Book of Common Prayer
Bog kraljuje i donosi radost pobožnima
1 BOG kraljuje! Neka kliče zemlja,
neka se raduju zemlje daleke!
2 Oko njega su oblaci i gusta tama,
pravednost i pravda temelj su njegovog prijestolja.
3 Pred njim vatra ide
i uništava mu neprijatelje.
4 Munje njegove svijet obasjavaju,
zemlja to gleda i drhti.
5 Planine, kao vosak se pred BOGOM tope,
pred Gospodarom cijele zemlje.
6 Nebesa njegovu pravednost objavljuju
i svi narodi gledaju mu slavu.
7 Osramoćeni će biti
svi koji štuju kipove,
koji se idolima ponose.
Bogu se poklonite, svi bogovi!
8 Sion to čuje i raduje se,
vesele se gradovi Jude
zbog tvojih presuda, BOŽE.
9 BOŽE, nad svom zemljom ti si Svevišnji,
od svih bogova daleko si uzvišeniji.
10 Vi, koji volite BOGA, mrzite zlo.
On čuva živote svojih vjernika,
iz ruku zlih ljudi ih izbavlja.
11 Svjetlost obasjava pravedne
i radost u srcu čestite.
12 Pravednici, u BOGU se radujte,
i njegovu svetost slavite!
Bog je moćan i svet Kralj
1 BOG kraljuje—
neka drhte narodi!
Na prijestolju sjedi među krilatim bićima[a]—
neka se trese zemlja!
2 Velik je BOG na Sionu,
uzvišen nad svim narodima.
3 Neka slave tvoje veliko i strašno ime.
Jer, ti si svet!
4 Ti si moćan Kralj koji voli pravdu,
uspostavio si je u Jakovljevom narodu
i činiš što je pravedno i ispravno.
5 Slavite našeg BOGA i klanjajte se
kod podnožja njegovog prijestolja,
jer on je svet!
6 Mojsije i Aron bili su njegovi svećenici,
Samuel je bio zastupnik i molitelj.
Molili su BOGA i on im je odgovarao.
7 Govorio im je iz stupa od oblaka,
a oni su držali njegove zapovijedi
i zakone koje su od njega primili.
8 BOŽE naš, odgovarao si na njihove molitve,
pokazao si se kao Bog koji prašta,
ali i kažnjava ljude za zla djela.
9 Našeg BOGA slavite,
na njegovoj svetoj gori ga štujte!
Jer, svet je naš BOG!
Svi su pozvani Boga slaviti
Pjesma zahvale.
1 Kliči BOGU radosno, sva zemljo!
2 Štujte BOGA s radošću,
dođite pred njega kličući mu!
3 Znajte da BOG jest Bog.
On nas je stvorio i mi smo njegovi,
njegov smo narod, stado za koje skrbi.
4 Sa zahvalnicama uđite kroz hramska vrata
i s hvalospjevima u hramska dvorišta.
Zahvaljujte mu, ime mu blagoslivljajte.
5 Jer, BOG je dobar!
Njegova ljubav zauvijek traje.
Vjeran je kroz sve naraštaje.
Bog se osvećuje za nepravdu
1 BOŽE, ti se osvećuješ nepravednima![a]
Pokaži se, Bože osvetniče!
2 Djeluj, Suče cijele zemlje,
daj oholome što zaslužuje!
3 BOŽE, dokle,
dokle će zli likovati?
4 Dokle će zlikovci drsko govoriti
i svojim se zlodjelima hvalisati?
5 BOŽE, oni satiru tvoj narod,
tlače one koji tebi pripadaju.
6 Ubijaju strance i udovice,
usmrćuju sirote.
7 Govore: »BOG ne vidi,
Bog Jakovljev neće primijetiti.«
8 Hoćete li shvatiti, glupani?
Budale, kad ćete se urazumiti?
9 Zar ne čuje Onaj koji je stvorio uho?
Zar ne vidi Onaj koji je oblikovao oko?
10 Zar ne kažnjava Onaj koji narode odgaja?
Zar nema znanja Onaj koji ljudski rod poučava?
11 BOG zna što ljudi misle,
zna da su im misli isprazne.
12 Blago čovjeku kojeg odgajaš, BOŽE,
kojeg iz svog zakona poučavaš.
13 Ti mu daješ odmor od zlih dana,
dok se za zlikovce kopa jama.
14 Jer, BOG neće ostaviti svoj narod,
neće napustiti svoj posjed[b].
15 Pravda će ponovo pravednost uspostaviti
i svi pravedni tomu će se prikloniti.
16 Tko će za mene ustati protiv zlikovaca?
Tko će za mene stati protiv zločinaca?
17 Da mi BOG nije u pomoć pritekao,
brzo bih se u smrtnoj tišini nastanio.
18 Kad mislim da ću pasti,
BOŽE, tvoja me ljubav drži.
19 Kad mi se brige nakupe,
tvoje utjehe me razvesele.
20 Ti nemaš ništa sa zlim vlastima
koje žele ozakoniti zla djela.
21 Udružuju se da pravednima uzmu život
i da nedužne osude na smrt.
22 Ali BOG mi je sigurna utvrda,
moj Bog mi je stijena i sklonište.
23 On će im vratiti za njihova zlodjela,
uništit će ih zbog njihovih grijeha.
Naš BOG, on će ih istrijebiti.
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[c]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Habakukova molitva
3 Molitva proroka Habakuka.[a]
2 »Čuo sam što si učinio, BOŽE,
i divim se tvojim djelima.
Ponovi ih u naše vrijeme!
Pokaži ih u naše vrijeme!
