisam vidio dobre ljude bez pomoći,
ni djecu njihovu da prose za kruh.
26 Takvi uvijek daju velikodušno,
njihova djeca su pravi blagoslov.
27 Kloni se zla i čini dobro
pa ćeš uvijek imati sredstva za život.
28 Jer, BOG voli pravdu
i svoje vjerne ne zaboravlja.
Oni se uvijek očuvaju,
a obitelji loših propadaju.
29 Pravedni će dobiti zemlju
i na njoj živjeti zauvijek.
30 Dobri ljudi mudro govore,
korisni su njihovi savjeti.
31 Naučili su BOŽJE zakone,
protiv njih neće živjeti.
32 Loši ljudi uvijek vrebaju dobre,
traže priliku da ih ubiju.
33 No BOG ih njima ne prepušta,
sud dobrima kaznu ne dosuđuje.
34 Čekaj BOŽJU pomoć i čini dobro.
Dobrom ćeš zemljom biti nagrađen.
Gledat ćeš propast nevjernih.
35 Vidio sam jednom
lošeg čovjeka na vlasti.
Širio se kao snažno drvo.
36 Ali, uskoro, više ga nije bilo,
tražio sam, nisam ga našao.
37 Gledaj one koji su dobri i pošteni
jer budućnost imaju miroljubivi.
38 A oni koji krše zakon, propast će
i njihova djeca morat će otići[b].
39 BOG je spas dobrima,
sklanja ih u vrijeme nevolje.
40 BOG pomaže dobrima,
oslobađa ih od bezbožnika.
Spašava ih jer se k njemu sklanjaju.
Molitva patnika
Davidova pjesma za dan sjećanja.
1 O, BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kažnjavaj u svom bijesu.
2 Kao da me tvoje strijele bodu,
kao da si šaku spustio na mene.
3 Zbog tvog ogorčenja osjećam bol,
zbog mog grijeha kosti su mi slabe.
4 Moja krivnja cijelog me prekrila,
prevelika mi je njezina težina.
5 Napravio sam veliku glupost,
sad mi rane smrde i gnoje se.
6 Pognut sam i slomljen,
hodam uokolo tugujući.
7 Gorim u vrućici,[c]
cijelo tijelo me boli.
8 Potpuno sam iscrpljen i slomljen,
srce mi lupa, tjera me da vrištim.
9 Gospodaru, ti znaš što trebam,
ti čuješ sve moje uzdahe.
10 Srce mi lupa, snaga me izdaje,
čak mi i vid polako nestaje.
11 Zbog moje bolesti,
prijatelji i susjedi mi ne prilaze.
12 Oni koji me žele ubiti,
postavljaju mi zamke.
Žele me povrijediti i upropastiti,
prijete i smišljaju prijevare.
13 Kao da sam gluh, ništa ne čujem,
nijem sam, ne mogu govoriti.
14 Kao da ne čujem što ljudi govore,
ne odgovaram i ne branim se.
15 Tebe čekam da me braniš, BOŽE,
ti govori za mene, Bože i Gospodaru moj.
16 Molim te, neka se ne smiju mojoj boli
i ne rugaju se kad posrnem i padnem.
17 Jer, samo što se ne srušim,
moja bol ne prestaje.
18 Priznajem svoju krivnju,
žao mi je zbog moga grijeha.
19 Jaki su oni koji mrze moj život.
Mnogi me mrze bez razloga.
20 Uvijek mi vraćaju zlo za dobro,
optužuju me kad radim ispravno.
21 O, BOŽE, ne ostavljaj me,
ne udaljavaj se od mene, Bože moj!
22 Požuri i pomozi mi,
Gospodaru, spasitelju moj!
Ispovijed patnika
Voditelju zbora, Jedutunu[d]. Davidova pjesma.
1 Odlučio sam: »Pazit ću što govorim,
neću griješiti svojim jezikom.
Usta ću držati zatvorena[e]
u blizini loših ljudi.«
2 Zašutio sam, umuknuo,
ni o čemu nisam govorio,
no bilo mi je još gore.
3 Jako sam se uznemirio.
No što sam više mislio,
sve sam bio nestrpljiviji.
A onda sam progovorio:
4 »BOŽE, reci što će biti sa mnom,
koliko ću još živjeti?
Želim znati kako će moj život proći.
5 Dao si mi da živim samo kratko,
kao da me pred tobom i nema.
Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
6 Ovaj život je kao prolazna sjenka.
Uzalud bogatstvo sakupljamo,
a tko će ga poslije uzeti, ne znamo.
7 Gospodaru, čemu da se nadam?
Ti si sva moja nada.
8 Spasi me od svega što sam zgriješio,
ne daj da me budale ismijavaju.
9 Šutio sam, nisam ništa rekao
jer ti si mi svu tu patnju dao.
10 Prestani me kažnjavati,
ubija me pritisak tvoje ruke.
11 Kažnjavaš nas za pogreške,
učiš nas kako trebamo živjeti.
No sve se istroši, kao kad moljac izjeda.
Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
12 BOŽE, čuj moju molitvu,
slušaj moj plač i pogledaj mi suze.
Kao putnik kroz ovaj život putujem,
kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost.
13 Pusti me malo da budem sretan
prije nego što odem i više me ne bude.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International