Book of Common Prayer
Molitva za poniznost
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 O BOŽE, ne gledam druge s visoka,
ne mislim da sam bolji od njih.
Ne bavim se velikim stvarima,
ne zadajem si nemoguće ciljeve.
2 Smirio sam i stišao svoju dušu,
kao dijete nakon dojenja na majčinim prsima,
kao zadovoljno dijete na mojim rukama.[a]
3 Izraele, svu nadu položi u BOGA,
od sada pa do vječnosti.
U slavu Hrama
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 O BOŽE, sjeti se
što je sve David izdržao.
2 Tebi, BOŽE, dao je zakletvu,
zavjetovao se silnom Bogu Jakovljevom:
3 »Neću ući u svoju kuću,
niti leći u svoju postelju.
4 San na oči neću pustiti,
ni očne kapke sklopiti
5 dok ne nađem mjesto za BOGA,
gdje će stanovati silni Bog Jakovljev.«
6 U Efrati[b] smo saznali za Kovčeg saveza,
pronašli smo ga u Kirjat Jearimu[c].
7 Hajdemo sad u Božji dom,
da se pred njegovim prijestoljem poklonimo.
8 Ustani, BOŽE![d] Idi u svoje prebivalište,
s Kovčegom što tvoju moć pokazuje.
9 Neka su tvoji svećenici pravdom odjeveni,
a tvoji vjernici neka kliču od radosti.
10 Zbog svoga sluge Davida,
ne odbij svog pomazanika[e].
11 BOG se zakleo Davidu
i od toga neće odstupiti:
»Tvoji će potomci
na prijestolju biti dovijeka.
12 Ako budu vjerni mom Savezu i zakonima,
i njihovi će sinovi zauvijek kraljevati.«
13 BOG je odabrao Sion
kao mjesto za svoj dom.
14 Rekao je: »Ovdje ću se naseliti,
ovdje želim zauvijek stanovati.
15 Grad ću blagosloviti obiljem
i nahraniti siromašne.
16 Svećenike ću odjenuti spasenjem,
a vjernici će klicati od radosti.
17 Ovdje će vladati Davidova obitelj[f]
i nikad se neće ugasiti loza[g]
moga odabranog kralja.
18 Posramit ću njegove neprijatelje,
a na glavi će mu sjajiti kruna.«
Živjeti zajedno u miru
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 O, kako je dobro i ugodno
kada braća i sestre žive zajedno!
2 Kao mirisno ulje izliveno na Aronovu[h] glavu,
što klizi niz njegovu bradu,
niz rubove njegove odore.
3 Kao blaga kiša s Hermona
što rosi na brda Siona.
Tu BOG daje svoj blagoslov,
a to je vječni život.
Poziv na noćno slavljenje
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 Slavite BOGA, svi BOŽJI sluge,
što mu noću u Hramu služite!
2 Svoje ruke prema svetištu pružite
i BOGA blagoslivljajte!
3 Sa Siona vas BOG blagoslovio
koji je nebo i zemlju stvorio.
Himna slavljenja
1 Slavite BOGA!
Slava BOŽJEM imenu!
Slavite ga, BOŽJI sluge
2 što u BOŽJEM Hramu služite,
u dvorima Hrama našeg Boga.
3 Hvalite BOGA jer dobar je,
slavite mu ime jer ono uveseljuje.
4 Jer, BOG je izabrao Jakova,
sebi je uzeo narod Izraela.
5 Znam da velik je BOG,
naš Gospodar je veći od svih bogova.
6 BOG čini što želi na nebu i na zemlji,
na morskoj pučini i u dubinama.
7 Podiže oblake s krajeva zemlje,
stvara munje, šalje kišu,
iz spremišta izvodi vjetrove.
8 On je pobio prvorođence u Egiptu,
sve prvorođene ljude i stoku.
9 On je u Egiptu činio čudesa
da kazni faraona i njegove sluge.
10 Pobijedio je mnoge narode
i pobio moćne kraljeve:
11 Sihona, kralja Amorejaca,
i Oga, kralja Bašana.
Pokorio je sva kraljevstva Kanaana.
12 Osvojenu zemlju dao je Izraelu,
u nasljedstvo izraelskom narodu.
13 BOŽE, tvoje ime traje zauvijek,
sjećanje na tebe seže kroz vjekove.
14 Jer, BOG brani svoj narod,
naklonjen je svojim slugama.
15 Bogovi drugih naroda
samo su srebro i zlato,
obično djelo ljudskih ruku.
16 Usta imaju, ali ne govore,
oči imaju, ali ne vide,
17 uši imaju, ali ne čuju,
usta imaju, ali ne dišu.
18 Nalik njima postat će
svi koji ih izrađuju i štuju.
19 Slavi BOGA, narode izraelski!
Slavite ga, vi BOŽJI svećenici!
20 Slavite BOGA, svi Leviti[i]!
Slavite BOGA, svi koji ga štujete!
21 Neka se BOG slavi i hvali
na Sionu, usred Jeruzalema.
Slavite BOGA!
14 Kad je bilo vrijeme ručka, Boaz joj je rekao: »Dođi i jedi s nama. Posluži se kruhom i umakom od vinskog octa.«
Sjela je pokraj žetelaca, a on ju je ponudio prženim zrnjem. Jela je koliko je htjela i sačuvala ostatak.
15 Kad je nastavila sakupljati ostatke, Boaz zapovjedi slugama: »Pustite je da sakuplja čak i među snopovima. Ne sprečavajte je! 16 Dok žanjete, namjerno ispuštajte klasje iz snopova i neka slobodno sakuplja. Ne prigovarajte joj!«
17 Sakupljala je klasje sve do večeri, a zatim odvojila zrnje i nakupila punu košaru[a] ječma. 18 Ponijela je ječam sa sobom u grad i pokazala svekrvi koliko je skupila. Izvadila je ostatak ručka i dala Naomi.
