Book of Common Prayer
Molitva za pomoć
Voditelju zbora. Davidova pjesma. Za spomen.
1 Bože, molim te, izbavi me!
BOŽE, brzo mi priskoči u pomoć!
2 Osramoti i posrami
sve koji traže moj život.
Potjeraj i ponizi
sve koji mi žele zlo.
3 Neka osramoćeni uzmaknu,
svi koji mi se zlurado rugaju.
4 A oni koji te traže,
neka se zbog tebe raduju i vesele.
Oni koji vole tvoje spasenje,
neka neprestano govore:
»Velik je Bog!«
5 A ja sam jadan i bijedan.
Bože, brzo dođi k meni!
Ti si moj pomoćnik i spasitelj.
BOŽE, nemoj kasniti.
Molitva starca u nevolji
1 U tebi, BOŽE, sklonište nalazim,
ne daj da se ikada posramim.
2 Izbavi me i oslobodi u svojoj pravednosti,
pažljivo me poslušaj i spasi.
3 Budi mi stijena na koju se mogu skloniti,
gdje uvijek mogu doći.[a]
Zapovijedi moje spasenje
jer ti si moja stijena i utvrda.
4 Bože moj, iz ruku zlikovaca me oslobodi,
iz šaka opakih i okrutnih ljudi.
5 Gospodaru BOŽE, ti si moja nada,
u tebe sam se pouzdao od mladosti.
6 Od rođenja se na tebe oslanjam,
od majčinog trbuha o tebi ovisim.
Bez prestanka tebe slavim.
7 Primjer sam postao mnogima
jer ti si mi bio jaka zaštita.
8 Usta su mi puna hvalospjeva,
stalno o tvojoj slavi govore.
9 Ne odbaci me u doba starosti,
ne ostavljaj me potrošene snage.
10 Jer, neprijatelji govore protiv mene,
okupljaju se i kuju urotu,
na moj život vrebaju.
11 Govore: »Bog ga je ostavio!
Idemo ga uhvatiti,
nema ga tko spasiti.«
12 Bože, od mene se ne udaljavaj,
Bože moj, u pomoć mi pohitaj.
13 Posrami i porazi moje tužitelje,
neka budu prezreni i poniženi
oni koji mi žele nauditi.
14 A ja ću uvijek na tebe čekati,
još više ću te slaviti.
15 Pričat ću koliko si pravde izvršio,
koliko si me mnogo puta spasio,
previše da bih izbrojao.
16 Slavit ću silna djela Gospodara BOGA,
slavit ću samo tvoju dobrotu.
17 Bože, od mladosti me moje učiš
i još uvijek govorim o tvojim divnim djelima.
18 Ne ostavljaj me, Bože,
sada kad sam star i sijed,
da mogu objaviti tvoju moć i silu
generacijama koje dolaze.
19 Tvoja pravednost, Bože, do neba doseže.
Čudesna si djela učinio.
Tko je kao ti, Bože?
20 Premda si me izložio nevoljama i patnjama,
opet ćeš me oživjeti,
iz dubina zemlje podići.
21 Učinit ćeš me još većim
i ponovo me utješiti.
22 Harfu ću tebi svirati,
za vjernost ti zahvaljivati, Bože moj.
Uz liru ću ti hvalospjeve pjevati,
Sveti Bože Izraelov.
23 Moje usne će klicati radosno,
slaveći te što si me spasio.
24 Moj jezik će stalno o tvojoj dobroti pričati
jer su osramoćeni i posramljeni
oni koji su mi htjeli nauditi.
Molitva potlačenog naroda za pomoć
Asafova pjesma.
1 Zašto si nas skroz napustio, Bože?
Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?
2 Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio,
plemena koje si otkupio da bude tvoje,
i ove gore Sion, na kojoj si boravio.
3 Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama,
vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.
4 Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama
i ondje postavili znakove svoje pobjede.
5 Vojnici su navalili na vrata,
kao što drvosječe ruše stabla.
6 Skršili su sjekirama i batovima
sve izrezbarene ploče.
7 Tvoje svetište spalili su do zemlje,
oskvrnuli prebivalište tvog Imena.
8 Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.«
Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.
9 Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka,
nitko od nas ne zna dokle će ovako.
10 Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože?
Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?
11 Zašto nam ne pružiš ruku?
Podigni je i dokrajči neprijatelje!
12 Bože, ti si moj kralj od davnina,
ti spasenje donosiš na zemlju.
