Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Po melodiji »Golubica u daljini«. Davidov »miktam«. Napisan kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.
1 Smiluj mi se, Bože,
jer ljudi me progone.
Ratnici me stalno napadaju,
2 protivnici neprestano gaze.
Mnogi su se na mene namjerili.
3 Svevišnji[a], kad se bojim,
u tebe se pouzdajem.
4 U Boga, čije obećanje slavim,
u njega se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
5 Neprestano moje riječi iskrivljuju,
samo zlo protiv mene smišljaju.
6 Okupljaju se, skrivaju,
paze na moje korake,
vrebaju da me usmrte.
7 Nakon toliko zla, zar će se izvući?
U svom gnjevu, Bože, obori narode!
8 Ti znaš koliko puta sam bježao,
moje suze si pohranio,
u tvojoj knjizi to je zapisano.
9 Čim zavapim k tebi,
uzmaknut će moji neprijatelji.
Znam da je Bog na mojoj strani.
10 Slavim Boga za njegovo obećanje,
slavim BOGA za njegovu riječ.
11 U Boga se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
12 Bože, održat ću svoje zavjete,
prinijet ću ti žrtve zahvalnice.
13 Spasio si me od smrti,
sačuvao me od pada,
da pred tobom hodam u svjetlosti života.
Molitva i slavljenje Boga u progonstvu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju.
1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,
jer ti si mojoj duši utočište.
Sklonit ću se pod tvojim krilima
dok ne prođe oluja uništenja.
2 Bogu Svevišnjem vapim,
Bogu, koji se uvijek pobrine za mene.
3 S nebesa šalje pomoć i spašava me,
sramoti izvrgava one koji me progone. Selah
Bog će pokazati svoju ljubav
i svoju vjernost prema meni.
4 Kao da ležim među lavovima,
među gladnim ljudožderima,
čiji su zubi kao koplja i strijele,
a jezici kao oštri mačevi.
5 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
6 Mrežu su mi postavili
da bi me uhvatili.
Jamu su preda mnom iskopali,
ali sami su u nju upali. Selah
7 Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože,
usredotočeno je srce moje.
Tebi ću pjevati i svirati.
8 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i liro!
Zoru ću probuditi.
9 Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima,
pjesme ću ti pjevati među nacijama.
10 Tvoja je ljubav velika do neba
i tvoja vjernost do oblaka.
11 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
Molitva za osvetu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«.
1 Vladari[b], donosite li presude pravedno?
Sudite li ljudima pošteno?
2 Ne, jer u srcu zlo smišljate
i po zemlji činite nasilje.
3 Zlikovci zastranjuju još od majčine utrobe,
od rođenja griješe i laži govore.
4 Smrtonosni su kao zmije otrovnice,
kao kobra koja je gluha
5 pa ne čuje krotitelja zmija
iako joj vješto svira.
6 Bože, razbij im zube u ustima,
BOŽE, slomi im očnjake jer su poput lavova.
7 Neka nestanu kao voda koja otječe,
neka budu zgaženi kao trava na stazi.[c]
8 Neka budu kao puž koji se rastapa,
kao mrtvorođenče koje nije vidjelo sunca.
9 Kao trnje za potpalu što izgara u vatri,
neka Božjim gnjevom budu progutani.[d]
10 Radovat će se pravednici kad vide da su zlikovci kažnjeni,
i oprat će noge u njihovoj krvi.
11 Tada će ljudi reći:
»Zaista pravednici primaju nagradu.
Zaista postoji Bog koji sudi svijetu.[e]«
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Bože, poslušaj moju žalbu,
sačuvaj me od strašnog neprijatelja.
2 Sakrij me od zavjere opakih,
od spletki zločinačkih.
3 Jezike oštre kao mačeve
i odapinju riječi kao otrovne strijele.
4 Iz zasjede gađaju nedužnoga,
napadaju iznenada, ne boje se nikoga.
5 Ustrajavaju u zlim namjerama,
dogovaraju se gdje će staviti zamke
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
6 Zlodjela smišljaju i govore:
»Savršen zločin smo smislili.«
Da, lukave su misli i srce čovječje.
7 Ali Bog će ih gađati strijelama,
iznenada će ih raniti.
8 Zbog svojih riječi oni će nastradati.
Svi koji ih vide glavom će odmahivati.
9 Ljude će spopasti strah,
pričat će što je Bog učinio,
iz njegovih djela izvući će pouku.
10 Pravednici se raduju u BOGU
i u njemu nalaze utočište.
Slavit će ga svi koji su u srcu pravedni.
Zahvala za izobilje
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo,
da zavjete tebi izvršavamo.
2 Tebi koji čuješ molitve,
tebi će doći svako ljudsko biće.
3 Kad nas naši grijesi svladaju,
ti ih uklanjaš i brišeš.
4 Blago onima koje si izabrao i doveo
da borave u tvom Hramu!
Uživamo u dobrima tvog Doma,
tvog svetoga Hrama.
5 U svojoj nam pravednosti odgovaraš,
čudesnim nas djelima spašavaš.
Bože, ti si naše spasenje,
ti si nada svim ljudima
do krajeva zemlje i s dalekih mora.
6 Svojom silom planine postavljaš
jer toliko si moćan.
7 Ti stišavaš huku mora,
bijes njihovih valova
i bunu naroda.