Ako se i ljutiš, sjeti se svoje milosti.
3 Bog stiže iz Temana,
Svetac dolazi s planine Paran.[b] Selah
Njegovo veličanstvo prekriva nebesa,
zemlja je puna njegove slave.
4 On blista kao kad sijeva,
munje mu sijevaju iz ruke,
a onda skriva svoju moć.
5 Pred njim ide pomor,
groznica ga u stopu prati.
6 Zauzeo je svoj položaj i zatresao zemlju,
od njegovog pogleda zadrhtali su narodi.
Drevne gore su se raspale,
dugovječna brda potonula,
tamo gdje je hodao u davna vremena.
7 Vidio sam nevolju u šatorima Kušana
i tresla su se krila midjanskih[c] šatora.
8 BOŽE, jesi li se rasrdio na rijeke,
razljutio na potoke
i razbjesnio na more?
Tjeraš li zato u pobjedu
svoje konje i kola?
9 Izvukao si i napeo svoj lûk,
dao si zadatak svojim strijelama.[d] Selah
Rascijepio si zemlju rijekama.
10 Planine su te ugledale i zadrhtale.
Oblaci su izlili vodu.
Duboka mora[e] su zahučala
i visoko valove podigla.
11 Sunce i mjesec bili su zastrti,
vidjeli su se samo bljeskovi
tvojih strijela i tvojega koplja.
12 Bijesno si koračao zemljom
i gnjevno gazio narode.
13 Došao si spasiti svoj narod
i svog odabranoga kralja[f].
Smrvio si glavu zlog naroda
i ogolio ga od vrata nadolje. Selah
14 Strijelama si mu probio glavu
kad su nas ratnici napali poput vihora.
Likovali su misleći da će nas proždrijeti
kao jadnike koji su bez zaštite.
15 Svojim si konjima izgazio more
i uskomešao silne vode.
16 Kad sam to čuo, nutrina mi je ustreptala
i usne mi zadrhtale od tog zvuka.
Osjetio sam slabost u kostima,
a noge su mi pokleknule.
Strpljivo čekam da dođe dan propasti
za narod koji nas je napao.
17 Iako smokvino stablo ne pupa
i na lozi nema grožđa,
iako je podbacio rod masline
i polja ne daju usjeve,
iako nema ovaca u torovima
ni goveda u štalama,
18 ipak ću se radovati zbog BOGA,
veseliti se njemu, svom Spasitelju.
Pazite što govorite!
3 Braćo moja i sestre, nemojte da mnogi od vas budu učitelji. Vi znate da će se nama učiteljima suditi mnogo strože. 2 Svi mi u mnogočemu griješimo. Ako tko ne griješi u govoru, savršen je čovjek. Takav čovjek može obuzdati i čitavo svoje tijelo. 3 Kada konjima stavimo uzde u usta da nam se pokoravaju, možemo upravljati čitavim njihovim tijelom. 4 Ili pogledajte, na primjer, jedrenjake! Premda su veliki i pokreću ih jaki vjetrovi, njima upravlja malo kormilo i idu kamo želi kormilar. 5 Isto je tako i s našim jezikom. On je samo malen dio tijela, ali se može ponositi velikim stvarima.
Pomislite samo kako mala vatra može zapaliti golemu šumu. 6 Da, jezik je vatra! On je svijet zla među udovima i kvari čitavo naše tijelo. Može zapaliti čitav naš život vatrom koja dolazi iz pakla. 7 Čovjek može ukrotiti i ukrotio je sve vrste zvijeri, ptica, gmazova i morskih bića. 8 Ali nitko ne može ukrotiti jezik. On je nepokorno zlo, puno smrtonosnog otrova. 9 Njime slavimo svoga Gospodina i Oca, ali njime i proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku. 10 Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Braćo moja i sestre, to se ne smije događati! 11 Ne može isti izvor davati i pitku i slanu vodu. 12 Braćo moja i sestre, na smokvi ne rađaju masline niti na trsu smokve. Tako ni iz slanoga izvora ne izvire pitka voda.
Navođenje na grijeh
(Mt 18,6-7.21-22; Mk 9,42)
17 Isus je rekao svojim učenicima: »Neizbježno je da će se događati stvari koje navode ljude na grijeh, ali jao onome tko to čini! 2 Bilo bi bolje za njega da mu objese mlinski kamen[a] oko vrata i bace ga u more nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih. 3 Čuvajte se!
Ako tvoj brat griješi, ukori ga! Ako se pokaje, oprosti mu! 4 I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta dođe k tebi i kaže ti: ‘Kajem se’, oprosti mu!«
Vjera
5 Tada su apostoli rekli Gospodinu: »Daj nam više vjere!«
6 A Gospodin im je odgovorio: »Kad bi vam vjera bila velika kao gorušičino zrno, mogli biste reći ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i posadi u more’ i on bi vas poslušao.«
Dobri sluga
7 »Recimo da netko od vas ima slugu koji ore ili se brine za ovce. Kad se sluga vrati iz polja, hoće li mu reći: ‘Dođi sada, sjedni i jedi’? 8 Neće li mu, umjesto toga, reći ovako: ‘Priredi mi večeru! Stavi na sebe pregaču i posluži me jelom i pićem! A nakon toga, možeš i ti jesti i piti.’ 9 Duguje li slugi zahvalnost zato što je učinio ono što mu je bilo zapovjeđeno? 10 Isto je i s vama: kad završite sve ono što vam je zapovjeđeno, trebali biste reći: ‘Sluge smo koje ne zaslužuju pohvale; učinili smo samo što nam je bila dužnost.’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International