Book of Common Prayer
Tužaljka prognanih Izraelaca
1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
i plakali dok smo se Siona sjećali.
2 Odložili smo svoje harfe,
objesili ih na vrbe.[a]
3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
»Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4 Ali, kako da pjevamo BOGU,
prognani u stranoj zemlji?
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
neka mi ruka više ne zasvira.
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako se tebe ne budem sjećao
i tebi se iznad svega radovao.
7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
Edomci su vikali: »Rušite sve!
Rušite sve do temelja!«
8 Grade Babilon, bit ćeš razoren!
Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
i smrska ih o stijenu.
Kralj zahvaljuje Bogu na pobjedi
Davidova pjesma.
1 Slava BOGU, mojoj stijeni,
vježba me za borbu, sprema za rat.
2 On je moja ljubav, moja tvrđava,
moja utvrda, moj izbavitelj.
On je moj oklop i sklonište,
narode mi dovodi pod vlast.
3 BOŽE, što su ljudi da o njima brineš,
što je čovjek da misliš na njega?
4 Ta čovjek je kao dašak,
prolazan kao sjena.
5 BOŽE, razgrni nebesa i siđi,
planine dodirni da se zadime.
6 Sijevni munjom, rasprši neprijatelje,
neka pred tvojim strijelama bježe.
7 Posegni rukom s visine i spasi me!
Ne daj da nestanem u dubinama,
oslobodi me iz ruku stranaca!
8 Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
9 Bože, pjevat ću ti novu pjesmu,[a]
slaviti i svirati na žicama harfe.
10 Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu,
od oštrog mača spasio si svog slugu Davida.
11 Izbavi me iz ruku stranaca!
Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
12 Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi,[b]
a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi.
13 Neka su nam žitnice pune svega,
a livade ovcama i tisućama janjaca.
14 Daj da su naša goveda krupna i plodna,
neprijatelj da nam ne ulazi u grad
i zarobljenike ne odvodi,
da se na ulicama ne čuje plač.
15 Blago narodu s takvim blagoslovom,
sretan je narod nad kojim je BOG.
Zahvala Bogu, stvoritelju i skrbniku
1 Slavi BOGA, dušo moja!
Kako si velik, o BOŽE moj!
Odjenuo si slavu i veličanstvo.
2 Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo.
Nebesa razastireš kao šator.
3 Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje.
Od oblaka praviš svoja kola.
Putuješ na krilima vjetra.
4 Vjetrove koristiš kao glasnike
i vatrene munje kao sluge.
5 Zemlju si na temelje postavio
i nikada se neće poljuljati.
6 Pokrio si je dubokim morima,
vode su se podigle iznad planina.
7 Zaprijetio si vodama i one su pobjegle,
kad si zagrmio, brzo su se povukle.
8 S planina su u doline otekle,
do mjesta koje si im odredio.
9 Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju,
da ponovo zemlju ne prekriju.
10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance
pa između planina teku,
11 napajaju svaku divlju životinju.
Divlji magarci gase žeđ,
12 a ptice se pokraj gnijezde,
pjevaju među granama.
13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš,
zemlja je puna plodova tvoga rada.
14 Ti daješ travu za stoku,
i biljke na korist ljudima,
da stvaraju hranu iz zemlje:
15 vino, koje razveseljuje srce,
ulje, od kojeg se sjaji lice,
i kruh, koji osnažuje tijelo[a].
16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla,
libanonski cedrovi koje on posadi.
17 Na njima vrapci grade gnijezda,
a rode svoj dom na jelama.
18 Visoke planine utočište su divokozama,
a stijene planinskim zečevima.
19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja,
sunce zna kada je vrijeme zalaska.
20 Ti spuštaš tamu i pada noć
kad izlaze sve šumske životinje.
21 Lavovi riču za plijenom,
kao da hranu od Boga traže.
22 Kad sunce izađe, oni se povlače
i liježu u svoje jazbine.
23 Tada čovjek ide na posao
i radi do večeri.
24 BOŽE, toliko toga si stvorio!
Sve si mudro učinio.
Puna je zemlja tvojih stvorenja.
25 Gle more, tako je veliko i široko,
vrvi od stvorenja bezbrojnih,
bića malih i velikih.
26 Po njemu plove lađe,
u njemu se igra Levijatan[b],
morska neman koju si stvorio.
27 Svi oni čekaju na tebe,
da im daš hranu u pravo vrijeme.
28 Kad im daješ, oni sabiru,
kad otvoriš ruku, site se dobrima.
29 Kad se od njih okreneš,
oni se uplaše.
Kad im oduzmeš dah[c], oni ugibaju
i u prah se vraćaju.
30 A kad pošalješ svoj dah[d], oni nastaju,
i tako obnavljaš zemlju.
31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje!
Neka se BOG u svojim djelima raduje!
