Book of Common Prayer
Slavni kralj
Davidova pjesma.
1 Zemlja i sve na njoj pripada BOGU,
njegovi su cijeli svijet i svi ljudi.
2 Jer, podigao ju je na morima,
izgradio na rijekama.
3 Tko će se popeti na BOŽJE brdo[a]?
Tko smije ući u njegov sveti Hram?
4 Onaj s čistim djelima i mislima,
onaj koji se ne koristi lažima,
i ne zaklinje lažnim obećanjima.
5 Takve će BOG blagosloviti,
spasiti i nevinima proglasiti.
6 Takav je naraštaj onih koji ga traže,
onih koji traže tebe, Bože Jakovljev. Selah
7 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
8 A tko je taj slavni Kralj?
On je BOG silan i snažan,
BOG nepobjediv u bitci!
9 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
10 A tko je taj slavni Kralj?
Taj slavni Kralj je BOG Svevladar! Selah
Glas BOGA u oluji
Davidova pjesma.
1 Priznajte BOŽJU slavu, vi nebeska bića[a],
veličajte BOŽJU slavu i moć.
2 Slavite BOŽJE slavno ime,
hvalite BOŽJU svetu ljepotu.
3 BOŽJI glas čuje se nad morem.
Nad vodenim prostranstvom
slavnog BOGA grmi glas.
4 Glas BOGA je silan,
veličanstven je BOŽJI glas.
5 Glas BOGA slama cedrova stabla,
libanonske cedrove lomi BOG.
6 Čini da planine Libanona kao tele poskakuju,
da Sirion[b] kao mladi bik podrhtava.
7 Glas BOGA udara kao munja.
8 Pustinju trese BOŽJI glas,
BOG potresa pustinju Kadeš[c].
9 Glas BOGA hrastove povija[d]
i šume na zemlju obrušava.
Dok u Hramu svi viču: »Slava mu!«
10 BOG vlada nad vodenim prostranstvom,
BOG na prijestolju zauvijek kraljuje.
11 Neka BOG osnaži svoj narod,
neka BOG svom narodu pruži mir[e].
Božja slava i vrijednost čovjeka
Voditelju zbora, prema »gititu«[a]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Tvoja slava doseže iznad nebesa!
2 Kad ti djeca i dojenčad pjevaju hvale,
stvara se tvrđava protiv tvojih neprijatelja,
da zaustavi svakog protivnika i osvetnika.
3 Doista, gledam nebesa, djelo ruku tvojih,
kako si mjesec i zvijezde postavio.
4 I pitam se zašto o čovjeku razmišljaš,
zašto ti je stalo do ljudi?
5 Učinio si ih malo manjim od nebeskih bića[b],
okrunio ih slavom i čašću.
6 Dao si im vlast nad svime što si stvorio,
sve si im podložio:
7 ovce i goveda, divlje zvijeri,
8 ptice na nebu i ribe u moru.
9 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Radost slavljenja u Hramu
Voditelju zbora. Na gititu. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Kako je divno tvoje prebivalište,
Svevladaru BOŽE!
2 Duša mi čezne za BOŽJIM Hramom,
a srce i tijelo kliču Bogu živome.
3 I vrapci si dom nalaze,
i lastavice gnijezda grade
da izlegnu mlade kraj BOŽJIH žrtvenika.
O, BOŽE Svevladaru, kralju moj!
4 Blago onima što u tvom domu borave
i bez prestanka te hvale! Selah
5 Blago onima čija je snaga u tebi,
čije srce čezne putovati u tvoj Hram.
6 Dok prolaze dolinom Baka,
ona se ispunjava izvorima,
natapa je jesenja kiša.
7 Oni putuju od grada do grada,
do Siona gdje susreću Boga
koji je nad svim bogovima.
8 BOŽE Svevladaru, čuj moju molitvu;
saslušaj me, Jakovljev Bože! Selah
9 Bože, čuvaj nam kralja, našeg zaštitnika![a]
Naklono pogledaj lice svog izabranika.
10 Bolji je jedan dan u tvom Hramu
nego tisuću bilo gdje drugdje.
Radije stojim na pragu Doma svog Boga
nego da boravim u domovima zlih.
11 BOG je sunce i štit,
BOG daje milost i slavu.
Nijedno dobro ne uskraćuje
onima koji ispravno žive.