13 Ti si svojom silom razdvojio more,
razbio glave morskoj nemani.
14 Ti si Levijatanu[a] smrskao glave,
dao ga za hranu životinjama.
15 Ti si vrela i potoke otvorio,
ti si učinio da rijeke presuše.
16 Dan je tvoj, a i noć je tvoja,
ti si postavio mjesec i sunce.
17 Ti si odredio sve granice zemlje,
stvorio si ljeto i zimu.
18 Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao,
kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.
19 Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima,
nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.
20 Sjeti se svog saveza s nama
jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.
21 Ne daj da potlačeni budu osramoćeni,
neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.
22 Ustani, Bože, i obrani se!
Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.
23 Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja
ni stalnu galamu svojih protivnika.
12 Tada je šesti anđeo izlio svoju posudu na veliku rijeku Eufrat i njezina je voda presušila. To se dogodilo da se pripremi put kraljevima s istoka. 13 Tada sam vidio tri nečista duha slična žabama. Izašli su iz Zmajevih usta, iz usta Zvijeri i iz usta lažnoga proroka. 14 Ovi su zli duhovi demoni koji imaju moć činiti čuda. Otišli su svim kraljevima svijeta da ih okupe za bitku, na veliki dan Boga Svevladara.
15 »Slušaj! Doći ću iznenada kao lopov. Blago onomu tko ostane budan i zadrži svoju odjeću pokraj sebe tako da ne hoda gol i ne bude sramotno otkriven.«
16 Zli su duhovi tada doveli sve kraljeve na mjesto koje se na hebrejskom jeziku zove Harmagedon.
17 Tada je sedmi anđeo izlio svoju posudu u zrak, a jaki glas začuo se s prijestolja iz hrama. Rekao je: »Gotovo je!« 18 Tada su se pojavile munje, buka, grmljavina i veliki potres. To je bio najveći potres koji se ikada dogodio otkako je čovječanstvo na Zemlji. 19 Veliki se grad raskolio na tri dijela. Gradovi nežidova su se srušili. Bog nije zaboravio kazniti veliki Babilon. Dao mu je čašu punu vina svoga žestokog gnjeva. 20 Svi su otoci nestali i ni jedna planina nije ostala. 21 Velika tuča, s komadima od gotovo četrdeset kilograma[a], pala je s neba na ljude. A oni su proklinjali Boga zbog toga zla jer je bilo užasno.
Usporedba o sjemenu gorušice i kvascu
(Mt 13,31-33; Mk 4,30-32)
18 A Isus je rekao: »Čemu je slično Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim? 19 Ono je kao sjeme gorušice[a] koje je čovjek posijao u svom vrtu. Sjeme je proklijalo, izraslo je drvo, a ptice su sagradile gnijezda u njegovim granama.«
20 I ponovo je rekao: »S čime ću usporediti Božje kraljevstvo? 21 Ono je kao kvasac koji je žena uzela i pomiješala s tri mjerice brašna, dok se sve tijesto ne digne.«
Uska vrata
(Mt 7,13-14.21-23)
22 Na putu prema Jeruzalemu Isus je prolazio kroz sela i gradove poučavajući. 23 Netko ga je upitao: »Gospodine, hoće li samo malobrojni biti spašeni?« On im je odgovorio:
24 »Potrudite se da uđete na uska vrata jer će mnogi, kažem vam, pokušati ući, ali neće moći. 25 Kad jednom domaćin kuće ustane i zaključa vrata, ostat ćete vani. Počet ćete kucati i govoriti: ‘Gospodine, otvori nam!’ A on će reći: ‘Ne znam tko ste niti odakle ste došli.’ 26 Tada ćete govoriti: ‘Mi smo jeli i pili s tobom i ti si poučavao na našim ulicama.’ 27 A on će vam reći: ‘Ne znam vas niti odakle ste došli. Odlazite od mene, svi vi koji činite zlo!’ 28 Bit će plača i škripanja zubima kad u Božjem kraljevstvu vidite Abrahama, Izaka, Jakova i sve proroke, a sami budete izbačeni iz njega. 29 I doći će ljudi s istoka i zapada, sjevera i juga i svaki će zauzeti svoje mjesto za stolom u Božjem kraljevstvu. 30 Zapamtite, da ima onih koji su posljednji, a bit će prvi; i onih koji su prvi, a bit će posljednji.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International