8 Čak i oni što žive nakraj svijeta
boje se tvojih znamenja.
Od istoka do zapada,
ljudi ti kliču od radosti.
9 Za zemlju brineš, natapaš je vodom
i činiš je plodnom.
Rijekama daješ vode,
ljudima daješ usjeve.
10 Zemljine oranice natapaš,
brazde poravnavaš;
omekšavaš je pljuskom,
urod joj blagoslivljaš.
11 Godinu ovjenčavaš svojim dobrima,
tvoja kola prepuna su plodova.
12 Divlji pašnjaci puni su obilja,
veseljem se kite brda.
13 Livade su se stadima prekrile,
a doline žitom odjenule.
Svi kliču i pjevaju od radosti.
Bog je kaznio Izrael
17 Probudi se! Probudi se!
Ustani, Jeruzaleme,
ti, koji si iz BOŽJE ruke
ispio čašu njegove srdžbe.
Ti, koji si do dna iskapio
pehar od kojeg se tetura.
18 Toliki su ti se sinovi rodili,
a nema nijednoga da ti bude vodič.
Od svih sinova koje si odgojio,
nema nijednoga da te povede za ruku.
19 Snašli su te glad i mač,
propast i uništenje.
Tko te žali? Tko će te utješiti?
20 Sinovi su ti iznemogli,
leže na uglovima ulica
kao antilopa u mreži.
BOG je iskalio gnjev na njima.
Bog ih je ukorio.
21 Stoga, čuj ovo, nevoljniče!
Pijan si, ali ne od vina.
22 Ovako kaže tvoj Gospodar BOG,
Bog koji brani svoj narod:
»Evo, uzeo sam ti iz ruke čašu
zbog koje si teturao.
Nećeš više piti iz te čaše,
iz pehara moje srdžbe.
23 Stavit ću je u ruke tvojih mučitelja
koji su ti govorili:
‘Padni ničice, da te pregazimo.’
A ti si im podmetnuo svoja leđa kao tlo,
kao ulicu preko koje će prijeći.«
4 Ono što želim reći jest ovo: dok je nasljednik dijete, ne razlikuje se od roba iako je vlasnik svega. 2 Pod nadzorom je čuvara i upravitelja do vremena koje je odredio njegov otac. 3 Na isti smo način i mi, dok smo bili djeca, robovali beskorisnim pravilima ovoga svijeta. 4 No kad je nastupilo pravo vrijeme za to, Bog je poslao svoga Sina, kojeg je rodila žena i koji je bio podložan Zakonu, 5 kako bi Sin mogao otkupiti one koji su pod Zakonom i učiniti ih svojom djecom.
6 Budući da ste njegova djeca, Bog je poslao Duha svojega Sina u vaša srca koji kliče—»Abba[a], Oče!« 7 Tako više nisi rob, nego sin. A budući da si sin, Bog te učinio svojim nasljednikom.
8 Prije, dok niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji nisu pravi bogovi. 9 Ali sada, kada poznajete Boga—ili, radije, sada kada Bog poznaje vas, kako to da se vraćate slabim i beskorisnim pravilima i ponovo im želite robovati? 10 Vi slavite određene dane, mjesece, godišnja doba i godine. 11 Bojim se za vas, da se možda nisam uzalud trudio.
Isus pomaže nežidovki
(Mt 15,21-28)
24 Isus je otišao iz toga mjesta i uputio se u okolicu Tira. Otišao je u jednu kuću jer nije želio da itko sazna da je ondje, ali nije mogao ostati nezapažen. 25 Neka žena, čija je kći bila opsjednuta zlim duhom, odmah je dočula da je Isus ondje. Došla je i bacila mu se pred noge. 26 Žena je bila Grkinja, rodom Sirofeničanka. Molila je Isusa da istjera zlog duha iz njezine kćeri.
27 Isus joj je rekao: »Prvo dopustite djeci da se dobro najedu, jer nije pravedno uzeti kruh djeci i baciti ga psima.«
28 No ona mu je odgovorila: »Gospodine, čak i psi ispod stola jedu mrvice koje ostanu djeci.«
29 Na to joj je Isus rekao: »Zbog tih riječi pođi kući u miru; zli je duh izašao iz tvoje kćeri.«
30 Ona je otišla kući i našla kćer kako leži u krevetu, a zao duh je već bio izašao iz nje.
Isus ozdravlja gluhoga
31 Isus je napustio okolicu Tira i otišao u Sidon. Putem do Galilejskog jezera prošao je područjem Dekapolisa. 32 Neki su mu ljudi doveli ondje čovjeka koji je bio gluh i jedva je mogao govoriti. Molili su Isusa da stavi ruku na njega.
33 Isus ga je odveo na stranu, dalje od ljudi. Stavio je svoje prste u njegove uši, a zatim pljunuo na prst i dotaknuo čovjekov jezik. 34 Pogledao je u nebo, duboko uzdahnuo i rekao mu: »Efata!«—što znači »Otvori se!« 35 Istoga se trena čovjeku vratio sluh, oslobodio mu se jezik i počeo je jasno govoriti.
36 Isus im je zabranio da o tome ikome govore, ali što im je on više naređivao da šute, to su oni više govorili. 37 Ljudi su bili potpuno zapanjeni i govorili: »Isus sve čini dobro. Čak vraća sluh gluhima i govor nijemima.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International