12 BOŽE Svevladaru,
blago čovjeku koji se u tebe pouzdaje.
27 Vi ste, dakle, Kristovo tijelo i dijelovi toga tijela svaki za sebe. 28 Bog je prvo postavio u Crkvi apostole, zatim proroke pa učitelje. Potom je postavio ljude koji čine čudesna djela, pa one koji imaju dar ozdravljanja, zatim one koji imaju dar pomaganja, pa one s darom vodstva i one koji govore u jezicima. 29 Nisu svi apostoli, zar ne? Niti su svi proroci i učitelji. I nemaju svi dar da čine čudesna djela 30 ili dar ozdravljanja, zar ne? Ne govore svi drugim jezicima. I nemaju svi dar tumačenja jezika. 31 Čeznite za najkorisnijim darovima Duha. A sada ću vam pokazati najuzvišeniji put.
Ljubav
13 Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ne bih imao ljubavi, bio bih samo gong koji buči ili cimbal koji zveči.
2 Kad bih imao dar proricanja, kad bih znao sve tajne i imao sve znanje, i kad bih imao potpunu vjeru tako da bih mogao pomicati planine, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa.
3 I kad bih sve što posjedujem dao da se nahrane gladni, kad bih svoje tijelo predao da se spali, a ne bih imao ljubavi, ništa ne bih postigao.
4 Ljubav je strpljiva i uslužna.
Ljubav nije zavidna.
Ljubav se ne hvali i ne oholi.
5 Nije nepristojna. Ne traži za sebe.
Nije razdražljiva. Ne pamti zlo.
6 Ne veseli se nepravdi, a veseli se istini.
7 Ljubav sve štiti, sve vjeruje,
uvijek se nada i uvijek ustraje.
8 Ljubav nikada ne prestaje.
Dar proricanja će nestati. Nestat će i dar govora u jezicima. Nestat će dar znanja. 9 Jer, naše je znanje nepotpuno i naša su proricanja djelomična. 10 A kad dođe savršenstvo, nestat će ono što je djelomično.
11 Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, zaključivao sam kao dijete. A sada sam odrastao čovjek i odbacio sam sve što je djetinje. 12 Sada, naime, gledamo nejasan odraz u ogledalu, a tada ćemo vidjeti jasno—licem u lice. Sada je moje znanje nepotpuno, a tada ću sve znati, baš kao što i mene Bog potpuno poznaje.
13 Dakle, ovo troje preostaje: vjera, nada i ljubav, a najveća je od njih—ljubav.
O opraštanju
21 Tada je Petar pristupio Isusu i upitao ga: »Gospodine, koliko puta smije moj brat sagriješiti protiv mene, a da mu još uvijek oprostim? Do sedam puta?«
22 Isus mu je odgovorio: »Kažem ti, ne samo sedam puta nego sedamdeset i sedam puta[a]!
23 Jer, Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama. 24 Kad je počeo naplaćivati dugove, doveli su mu dužnika koji mu je dugovao deset tisuća talenata[b]. 25 Budući da dužnik nije mogao vratiti dug, gospodar je naredio da se proda zajedno sa ženom i djecom, te sa svime što je imao, i da se tako naplati dug.
26 Tada je sluga pao na koljena pred gospodarem i molio: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!’ 27 Gospodar se sažalio nad njim, oprostio mu dug i pustio ga na slobodu.
28 Kad je taj isti sluga izašao, našao je drugoga slugu, svoga prijatelja, koji mu je dugovao sto srebrnjaka. Zgrabio ga je za vrat i pritisnuo govoreći: ‘Vrati što mi duguješ!’
29 Tada je prijatelj pao pred njim na koljena i molio ga: ‘Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti dug!’
30 No ovaj nije htio čekati, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne vrati dug. 31 Kad su ostali sluge, njegovi prijatelji, vidjeli što se dogodilo, jako su se ražalostili pa su otišli i sve ispričali gospodaru.
32 Tada je gospodar pozvao prvoga slugu i rekao mu: ‘Zli slugo! Ja sam tebi oprostio čitav tvoj dug jer si me molio za milost. 33 Nisi li se i ti trebao smilovati svome prijatelju, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ 34 Tada ga je gospodar, jako ljutit, bacio u zatvor dok ne vrati sav dug.
35 Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako jedni drugima ne oprostite od sveg srca.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International