19 »Gdje si toliko sakupila?« upita je svekrva. »Gdje si danas radila? Blagoslovljen onaj koji je bio tako dobar prema tebi!«
Tada je ispričala svekrvi kako je radila u polju koje pripada čovjeku po imenu Boaz.
20 »Blagoslovio ga BOG koji je uvijek vjeran i dobar, živima i mrtvima[b]!« usklikne Naomi i doda: »Taj nam je čovjek blizak rod, jedan od naših skrbnika[c].«
21 Ruta nadoda: »Boaz me pozvao da nastavim sakupljati klasje. Rekao je da ostanem uz njegove radnike do kraja žetve.«
22 Naomi je rekla svojoj snahi Ruti: »Kćeri, dobro je da budeš s njegovim sluškinjama, da ti se na drugom polju ne bi dogodilo kakvo zlo.«
23 Tako se Ruta držala Boazovih sluškinja i sakupljala klasje sve do kraja žetve ječma, a kasnije i žetve pšenice. A živjela je kod svoje svekrve.
Sluge Novoga saveza s Bogom
3 Zvuči li ovo kao da opet hvalimo sami sebe? Zar trebamo pismo preporuke za vas ili od vas, kao što neki trebaju? 2 Vi ste sami naša preporuka, pisana u našim srcima, koju znaju i čitaju svi ljudi. 3 Pokazujete da ste Kristovo pismo, djelo naše službe, koje nije pisano tintom, nego Duhom živoga Boga. I nije napisano na kamenim pločama, nego na ljudskim srcima.
4 Ovo govorimo jer po Kristu imamo veliko pouzdanje pred Bogom. 5 Nismo u položaju tvrditi da išta možemo učiniti sami od sebe—naša sposobnost dolazi od Boga. 6 On nas je osposobio da budemo sluge Novog saveza, koji je Bog sklopio sa svojim narodom, a taj savez nije pisani zakon, nego savez Duha. Pisani zakon ubija, a Duh daje život.
7 Stari je savez bio uklesan na kamenim pločama. Donesen je očitovanjem Božje slave, tako da je sjaj, koji se odražavao na Mojsijevom licu, bio toliko sjajan da ga Izraelci nisu mogli niti pogledati iako je blijedio. Ako je takvo služenje Bogu pod Starim savezom došlo s takvim sjajem—a vodilo je u smrt— 8 koliko je sjajnije služenje Bogu koje donosi Duh? 9 Budući da je način služenja, koji donosi osudu, toliko slavan, koliko je slavniji način služenja koji donosi opravdanje ljudima pred Bogom! 10 Jer, ono što je prije bilo prepuno sjaja, sada više nema sjaja u usporedbi s nenadmašnim sjajem. 11 Ako je način služenja Bogu, koji je iščeznuo, došao s tolikom slavom, koliko će slavniji biti onaj koji nikad ne prestaje?
12 Budući da imamo tu nadu, vrlo smo odvažni. 13 Nismo kao Mojsije, koji je stavio veo preko lica da Izraelci ne bi vidjeli svršetak onoga što blijedi i nestaje. 14 Njihovi su umovi bili zatvoreni. I danas, njihovi su umovi pokriveni istim velom pri čitanju Staroga zavjeta. Taj im veo i dalje zastire značenje jer on se uklanja jedino po Kristu. 15 Do današnjega dana, kad god se čita Mojsijev zakon, veo ostaje na njihovim srcima. 16 Ali kada se tko okrene Gospodinu i slijedi ga, veo se skida. 17 Gospodin o kojemu govorim jest Duh, a gdje je Gospodinov Duh, 18 tamo je sloboda. A mi, otkrivenog lica, promatramo i odražavamo Gospodinovu slavu te se mijenjamo i postajemo sličniji njemu, sve više i više. Ova promjena dolazi od Gospodina, koji je Duh.
Isus poučava o seksualnom grijehu
27 »Čuli ste da je rečeno: ‘Ne počini preljub!’[a] 28 A ja vam kažem da je svatko tko s požudom pogleda ženu, već u svom srcu s njom učinio preljub. 29 Stoga, ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, izvadi ga i baci! Bolje ti je izgubiti jedan dio tijela nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. 30 Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je i baci! Bolje ti je izgubiti jedan dio tijela nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao.«
Isus poučava o razvodu
(Mt 19,9; Mk 10,11-12; Lk 16,18)
31 »Rečeno je: ‘Onaj tko se rastaje od svoje žene, mora joj dati pismenu potvrdu o razvodu.’[b] 32 No ja vam kažem da svatko tko se rastaje od svoje žene, tjera je na preljub, osim ako se rastaje zbog bračne nevjere. A onaj tko se oženi takvom rastavljenom ženom, također čini preljub.«
Isus poučava o davanju obećanja
33 »Čuli ste da je našim precima rečeno: ‘Ne krši prisegu koju si dao! Izvrši prisegu koju si dao Gospodinu!’[c] 34 Ali ja vam kažem: ne zaklinjite se nikako! Ni nebom, jer je ono Božje prijestolje; 35 ni zemljom, jer je pod njegovim nogama; ni Jeruzalemom, jer pripada njemu, velikom Kralju. 36 Ne zaklinji se ni svojom glavom, jer ne možeš ni jednu vlas učiniti ni bijelom ni crnom. 37 Ako želiš reći ‘da’, onda reci ‘da’, a ako želiš reći ‘ne’, reci ‘ne.’ Sve što je više od toga, dolazi od Zloga.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International