Book of Common Prayer
Hvalospjev BOŽJEM zakonu
Alef[a]
1 Blago onima koji su besprijekorni,
koji žive po BOŽJIM uputama.
2 Blago onima koji njegova pravila drže
i cijelim ga svojim srcem traže.
3 Oni ne čine nepravdu,
već samo njega slijede.
4 Gospodaru, dao si nam propise,
da ih se vjerno držimo.
5 Želio bih još vjernije
poštovati tvoje odredbe!
6 Tvoje zapovijedi bih izučavao
i uvijek ih sve poznavao.
Nikad se o njih ne bih ogriješio.
7 Što bolje tvoje prosudbe budem razumio,
iskrenije ću te slaviti.
8 Tvoje odredbe ću poštovati,
nikada me nemoj napustiti.
Bet
9 Pitam se, kako mlad čovjek
može bez grijeha živjeti?
Znam, držeći se tvojih riječi.
10 Trudim se cijelim srcem svojim,
ne daj da odstupim od tvojih zapovijedi.
11 Tvoju riječ u srcu sam pohranio
da ne bih protiv tebe zgriješio.
12 Slava tebi, BOŽE!
Pouči me svojim odredbama!
13 Ponavljat ću prosudbe
koje sam naučio od tebe.
14 Uživam živjeti po tvojim pravilima,
kao što se uživa u bogatstvu.
15 Tvoje pouke ću proučiti,
preporuke za život ispitati.
16 Drage su mi tvoje uredbe,
tvoju riječ neću zaboraviti.
Gimel
17 Budi darežljiv prema svom slugi,
a ja ću živjeti poštujući tvoju riječ.
18 Oči mi otvori da mogu razumjeti
čudesne istine tvoje nauke.
19 Ovdje, na zemlji, samo sam prolaznik,
ne skrivaj od mene svoje naredbe.
20 Moja duša stalno čezne
da spozna tvoje prosudbe.
21 Ti koriš ohole koji u svom ponosu
tvoje zapovijedi ne poštuju.
22 Ne daj da mene kore i preziru
jer držim se tvojih pravila.
23 Iako poglavari o meni loše govore,
tvoj sluga tvoje odredbe proučava.
24 Usrećuju me tvoji propisi,
oni su mi dobri savjetnici.
BOG štiti slabe od zlih
Voditelju zbora, na osminu[a]. Davidova pjesma.
1 Spasi me, BOŽE!
Nema više vjernih ljudi.
Više se nikom ne može vjerovati!
2 Svatko bližnjem govori laži,
laskavim usnama i dvoličnog srca.
3 Neka BOG odreže sve lažljive usne
i svaki hvalisavi jezik.
4 Oni misle: »Jezik je moja snaga,
i moje vlastite usne.
Nitko neće biti moj gospodar!«
5 »Zbog nasilja nad slabima i jauka poniženih,
ja ću se pokrenuti«, kaže BOG.
»Pružit ću im zaštitu za kojom čeznu.«
6 BOŽJE su riječi istinite i čiste,
kao srebro u vatri taljeno,
sedam puta pročišćeno.
7 BOŽE, ti ćeš ih čuvati i braniti,
od zlih ljudi ovoga svijeta
8 iako su zli svuda oko nas
i zloća se kod njih cijeni.
Molitva za pomoć
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Do kada, BOŽE?
Zar ćeš me stalno zanemarivati?
Zar me nećeš niti pogledati?
2 Dokad da živim s bolom u duši
i stalno nosim tugu u srcu?
Dokad će moj neprijatelj jačati?
3 Pogledaj me, moj BOŽE, odgovori mi!
Vrati me u život, ne dopusti da umrem.
4 Jer, neprijatelj će reći da je pobijedio
i veselit će se mome porazu.
5 Ali u tvoju vjernost ja se uzdam.
Bit ću sretan kad me spasiš.
6 Tada ću pjevati BOGU
jer je dobar prema meni.
Ljudska pokvarenost
(Ps 53)
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Samo budale misle da nema Boga.
Pokvareni su i čine grozote.
Nikad ne postupaju dobro.
2 BOG ljude s neba gleda,
da vidi ima li tko razuman,
netko tko Boga traži.
3 No svi su zastranili,
svi su se pokvarili.
Nitko ne čini dobro,
baš ni jedan od njih.
4 Zar zlikovci ne znaju što čine?
Moj narod proždiru kao da kruh jedu
i nikada BOGA ne zazivaju.
5 Evo ih, drhte od straha,
jer Bog je na strani pravednih.
6 Planove siromašnih žele uništiti,
ali BOG će ih zaštititi.
7 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu,
došlo spasenje Izraelu![b]
Kad Bog svom narodu vrati blagostanje,
Jakovljev će narod klicati,
cijeli će se Izrael radovati!
17 Tada BOG zapovjedi ogromnoj ribi da proguta Jonu. Tako je on tri dana i tri noći proveo u njenoj utrobi.
Jonina molitva
2 Jona se iz utrobe ogromne ribe pomolio svom BOGU 2 ovim riječima:
»U svojoj nevolji BOGU sam zavapio
i on mi je odgovorio.
