Book of Common Prayer
Poziv svima da slave Boga
Voditelju zbora. Hvalospjev.
1 Svi na zemlji, Bogu radosno kličite!
2 U slavu njegovog imena pjevajte,
veličanstveno ga hvalite!
3 Recite Bogu:
»Kako su tvoja djela zastrašujuća!
Zbog tvoje velike moći,
u strahu ti se klanjaju neprijatelji.
4 Svi na zemlji tebe štuju,
psalme ti pjevaju,
hvalospjeve tvome imenu.« Selah
5 Dođite i vidite Božja djela:
čuda je učinio među ljudima.
6 More je pretvorio u suho tlo,
pješice su prošli kroz riječno korito.[a]
Zbog toga se sada radujemo.
7 Svojom silom on vlada zauvijek,
njegove oči narode promatraju,
neka se buntovnici ne podižu. Selah
8 Blagoslivljajte našeg Boga, narodi,
neka se čuju hvalospjevi!
9 Naše je duše sačuvao žive
i nije dao da nam se noga oklizne.
10 Ti si nas, Bože, provjerio,
pročistio nas kao u vatri srebro.
11 U mrežu si nas zapleo,
teret nam na leđa natovario.
12 Pustio si da nam jašu po glavi,
prošli smo i kroz vatru i kroz vodu,
ali si nas doveo na sigurno.
13 Sa žrtvama paljenicama u tvoj ću ući Hram,
izvršit ću što sam ti zavjetovao,
14 što sam usnama izgovorio
i ustima u nevolji obećao.
15 Prinijet ću ti paljenice od utovljenih životinja,
podići će se dim od ovnova loja,
prinijet ću ti žrtve od goveda i jaraca. Selah
16 Dođite i poslušajte, svi koji Boga štujete:
ispričat ću vam što je učinio za mene.
17 Glasno sam mu zavapio,
njega sam veličao.
18 Da sam u srcu čuvao grijeh,
Gospodar me ne bi me čuo.
19 Ali Bog me zaista čuo
i saslušao moju molitvu.
20 Neka je slavljen Bog
jer moju molitvu nije odbio
niti mi je svoju ljubav uskratio.
Poziv narodima da slave Boga
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Hvalospjev.
1 Bože, smiluj nam se i blagoslovi nas!
Svojim licem nas obasjaj Selah
2 da sva zemlja upozna tvoje putove,
svi narodi tvoje spasenje.
3 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
4 Neka se nacije raduju i kliču
jer pravedno sudiš ljudima
i upravljaš narodima svijeta. Selah
5 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
6 Zemlja nam je dala svoje plodove.
Blagoslovio nas je Bog, naš Bog.
7 Neka nas Bog uvijek blagoslovi
i neka ga posvuda štuju svi ljudi.
Božja slava u svemu što je stvorio
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi,
nebo objavljuje djelo njegovo.
2 Svaki novi dan otkriva više,
svaka noć k većem znanju vodi.
3 Nema tu govora, ni riječi;
ne čuje se njihov glas.
4 No njihova poruka ide cijelom zemljom,
ta pouka doseže do kraja svijeta.
Na nebu je Bog digao šator za sunce,
5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja,
kao trkač koji želi istrčati svoju trku.
6 Sunce s jedne strane izlazi
i kruži sve do drugog kraja neba.
Od njegove topline ništa se ne može sakriti.
7 Savršen je BOŽJI zakon,
čovjeku daje život.
U BOŽJA se pravila možemo pouzdati,
uz njih i neznalica postaje mudar.
8 BOŽJE upute su dobre,
one raduju srce.
Čiste su BOŽJE zapovijedi,
oči prosvjetljuju.
9 Dobar je i strah od BOGA,
trajat će zauvijek.
BOŽJE presude su ispravne,
svaka od njih je pravedna.
10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato,
slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.
11 Tvoj je sluga njima poučen,
poslušan i bogato nagrađen.
12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške,
zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.
13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo,
ne želim da nada mnom vladaju grijesi.
Tako ću biti bez krivnje,
nevin od svakog prijestupa.
14 Neka su ti drage moje riječi i misli,
BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.
Bog vlada i brani svoj grad i narod
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Upotrijebiti »alamot«[a].
1 Bog je naše sklonište i snaga,
uvijek je spreman pomoći u nevolji.
2 Zato se ne bojimo kad se trese zemlja
i temelji planina padaju u mora,
3 kada huče i pjene se morske vode,
a od njihovih udara njišu se gore.
4 Ima jedna rijeka s pritocima
što donosi radost gradu Božjem,
svetom prebivalištu Svevišnjeg.
5 Bog je usred grada pa grad neće pasti;
dok zora sviće, Bog će mu pomoći.
6 Narodi se bune, komešaju se kraljevstva.
Kad on podigne glas, rastopi se zemlja.
7 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
8 Dođite i BOŽJA djela gledajte,
na zemlji je učinio strahote.
9 Do krajeva zemlje on prekida ratove,
lukove lomi, koplja siječe, štitove[b] spaljuje.
10 »Prestanite i znajte da sam ja Bog.
Vladam među narodima,
vladam nad zemljom.«
11 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
1 Ovo je poruka koju je primio prorok Habakuk.
Habakuk se žali Bogu
2 Dokle ću zapomagati, BOŽE,
a ti nećeš čuti?
Dokle ću vikati: »Nasilje!«,
a ti nećeš spasiti?
3 Zašto puštaš da gledam nepravdu?
Zašto samo promatraš zlostavljanje?
