Book of Common Prayer
Davidova pobjednička pjesma
(2 Sam 22,1-51)
Voditelju zbora. Davidova pjesma. BOŽJI sluga David ispjevao je ovu pjesmu BOGU kad ga je BOG oslobodio od Šaula i svih drugih neprijatelja.
1 Volim te, BOŽE, snago moja!
2 BOG je moja stijena,
moja tvrđava i moj spasitelj.
Bog mi je kao stijena,
na koju se sklanjam.
On je moj štit,
svojom snagom[a] me spašava,
moja utvrda neosvojiva.
3 Zazvao sam BOGA, koji je vrijedan slavljenja,
on me spasio od neprijatelja.
4 Konopi smrti zapleli su se oko mene,
bujice uništenja[b] su me odnosile.
5 Zaplela me užad smrti,
pojavile se zamke ubojite.
6 U nevolji sam BOGU zavapio,
u pomoć sam ga pozvao.
U hramu svome glas mi je čuo,
moj plač mu je dopro do ušiju.
7 Tad se zemlja stresla i poljuljala,
uzdrmali se temelji planina,
drhtali su od njegovog bijesa.
8 Iz nosa mu je nadirao dim,
iz usta je rigao vatru,
od njega je prskao žar.
9 Razdvojio je nebo i sišao,
stajao je na tamnom oblaku.
10 Uzjahao je krilato biće[c] i uzletio,
vinuo se na krilima vjetra.
11 Tminu je učinio svojim šatorom,
okružio se tamnim oblacima punima vode.
12 Iz sjaja, koji je išao pred njim,
kroz oblake se probila tuča i žar.
13 BOG grmi s nebesa,
Svevišnjega ori se glas.[d]
14 Strijele odapinje, razgoni neprijatelje,
munjama ih tjera da besciljno bježe.
15 BOŽE, povikao si prijetnje,
u srdžbi si dahnuo,
otkrila su se morska dna,
i pokazali se temelji zemlje.
16 Odozgo je posegnuo i zgrabio me,
izvukao me iz vode duboke.
17 Spasio me od moćnih neprijatelja,
od svih koji su me mrzili
i bili jači od mene.
18 Napali su me u vrijeme nevolje,
ali BOG mi je bio uporište.
19 Izveo me na siguran prostor,
spasio me jer sam mu drag.
20 BOG me nagradio zbog moje pravednosti,
uzvratio mi je po mojoj nevinosti.
21 Jer, u svemu sam slijedio BOGA,
nisam se okrenuo zlu.
22 Poštovao sam sve njegove zakone,
nisam odstupao od njegovih propisa.
23 Besprijekoran sam pred njim bio,
svakoga grijeha sam se čuvao.
24 BOG me nagradio
jer sam činio što je ispravno.
Moju je nevinost uvidio.
25 Vjernima pokazuješ da si vjeran
i dobrima da si dobar.
26 S dobronamjernima si dobronamjeran,
a zlonamjerne nadmudruješ.[e]
27 Ponizne spašavaš,
ohole ponižavaš.
28 BOŽE, ti moju svjetiljku pališ,
moju tamu obasjavaš.
29 Uz tvoju pomoć vojsku nadvladavam,
sa svojim Bogom zidine neprijatelja osvajam.
30 Bog je savršen u svojim djelima,
BOG ispunjava svoja obećanja.
On je zaštita svakome
tko se k njemu sklanja.
31 Jer, nema drugog BOGA osim ovoga.
I nema Stijene osim našeg Boga.
32 Bog mi daje snagu,
pruža mi savršen put.
33 Noge mi ojačava kao u jelena,
čvrsto stojim na visinama.
34 Ruke mi za rat priprema,
napinjem i najčvršći lûk.
35 Zaštitio si me svojim spasenjem,
tvoja me desna ruka podržava,
tvoja me pomoć uzvisuje.
36 Širok put preda mnom si raskrčio
da se ne bih spotaknuo.
37 Svoje neprijatelje sam progonio i stigao,
nisam stao dok ih nisam dokrajčio.
38 Skršio sam ih da ne mogu ustati,
leže mi pod nogama.
39 Opremio si me snagom za bitku,
pokorio si moje protivnike.
40 Zbog tebe bježe moji neprijatelji,
uništeni su moji mrzitelji.
41 Zvali su u pomoć, nitko ih nije spasio.
BOGU su vapili, nije im se odazvao.
42 Kršim ih dok ne postanu kao prašina na vjetru,
gazim ih kao blato na putu.
43 Spasio si me od mojih protivnika,
učinio vladarom mnogih naroda.
Služe mi oni koje nisam poznavao.
44 Čim su čuli za mene, pokorili su mi se.
Stranci dolaze i klanjaju se.
45 Nestaje sva srčanost njihova,
drhte izlazeći iz skrovišta.
46 BOG je živ!
Blagoslovljena moja Stijena!
Uzvišen je Bog koji me spašava!
47 On je Bog koji mi daje osvetu
i za mene pokorava narode.
48 Spasio me od neprijatelja,
uzvisio nad protivnicima,
izbavio od nasilnika!
49 Zato te, BOŽE, slavim među narodima
i pjevam hvalospjeve tvome imenu!
50 Velike pobjede Bog daje svom kralju.
Svoju vjernost i ljubav zauvijek pokazuje
svom izabraniku[f] Davidu i njegovom potomstvu.