32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti,
kad planine dotakne, one se zadime.
33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati,
dok me bude, BOGA ću slaviti.
34 Neka mu se svide moje misli
jer zbog BOGA sam radostan.
35 Neka grešnici nestanu sa zemlje
i neka više ne bude zlih ljudi.
Slavi BOGA, dušo moja!
Slavi BOGA!
12 A BOG će poslati pošast na sve narode koji su ratovali protiv Jeruzalema. Dok su još živi, trunut će im meso na tijelu, oči u dupljama i jezik u ustima. 13 Toga će dana BOG napraviti veliku pomutnju među njima. Svatko će zgrabiti onoga do sebe i napasti ga. 14 Juda će se boriti u Jeruzalemu[a]. Oplijenit će se bogatstvo svih okolnih naroda—obilje zlata, srebra i odjeće. 15 Slična pošast zadesit će konje, mazge, deve, magarce i sve druge životinje u neprijateljskim taborima.
16 Svi preživjeli iz naroda, koji su napali Jeruzalem, iz godine u godinu dolazit će štovati Kralja, BOGA Svevladara. Dolazit će proslaviti Blagdan skloništa. 17 Ako neki narod ne dođe u Jeruzalem štovati Kralja, BOGA Svevladara, na njihovu zemlju neće padati kiša. 18 Ako egipatski narod ne dođe u Jeruzalem, snaći će ga ista pošast[b] koju BOG pušta na narode koji ne dolaze slaviti Blagdan skloništa. 19 Takva će biti kazna za Egipat i za svaki narod[c] koji ne dođe u Jeruzalem slaviti Blagdan skloništa.
20 U to vrijeme na konjskim će praporcima[d] biti napisano: »Posvećeno BOGU«. A lonci za kuhanje u BOŽJEM hramu bit će jednako sveti kao posude pred žrtvenikom. 21 Svi će lonci u Judi i Jeruzalemu biti posvećeni BOGU Svevladaru. Svi koji budu prinosili žrtve, moći će koristiti te lonce za kuhanje mesa žrtvenih životinja. U to vrijeme više neće biti trgovaca[e] u hramu BOGA Svevladara.
Jedinstvo i briga za bližnje
2 Ako imate ohrabrenje u zajedništvu s Kristom, ako imate utjehu u njegovoj ljubavi, ako imate zajedništvo s Duhom, nježnost i suosjećajnost, 2 učinite da moja radost bude potpuna—imajte istu misao i budite ujedinjeni u ljubavi jedni prema drugima, međusobno se slažite i stremite istome cilju. 3 Ne činite ništa iz sebičnosti ni iz ponosa. Nego, u poniznosti, smatrajte jedan drugoga boljim od sebe. 4 Neka nitko ne gleda samo vlastitu korist nego i korist drugih. 5 Razmišljajte i živite onako kako je razmišljao i živio Isus Krist.
6 Krist je po svojoj prirodi bio Bog. Bio je jednak Bogu.
No nije smatrao da tu jednakost s Bogom mora zadržati,
7 nego se odrekao svega.
Uzeo je narav sluge i postao sličan ljudima.
Postao je čovjek.
8 Ponizio se i ostao poslušan sve do smrti,
i to smrti na križu.
9 Zato ga je Bog uzdignuo na najviše mjesto
i dao mu ime koje je iznad svakoga drugog imena,
10 kako bi se sva bića poklonila Isusovom imenu
—ona na Nebu, ona na Zemlji i ona pod zemljom.
11 I kako bi svatko priznao, na slavu Boga Oca:
Isus Krist je Gospodin!
Isus plače nad Jeruzalemom
41 Kad je stigao nadomak grada i ugledao ga, zaplakao je nad njim 42 i rekao: »Kad bi barem danas znao što će ti donijeti mir, ali ti to sada ne vidiš! 43 Doći će vrijeme kad će tvoji neprijatelji podići nasipe oko tebe i okružiti te sa svih strana. 44 Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu. Neće ostati ni kamen na kamenu unutar tvojih zidova jer nisi prepoznao vrijeme kad je Bog došao k tebi.«
Isus u Hramu
(Mt 21,12-17; Mk 11,15-19; Iv 2,13-22)
45 Isus je otišao u Hram i počeo tjerati iz njega sve koji su ondje trgovali.[a] 46 Rekao je: »Zapisano je: ‘Moja kuća bit će kuća molitve’,[b] a vi ste je pretvorili u ‘pljačkaško sklonište’[c].«
47 Isus je svaki dan poučavao u Hramu. Vodeći svećenici, učitelji Zakona i neki narodni glavari htjeli su ga ubiti, 48 ali kako je sav narod pozorno slušao svaku riječ koju je Isus govorio, nisu nalazili načina kako da ga ubiju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International