Uništavanje i nasilje su preda mnom,
nastaju sukobi i svađe.
4 Zato je zakon popustio
i pravda nikad ne pobjeđuje.
Zli nadvladavaju pravedne
i zato se pravda iskrivljuje.
Bog odgovara Habakuku
5 »Pogledajte druge narode,
pa ćete se zapanjiti i začuditi.
U vaše vrijeme učinit ću djelo
u koje ne biste povjerovali
da vam ga netko ispriča.
6 Evo, dižem Babilonce[a],
okrutan i pohlepan narod.
Zemljom idu uzduž i poprijeko,
tuđa boravišta zaposjedaju.
7 Oni su narod strašan i užasan,
sami su sebi zakon i vlast.
8 Konji su im brži od leoparda,
opakiji[b] od vukova u sumrak
dok jurišaju u napad.
Konjanici im dolaze izdaleka,
doletjet će kao gladna orlušina
što se na plijen obrušava.
9 Svi oni dolaze da bi činili nasilje.
Njihove vojske nasrću kao pustinjski vjetar[c]
i skupljaju zatočenike kao pijesak.
10 S kraljevima se izruguju
i vladare ismijavaju.
S tvrđavama se poigravaju;
dižu nasipe pa ih osvajaju.
11 Potom prolaze kao vjetar,
odlaze dalje u napad.
Vlastita snaga njihov je bog.«[d]
Habakuk se dalje žali
12 Zar ti nisi otpočetka,
BOŽE moj, Sveče moj?
Ti ne umireš.[e]
BOŽE, zar si ih ti postavio da provedu pravdu?
Zar si ih ti, Stijeno, odredio da izvrše kaznu?
13 Tvoje su oči prečiste da bi gledale zlo
jer ne podnosiš zlostavljanje.
Zašto onda trpiš podlace?
Zašto šutiš kad opaki proždire
pravednijega od sebe?
14 Učinio si da ljudi budu kao ribe u moru,
kao morska stvorenja bez vladara.
15 Babilonski ih kralj sve lovi udicom i mrežom.
Izvlači ih i skuplja pa se veseli i raduje.
16 Od svoje mreže živi u raskoši
i časti se najboljim jelima.
Zato štuje svoju mrežu,
prinosi joj paljene žrtve.
17 Zar će i dalje loviti vlastitom mrežom[f]
i uništavati narode bez milosti?
2 Stat ću na svoje stražarsko mjesto
i postaviti se na bedeme.
Pazit ću da vidim što će mi Bog reći
i kako će na moju žalbu odgovoriti.[g]
13 Braćo i sestre, ne smatram da sam osvojio cilj, ali jedno neprestano radim: zaboravljam ono što je iza mene i naprežem se prema onome ispred mene. 14 Trčim prema cilju da osvojim nagradu za koju nas je Bog odozgo pozvao u Isusu Kristu.
15 Svi mi, koji smo zreli, tako razmišljamo. A ako u nečemu razmišljate drukčije, Bog će vam to razjasniti. 16 Samo nastavimo slijediti istu istinu koju smo već naučili.
17 Braćo i sestre, nastojte živjeti poput mene. Učite, pozorno promatrajući one koji žive onako kako smo vam pokazali. 18 Jer, kao što sam vam već mnogo puta rekao, a i sada plačući ponavljam, mnogi se ponašaju kao neprijatelji Kristovoga križa. 19 Njihov ih način života osuđuje na uništenje; bog im je njihov želudac[a] i ponose se onim čega bi se trebalo stidjeti. Misle samo na zemaljske stvari, 20 a naša je domovina na Nebu. Odatle i očekujemo Spasitelja, Gospodina Isusa Krista. 21 On će promijeniti naša slaba tijela i učiniti ih sličnima svome slavnom tijelu, snagom kojom sve može podvrgnuti sebi.
Završne upute
4 Zato, draga moja braćo i sestre za kojima čeznem, moja radosti i kruno, čvrsto stojte u Gospodinu, kako sam vam rekao.
13 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Vi ljudima zatvarate vrata. Sami ne ulazite, a onima koji žele ući, to ne dopuštate. 14 [a]
15 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Putujete kopnom i morem da učinite jednoga čovjeka svojim sljedbenikom, a kad on to postane, učinite ga sinom pakla dvaput gorim od sebe. 16 Jao vama, slijepi vođe! Govorite: ‘Ako se tko zakune Hramom, to nije ništa. Ali ako se tko zakune zlatom, koje je u Hramu, dužan je održati svoju zakletvu.’ 17 Vi slijepe budale! Što je važnije: zlato, koje je u Hramu, ili Hram, koji posvećuje to zlato? 18 Kažete i ovo: ‘Ako se tko zakune žrtvenikom, to nije ništa; ali ako se zakune zlatom, koje je na žrtveniku, dužan je održati svoju zakletvu.’ 19 Slijepci! Što je važnije: dar koji je na žrtveniku ili žrtvenik koji posvećuje taj dar? 20 Dakle, tko se zakune žrtvenikom, kune se i žrtvenikom i svime što je na žrtveniku. 21 A tko se zakune Hramom, kune se i Hramom i svime što je u njemu. 22 Tko se zakune Nebom, kune se Božjim prijestoljem i Onim koji sjedi na njemu.
23 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Dajete Bogu desetinu od svega što posjedujete, čak i od metvice, kopra i kumina,[b] a zanemarujete ono najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost. Toga ste se trebali držati, a ono prvo ne zanemariti. 24 Slijepi vođe! Cijedite komarca, a gutate devu.[c]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International