Book of Common Prayer
Slavni kralj
Davidova pjesma.
1 Zemlja i sve na njoj pripada BOGU,
njegovi su cijeli svijet i svi ljudi.
2 Jer, podigao ju je na morima,
izgradio na rijekama.
3 Tko će se popeti na BOŽJE brdo[a]?
Tko smije ući u njegov sveti Hram?
4 Onaj s čistim djelima i mislima,
onaj koji se ne koristi lažima,
i ne zaklinje lažnim obećanjima.
5 Takve će BOG blagosloviti,
spasiti i nevinima proglasiti.
6 Takav je naraštaj onih koji ga traže,
onih koji traže tebe, Bože Jakovljev. Selah
7 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
8 A tko je taj slavni Kralj?
On je BOG silan i snažan,
BOG nepobjediv u bitci!
9 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
10 A tko je taj slavni Kralj?
Taj slavni Kralj je BOG Svevladar! Selah
Glas BOGA u oluji
Davidova pjesma.
1 Priznajte BOŽJU slavu, vi nebeska bića[a],
veličajte BOŽJU slavu i moć.
2 Slavite BOŽJE slavno ime,
hvalite BOŽJU svetu ljepotu.
3 BOŽJI glas čuje se nad morem.
Nad vodenim prostranstvom
slavnog BOGA grmi glas.
4 Glas BOGA je silan,
veličanstven je BOŽJI glas.
5 Glas BOGA slama cedrova stabla,
libanonske cedrove lomi BOG.
6 Čini da planine Libanona kao tele poskakuju,
da Sirion[b] kao mladi bik podrhtava.
7 Glas BOGA udara kao munja.
8 Pustinju trese BOŽJI glas,
BOG potresa pustinju Kadeš[c].
9 Glas BOGA hrastove povija[d]
i šume na zemlju obrušava.
Dok u Hramu svi viču: »Slava mu!«
10 BOG vlada nad vodenim prostranstvom,
BOG na prijestolju zauvijek kraljuje.
11 Neka BOG osnaži svoj narod,
neka BOG svom narodu pruži mir[e].
Božja slava i vrijednost čovjeka
Voditelju zbora, prema »gititu«[a]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Tvoja slava doseže iznad nebesa!
2 Kad ti djeca i dojenčad pjevaju hvale,
stvara se tvrđava protiv tvojih neprijatelja,
da zaustavi svakog protivnika i osvetnika.
3 Doista, gledam nebesa, djelo ruku tvojih,
kako si mjesec i zvijezde postavio.
4 I pitam se zašto o čovjeku razmišljaš,
zašto ti je stalo do ljudi?
5 Učinio si ih malo manjim od nebeskih bića[b],
okrunio ih slavom i čašću.
6 Dao si im vlast nad svime što si stvorio,
sve si im podložio:
7 ovce i goveda, divlje zvijeri,
8 ptice na nebu i ribe u moru.
9 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Radost slavljenja u Hramu
Voditelju zbora. Na gititu. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Kako je divno tvoje prebivalište,
Svevladaru BOŽE!
2 Duša mi čezne za BOŽJIM Hramom,
a srce i tijelo kliču Bogu živome.
3 I vrapci si dom nalaze,
i lastavice gnijezda grade
da izlegnu mlade kraj BOŽJIH žrtvenika.
O, BOŽE Svevladaru, kralju moj!
4 Blago onima što u tvom domu borave
i bez prestanka te hvale! Selah
5 Blago onima čija je snaga u tebi,
čije srce čezne putovati u tvoj Hram.
6 Dok prolaze dolinom Baka,
ona se ispunjava izvorima,
natapa je jesenja kiša.
7 Oni putuju od grada do grada,
do Siona gdje susreću Boga
koji je nad svim bogovima.
8 BOŽE Svevladaru, čuj moju molitvu;
saslušaj me, Jakovljev Bože! Selah
9 Bože, čuvaj nam kralja, našeg zaštitnika![a]
Naklono pogledaj lice svog izabranika.
10 Bolji je jedan dan u tvom Hramu
nego tisuću bilo gdje drugdje.
Radije stojim na pragu Doma svog Boga
nego da boravim u domovima zlih.
11 BOG je sunce i štit,
BOG daje milost i slavu.
Nijedno dobro ne uskraćuje
onima koji ispravno žive.
12 BOŽE Svevladaru,
blago čovjeku koji se u tebe pouzdaje.
Ljudi mole Boga da djeluje
9 Probudi se! Probudi se!
BOŽJA ruko, odjeni se u snagu.
Probudi se kao u davnim danima,
kao za prošlih naraštaja.
Nisi li ti raskomadala Rahaba[a]
i probola tu neman?
10 Nisi li ti isušila more
i otvorila put kroz vodene dubine,
da otkupljeni prijeđu na drugu stranu?
11 Oni koje je BOG oslobodio,
vratit će se na Sion pjevajući.
Glave će im biti ovjenčane
vječnom radošću.
Obuzet će ih sreća i veselje,
a nestat će tuga i jecanje.