Iz ralja smrti BOGA sam upomoć zazvao
i on se odazvao.
3 U dubine si me bacio, u bezdane mora,
gdje me voda preplavila i na dno odvukla.
4 Pomislio sam: ‘Ostavio si me.
Hoću li ikada vidjeti tvoj sveti Hram?’
5 Voda mi je došla do grla, ponor me progutao,
morska trava oko glave mi se zaplela.
6 Do temelja planina sam potonuo,
podzemni zatvor zauvijek me zatočio.
Ali ti si me, BOŽE, iz jame smrti podigao.
7 Kad mi se život već gasio,
tebe sam se, BOŽE, sjetio.
Moj je vapaj do tebe dopro
u tvom svetome Hramu.
8 Oni koji štuju ništavne idole,
od tvoje dobrote odlaze.
9 Ali ja ću ti prinijeti žrtve,
s pjesmama zahvale.
Što sam se zavjetovao, to ću izvršiti.
Samo od BOGA spasenje dolazi!«
10 BOG je rekao ogromnoj ribi: »Ispljuni Jonu na kopno.«
9 Izgubili smo mnogo vremena i dan židovskog posta već je bio prošao. Plovidba je postala opasna pa je Pavao upozorio posadu. 10 Rekao im je: »Ljudi, vidim da ovo putovanje neće proći bez nevolja. Nastradat će i brod i teret na njemu. A i naši životi mogli bi se naći u opasnosti.« 11 No budući da se kapetan i vlasnik broda nisu složili s Pavlom, vojni je zapovjednik radije poslušao njih nego Pavla. 12 S obzirom na to da luka nije bila sigurna kako bi brod ostao u njoj tijekom zime, većina je odlučila da se nastavi plovidba. Nadali su se da će, po mogućnosti, stići do Feniksa i ondje prezimiti. Feniks je luka na Kreti i okrenuta je prema jugozapadu i sjeverozapadu.
Oluja
13 Kad je zapuhao blagi, južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. 14 No ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. 15 Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. 16 Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. 17 Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. 18 Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, 19 a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. 20 Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile.
21 Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. 22 No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. 23 Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. 24 Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ 25 Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo. 26 No nasukat ćemo se na neki otok.«
Isus šalje apostole
(Mt 10,5-15; Mk 6,7-13)
9 Isus je sazvao Dvanaestoricu pa im je dao moć i vlast nad svim zlim duhovima i da iscjeljuju od bolesti. 2 Zatim ih je poslao da govore o Božjem kraljevstvu i ozdravljaju bolesne. 3 Rekao im je: »Ne uzimajte ništa sa sobom na put: ni štap, ni torbu, ni hranu, ni novac, ni dodatni ogrtač! 4 U koju god kuću uđete, u njoj i ostanite sve dok ne krenete dalje. 5 U kojem god gradu vas ne prime lijepo, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala kao svjedočanstvo protiv njih.« 6 I oni su krenuli na put. Prolazili su kroz sva sela, posvuda propovijedali Radosnu vijest i iscjeljivali bolesnike.
Herodova zbunjenost
(Mt 14,1-12; Mk 6,14-29)
7 Kad je upravitelj Herod čuo za sve te događaje, bio je zbunjen jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih. 8 Drugi su govorili da se pojavio Ilija, a treći pak da je jedan od davnih proroka ustao od mrtvih. 9 A Herod je rekao: »Ja sam Ivanu odrubio glavu. Ali tko je ovaj o kojem toliko čujem?« I nastojao je vidjeti Isusa.
Isus hrani više od pet tisuća ljudi
(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Iv 6,1-14)
10 Kad su se apostoli vratili, ispričali su Isusu sve što su učinili. On ih je zatim poveo sa sobom i povukao se u grad Betsaidu. 11 No mnoštvo je doznalo za to i došlo za njim. On ih je primio i govorio im o Božjem kraljevstvu. Usput je ozdravljao sve kojima je trebalo izlječenje.
12 Dan se počeo primicati kraju. Dvanaestorica su došla k njemu i rekla: »Raspusti mnoštvo da može otići u okolna sela i na imanja pronaći smještaj i hranu jer se nalazimo u zabačenom kraju!«
13 A on im je rekao: »Dajte im vi nešto za jelo!«
»Imamo samo pet kruhova i dvije ribe. Želiš li da odemo i kupimo hranu za sve te ljude?« odgovorili su. 14 Bilo je ondje otprilike pet tisuća muškaraca.
Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Posjedajte ih u skupine po pedeset!«
15 Tako su i učinili i posjedali ljude. 16 Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao prema nebu i zahvalio za hranu. Zatim je razlomio kruh i ribe te ih dao svojim učenicima da ih podijele ljudima. 17 Svi su jeli i nasitili se. I još su sakupili komade kruha i ribe koji su preostali—dvanaest punih košara.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International