Book of Common Prayer
Kraljevo obećanje
Davidova pjesma.
1 Pjevat ću o vjernosti i pravdi,
tebi ću, BOŽE, pjevati.
2 Trudit ću se živjeti besprijekorno.
Kad ćeš doći k meni?
Čestito ću živjeti u svojoj palači.
3 Ono što je loše, neću ni pogledati.
Mrzim ono što čine otpadnici,
ne želim u tome sudjelovati.
4 Odbacit ću pokvarenost,
nikakvo zlo ne želim činiti.
5 Zaustavit ću svakoga
tko tajno kleveće bližnjega.
Oholost i bahatost
neću dopuštati.
6 Potražit ću vjerne u zemlji,
takvi će sa mnom živjeti.
Tko živi besprijekorno,
takav će mi služiti.
7 Tko se bavi prijevarom,
u mom domu neće stanovati.
Tko govori laži,
pred mojim očima neće stajati.
8 Iz dana u dan ću zatirati
sve koji čine zlo u zemlji.
Tako ću sve zlikovce
iz BOŽJEG grada ukloniti.
Molitva protiv neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Slavim te, Bože!
Čuj me i ne šuti!
2 Zli ljudi lažu protiv mene,
govore što nije istina.
3 Obasipaju me riječima mržnje,
bez razloga me napadaju.
4 Volio sam ih, a oni me optužuju,
dok ja za njih govorim molitvu.
5 Za dobro, vraćaju mi zlo,
mržnju za prijateljstvo.
6 Kažu: »Odredi mu zlog suca
i neka ga njegov branitelj optuži.
7 Neka ga sud proglasi krivim,
čak i za njegove molitve.
8 Neka mu život bude kratak,
a drugi mu službu preuzme.
9 Neka mu djeca budu siročad,
a žena neka mu je udovica.
10 Neka mu djeca skitaju i prose,
iz ruševnog doma neka ih tjeraju.
11 Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima,
a stranci preuzmu sve za što se trudio.
12 Neka mu se nitko ne smiluje,
neka njegovu siročad ne žale.
13 Neka mu obitelj propadne,
a ime nestane već u drugom pokoljenju.
14 Neka BOG pamti krivnju njegovog oca,
grijeh njegove majke neka se ne briše.
15 Neka stalno budu krivi pred BOGOM,
a sjećanje na njih neka nestane.«
16 O meni govore: »Nikad nije bio dobar.
Progonio je, ubijao siromašne i jadne.
17 Druge je proklinjao
pa neka je sâm proklet.
Blagoslov nije davao
pa neka se ne daje ni njemu.
18 Svakog dana izgovarao je kletve,
kao da vodu pije ili se uljem maže.
19 Neka ga kletve cijelog prekriju
i opašu ga poput pojasa.«
20 Tako su rekli moji neprijatelji,
ali neka ih BOG baš tako kazni.
21 A ti se, BOŽE i Gospodaru moj,
za mene zauzmi, u čast svog imena.
Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
22 Jer, siromašan sam i jadan,
srce mi je slomljeno.
23 Nestajem kao večernja sjena,
otpuhan sam kao kukac.
24 Koljena mi klecaju od posta,
tijelo mi je sâma kost i koža.
25 Rugaju mi se oni koji me optužuju,
kad me vide, glavom odmahuju.
26 Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj,
spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
27 I neka svi znaju da si to učinio,
da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio.
28 Oni proklinju, a ti daješ blagoslov.
Kada napadnu, porazi ih!
Daj da se raduje tvoj sluga.
29 Ponizi moje protivnike,
neka budu javno osramoćeni.
30 Hvalospjeve pjevam BOGU,
pred svima ga slavim.
Ajin
121 Činio sam što je dobro i pravedno,
ne prepuštaj me tiranima.
122 Zauzmi se za svoga slugu,
da mi bahati ljudi ne naude.
123 Oči su mi već umorne
dok iščekujem tvoj spas,
pravednu pomoć si obećao.
124 Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav,
nauči me svoje odredbe.
125 Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti,
da tvoja pravila mogu razumjeti.
126 Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE,
jer ljudi tvoj zakon krše.
127 Volim tvoje zapovijedi
više i od čistog zlata.
128 Zato tvoja pravila poštujem
i mrzim svaki krivi put.
Pe
129 Divna su tvoja pravila,
zato ih pažljivo slijedim.