Bog će osloboditi potlačene
12 »Ja sam onaj koji vas tješi.
Zašto biste se bojali smrtnika,
ljudi koji su kao trava?
13 Ne zaboravi BOGA, svog Stvoritelja,
koji je razapeo nebesa
i postavio temelje zemlje.
Zašto stalno, iz dana u dan,
strepiš od gnjeva tlačitelja?
Oni te žele uništiti,
ali gdje je sada njihova srdžba?
14 Potlačeni će brzo biti oslobođeni.
Neće poumirati u tamnici
niti će im nedostajati kruha.
15 Jer, ja sam tvoj BOG,
koji je uzburkao more,
toliko da mu valovi tutnje!
Zovem se BOG Svevladar.
16 U tvoja sam usta stavio svoje riječi
i pokrio te sjenom svoje ruke.
Ja sam razastro nebesa
i postavio temelje zemlje.
Ja kažem Sionu: ‘Ti si moj narod.’«
8 Bog je pozvao Abrahama da krene u zemlju koju mu je obećao. Abraham je povjerovao Bogu, poslušao je njegov poziv i krenuo na put iako nije znao kamo ide. 9 Abraham je vjerom živio u obećanoj zemlji kao došljak u tuđini. Živio je pod šatorima, kao i Izak i Jakov, kojima je Bog dao isto obećanje. 10 Činio je tako jer je očekivao grad koji će biti sagrađen na trajnim temeljima. Čekao je grad prema Božjoj zamisli; grad kojemu je graditelj Bog.
11 Zbog vjere koju je Abraham imao u Boga, začeto je dijete sa Sarom iako je ona bila neplodna, a i on sâm već vrlo star. Abraham je vjerovao da će Bog ispuniti svoje obećanje. 12 Tako su od toga jednog čovjeka, koji je već bio na pragu smrti, rođeni bezbrojni potomci, brojni poput zvijezda na nebu i pijeska na obali.
13 Svi su ti ljudi do svoje smrti živjeli u vjeri. Nisu primili ono što je Bog obećao svom narodu, ali su to vidjeli izdaleka i radovali se. I priznavali su sasvim otvoreno da su ovdje, na Zemlji, samo putnici i prolaznici. 14 Oni koji takvo što govore daju do znanja da traže vlastitu domovinu. 15 Da su mislili na zemlju što su je bili napustili, imali bi se prilike i vratiti. 16 No, umjesto toga, čeznuli su za boljom domovinom—onom nebeskom. Bog se, stoga, ne srami zvati se njihovim Bogom. On je pripremio grad za njih.
Isus poučava u Jeruzalemu
14 Negdje, usred blagdanskog slavlja, Isus je otišao u Hram i počeo poučavati. 15 Židovi su zadivljeno govorili: »Odakle mu toliko znanje, a nema škole koje mi imamo?«
16 »Nauk nije moj«, odgovorio im je Isus. »Dao mi ga je Onaj koji me poslao. 17 Tko je spreman ispunjavati Božju volju, prepoznat će je li moj nauk od Boga ili moj vlastiti. 18 Tko iznosi vlastite misli, želi prigrabiti slavu za sebe. Tko želi dati slavu onome koji ga je poslao—taj je istinit i u njemu nema ništa lažno. 19 Mojsije vam je dao Zakon! No nitko od vas ne živi u skladu s njim. Zašto me želite ubiti?«
20 Ljudi su mu odgovorili: »Opsjednut si zlim duhom! Tko te to želi ubiti?«
21 Na to im je Isus rekao: »Učinio sam čudo i vi ste svi zadivljeni. 22 Mojsije vam je dao zakon o obrezanju—zapravo, nije ga dao Mojsije, nego vaši preci—i vi obrezujete djecu na šabat. 23 Dijete, dakle, može biti obrezano i na šabat a da se ne prekrši Mojsijev zakon. Kako se onda možete ljutiti na mene što sam ozdravio čitavog čovjeka na šabat? 24 Prestanite suditi po vanjskim stvarima i počnite suditi kako je doista pravedno!«
Isus je Krist
25 Tada su neki stanovnici Jeruzalema počeli govoriti: »Zar to nije onaj kojeg žele ubiti? 26 Pogledajte! Javno govori, a nitko ga ne pokušava spriječiti. Zar je moguće da vođe smatraju kako je on doista Krist? 27 Ali svi znamo odakle je ovaj čovjek. Kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.«
28 Dok je Isus poučavao u Hramu, povikao je: »Poznajete me i znate odakle sam. Ipak, nisam došao sâm od sebe. Poslao me Onaj koji je istinit. Njega ne poznajete. 29 Ali ja ga poznajem jer sam došao od njega. On me je poslao.«
30 Tada su ga pokušali uhititi, ali ga ipak nitko nije ni taknuo jer još nije bilo došlo vrijeme za to. 31 No mnogi iz mnoštva, koje je bilo ondje, povjerovali su u njega i govorili: »Kada Krist dođe, hoće li učiniti više čudesnih znakova od ovoga čovjeka? Sigurno ne!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International