Jonina poslušnost i pokajanje Ninivljana
3 BOG je ponovo rekao Joni: 2 »Idi u veliki grad Ninivu i objavi im poruku koju sam ti dao.«
3 Jona je poslušao BOGA i otišao u Ninivu. Grad je bio toliko velik da je trebalo tri dana hoda da ga se obiđe.
4 Prvog dana, prolazeći kroz grad, Jona je vikao: »Još četrdeset dana i Niniva će biti uništena.«
5 Ninivljani su povjerovali Bogu. Proglasili su post[a] i svi se, od najvećega do najmanjega, obukli u pokajničke tkanine[b]. 6 Kad je kralj Ninive sve to čuo, ustao je s prijestolja, skinuo kraljevsko ruho, obukao pokajničku tkaninu i sjeo u prašinu[c]. 7 Zatim je svim Ninivljanima objavio proglas:
»Zapovijed kralja i njegovih dostojanstvenika:
Ni ljudi ni životinje, bilo krupna ili sitna stoka, ne smiju ni jesti ni piti. 8 Neka se svi ljudi i životinje pokriju pokajničkom tkaninom. Neka se svatko pokaje prizivajući Boga i prekine činiti zlo i nasilje. 9 Jer, tko zna? Možda se Bog predomisli pa se smiluje i ne iskali na nama svoj veliki bijes. Tako nećemo stradati.«
10 Kad je Bog vidio kako su postupili i da su prestali činiti zlo, promijenio je odluku. Nije ih kaznio kao što im je bio zaprijetio.
Jonina ljutnja i Božja dobrota
4 Joni to nije bilo drago pa se jako naljutio. 2 Pomolio se BOGU: »O, BOŽE, dok sam još bio u svojoj zemlji, znao sam da će baš tako biti! Zato sam i pobjegao u Taršiš. Znao sam da si milosrdan i suosjećajan Bog, strpljiv i pun ljubavi. Čak i kad odlučiš nekoga kazniti, spreman si od toga odustati. 3 Zato mi sad, BOŽE, oduzmi život—radije bih umro nego živio.«
4 BOG ga je upitao: »Imaš li se pravo ljutiti?«
5 Jona je otišao istočno od grada, napravio ondje zaklon i sjeo u hlad. Čekao je da vidi što će biti s gradom.
Jona ostaje bez hlada
6 Tada BOG učini da pokraj Jone izraste velika biljka[d], da bi mu glava bila u hladu i da bi mu bilo udobnije. Jona joj se veoma razveselio. 7 Sutradan ujutro Bog je poslao crva da podgrize biljku pa se ona osušila. 8 Kako se sunce dizalo, Bog je poslao vrući istočni vjetar. Sunce je Joni pržilo glavu pa je malaksao i poželio umrijeti. Izjavio je: »Radije bih umro nego živio!«
Božja pouka
9 Bog zatim upita Jonu: »Imaš li se pravo ljutiti zbog biljke?«
»Imam«, odgovori Jona. »Mogao bih umrijeti od ljutnje.«
10 BOG reče: »Toliko ti je stalo do te biljke, koju nisi njegovao niti se trudio oko nje, koja je niknula i uvenula preko noći. 11 Pa kako da meni ne bude stalo do velikoga grada Ninive. Ondje ima više od stotinu i dvadeset tisuća ljudi koji ne razlikuju dobro od zla[e], kao i mnoštvo njihove stoke!«
27 Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. 28 Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg—iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. 29 Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. 30 Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. 31 A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« 32 Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.
33 Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. 34 Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« 35 Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. 36 Svi su se razvedrili pa su jeli. 37 Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. 38 Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.
Brodolom
39 Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće. 40 Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali. 41 No brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova.
42 Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao. 43 No njihov je zapovjednik htio spasiti Pavla pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale. 44 Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj su način svi sretno stigli na obalu.
Isus je Krist (Mesija)
(Mt 16,13-19; Mk 8,27-29)
18 Jednom, dok je Isus nasamo molio, došli su učenici, a on ih je upitao: »Što govore ljudi, tko sam ja?«
19 Odgovorili su: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da si jedan od drevnih proroka koji je ustao od mrtvih.«
20 Isus ih je upitao: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?«
Petar je odgovorio: »Ti si Božji Mesija[a].«
21 Tada ih je upozorio da nikome ne govore o tome.
Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mt 16,21-28; Mk 8,31–9,1)
22 Isus je rekao: »Potrebno je da Sin Čovječji mnogo toga pretrpi; da ga starješine, svećenici i učitelji Zakona odbace, da bude ubijen i da trećega dana uskrsne.«
23 Zatim je svima rekao: »Ako tko želi poći za mnom, mora se odreći samoga sebe i svakoga dana nositi svoj križ te me slijediti. 24 Jer, tko god želi spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene, spasit će ga. 25 Što koristi čovjeku ako dobije čitav svijet, a samoga sebe izgubi ili uništi? 26 Jer, tko se god srami mene i mojih riječi, toga će se Sin Čovječji posramiti kada dođe u svojoj i Očevoj slavi te slavi svetih anđela. 27 Kažem vam istinu: ima nekih ovdje prisutnih koji neće umrijeti prije nego što vide Božje kraljevstvo.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International