130 Objava tvojih riječi prosvjetljuje,
svatko s njima mudar postaje.
131 Otvorenih usta hvatam dah,
žudim čuti tvoje zapovijedi.
132 Pogledaj me i budi mi sklon,
kao onima koji tvoje ime vole.
133 Usmjeravaj me, kao što si obećao,
i ne daj da zlo nada mnom vlada.
134 Oslobodi me tiranije ljudske,
da se tvojih pravila mogu držati.
135 Molim te, budi blizu svoga sluge,[a]
svojim odredbama pouči me.
136 Isplakao sam potoke suza
jer ljudi tvoj zakon ne drže.
Cade
137 Pravedan si, BOŽE,
ispravne su tvoje prosudbe.
138 Sva pravila, koja si zadao,
pravedna su i pouzdana.
139 Bijes me izjeda kad pomislim
da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.
140 Tvoje obećanje je pouzdano,
zato ga tvoj sluga toliko voli.
141 Iako sam neznatan i prezren,
tvoje pouke ne zaboravljam.
142 Tvoja pravda vrijedi zauvijek,
učenje tvoje je potpuna istina.
143 Snašli su me nevolja i tjeskoba,
a ipak me tvoje zapovijedi raduju.
144 Tvoja su pravila uvijek ispravna,
daj da ih razumijem, da mogu živjeti.
Molitva za pomoć
15 Pogledaj s neba
i vidi iz svog prebivališta,
svetog i slavnog.
Gdje su ti odlučnost i moć,
tvoja nježnost i samilost?
Otišle su od nas.
16 Ali, ti si naš Otac,
makar nas Abraham ne poznaje
i Izrael ne priznaje.
Ti si BOG, naš Otac,
naš Otkupitelj od davnina.
17 Zašto činiš, BOŽE,
da odlutamo s tvojih puteva
i da nam otvrdne srce
pa te se ne bojimo?
Vrati se radi svojih slugu,
plemenâ koja pripadaju tebi.
18 Samo nakratko je tvoj narod
posjedovao tvoje sveto mjesto,
a sada su naši neprijatelji
zgazili tvoje svetište.
19 Postali smo kao narod
kojim nikad nisi vladao,
koji se nije zvao tvojim imenom.
64 O, kad bi razderao nebesa i sišao!
Planine bi se zatresle pred tobom!
2 Kao što vatra zapali grančice
i čini da voda proključa,
siđi i objavi svoje ime
svojim neprijateljima,
da narodi zadrhte pred tobom!
3 Jer, kad si činio strašna djela,
koja nismo očekivali,
silazio si i planine su se tresle pred tobom.
4 Od pradavnih vremena
nijedno uho nije čulo,
nijedno oko vidjelo
drugoga Boga osim tebe,
koji radi za one što mu vjeruju.
5 Ti dolaziš k onima[a]
koji rado čine ono što je pravo,
koji se sjećaju tvojih puteva.
Ali, kad si se razljutio, mi smo sagriješili,
i neprestano griješimo.
Kako da se onda spasimo?
6 Svi smo postali prljavi od grijeha.
Sva su naša pravedna djela
kao prljave, krvave krpe[b].
Svi se sušimo kao list,
a naši grijesi nas odnose kao vjetar.
7 Nitko ne priziva tvoje ime,
niti se trudi da do tebe dopre,
jer si se sakrio od nas
i učinio da patimo
pritisnuti svojim grijesima.
8 A ipak, BOŽE, ti si naš Otac.
Mi smo glina, ti si lončar
—svi smo tvoje djelo.
9 Ne budi previše ljut, BOŽE,
ne sjećaj se zauvijek naših grijeha.
Pogledaj na nas, molimo te,
jer svi smo tvoj narod.
Crkveno vodstvo
3 Ovo što kažem je istinito: ako netko želi služiti u starješinstvu[a], teži časnom poslu. 2 Starješina[b] mora voditi besprijekoran život. Smije imati samo jednu ženu. Mora biti trijezan, razborit, čestit i gostoljubiv. Mora biti sposoban poučavati. 3 Ne smije biti sklon piću ni nasilnik, već blag i miroljubiv čovjek. Ne smije voljeti novac. 4 Mora dobro upravljati svojim domaćinstvom i paziti da ga djeca slušaju s punim poštovanjem. 5 Ako tko ne zna kako upravljati vlastitom obitelji, kako će moći brinuti o Božjoj Crkvi? 6 Ne smije biti novi obraćenik da se ne bi uzoholio i bio osuđen kao što je bio i đavao. 7 Nadalje, mora uživati ugled i među onima koji nisu vjernici, da ne bi bio osramoćen i uhvaćen u đavlovu zamku.
Crkveni pomoćnici
8 Isto tako i pomoćnici u crkvi[c] moraju biti vrijedni poštovanja. Ne smiju biti dvolični, skloni opijanju niti pohlepni za novcem. 9 Moraju se čiste savjesti pridržavati dubokih istina vjere. 10 Oni se najprije trebaju dokazati na djelu i tek tada, ako se pokažu bez prigovora, mogu služiti u toj službi. 11 Isto tako i žene[d] moraju biti vrijedne poštovanja. Ne smiju ogovarati, nego vladati sobom i biti u svemu dostojne povjerenja. 12 Pomoćnici moraju imati jednu ženu[e] i moraju dobro upravljati svojom djecom i svojim domaćinstvom. 13 Oni koji dobro obavljaju pomoćničku službu, stječu častan položaj i veliku sigurnost u vjeri u Isusa Krista.
Tajna pobožnosti
14 Pišem ti ovo sada, premda se nadam da ću uskoro doći k tebi. 15 No, ako se moj put odgodi, želim da znaš kako se čovjek treba ponašati u Božjem domu, a to je Crkva živoga Boga, temelj i stup istine. 16 Zaista, velika je tajna pobožnog života:
Krist se pojavio u ljudskom tijelu,
potvrđen je od Duha,
viđen je od anđela,
objavljen je narodima,
po svijetu su vjerovali u njega,
na Nebo je uzdignut u slavi.
Odakle Isusu vlast?
(Mt 21,23-27; Lk 20,1-8)
27 Isus i učenici vratili su se u Jeruzalem. Dok je Isus šetao Hramom, pristupili su mu vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine naroda 28 pa ga upitali: »Kakvu vlast imaš da sve to činiš? Tko ti ju je dao?«
29 Isus im je rekao: »I ja ću vas nešto pitati. Ako mi odgovorite, ja ću vam reći tko me ovlastio da to činim. 30 Je li Ivanovo krštenje došlo s Neba ili je došlo od ljudi? Odgovorite mi!«
31 Oni su počeli raspravljati među sobom: »Ako kažemo: ‘Došlo je s Neba’, on će reći: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ 32 Ne možemo reći: ‘Došlo je od ljudi’, zbog naroda.« Bojali su se naroda jer su ljudi vjerovali da je Ivan bio prorok.
33 Stoga, rekli su Isusu: »Ne znamo.«
Na to im je Isus rekao: »Onda neću ni ja vama reći kakvom vlašću ovo činim.«
Bog šalje svoga Sina
(Mt 21,33-46; Lk 20,9-19)
12 Tada im je Isus počeo govoriti u usporedbama: »Čovjek je posadio vinograd i oko njega sagradio zid. Iskopao je jamu za tiješnjenje grožđa i napravio toranj za zaštitu. Zatim je vinograd iznajmio nekim vinogradarima pa je otišao na put. 2 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu da od vinogradara uzme njegov dio grožđa. 3 No oni su ga uhvatili, prebili ga i poslali natrag praznih ruku. 4 Vlasnik im je poslao drugog slugu. Njemu su razbili glavu 5 i izvrijeđali ga. Poslao je još jednog slugu, ali su i njega ubili. Slao im je još mnogo drugih, od kojih su neke pretukli, a neke ubili.
6 Vlasniku je još jedino preostalo da pošalje svoga voljenog sina. Tako je njega poslao kao posljednjega. Mislio je: ‘Moga će sina sigurno poštovati!’
7 No vinogradari su među sobom govorili: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga i nasljedstvo će pripasti nama!’ 8 Uhvatili su ga, ubili i izbacili iz vinograda.
9 Što će sada učiniti vlasnik vinograda? Doći će i poubijati te vinogradare, a vinograd dati drugima. 10 Sigurno ste pročitali ovaj tekst u Svetom pismu:
‘Kamen, koji su odbacili graditelji,
postao je temeljni kamen.
11 Gospodin je to učinio
i čudesno je to vidjeti!’«[a]
12 Židovski su vođe počeli tražiti način kako da uhite Isusa jer su znali da je ova usporedba bila namijenjena njima. No bojali su se ljudi pa su ga ostavili i otišli.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International