Book of Common Prayer
Bog je vjeran svom narodu
1 Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime,
razglašavajte njegova djela narodima.
2 Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte,
o svim njegovim čudesnim djelima govorite.
3 Hvalite se njegovim svetim imenom!
Radujte se vi, koji BOGA štujete.
4 Tražite BOGA i njegovu snagu,
uvijek tražite njegovu prisutnost.
5 Sjetite se čudesnih djela koja je učinio,
njegovih čuda i presuda koje je izrekao.
6 Vi, potomci Abrahama, njegovog sluge,
Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici!
7 On je naš BOG.
Njegovi su zakoni po svoj zemlji.
8 On zauvijek pamti svoj savez,
obećanje koje je dao tisućama naraštaja,
9 savez koji je sklopio s Abrahamom,
zakletvu koju je dao Izaku.
10 Potvrdio ju je Jakovu kao zakon,
kao vječni savez Izraelu:
11 »Tebi ću dati zemlju Kanaan,
ona će biti tvoje nasljedstvo.«
12 Kad ih je bilo vrlo malo,
dok su ondje bili došljaci
13 i lutali od naroda do naroda,
od jednog kraljevstva do drugoga,
14 nikome nije dao da ih ugnjetava.
Zbog njih je upozoravao kraljeve:
15 »Ne dirajte moje izabranike,
ne ozljeđujte moje proroke!«
16 Uzrokovao je glad u njihovoj zemlji,
prekinuo je opskrbu kruhom.
17 Poslao je pred njima čovjeka
po imenu Josip, prodanog u roblje.
18 Noge su mu okovali lancima,
stavili mu željezni obruč oko vrata
19 dok se nije ispunilo što je prorekao,
dok se BOŽJA poruka nije ostvarila.
20 Tada je kralj naredio da ga puste,
vladar naroda ga je oslobodio.
21 Postavio ga za gospodara nad svojim domom
i za upravitelja nad svim svojim imanjem.
22 Obučavao je kraljeve službenike
i učinio mudrijima najviše mu savjetnike.
23 Zatim je Izrael došao u Egipat,
Jakov je bio došljak u Hamovoj zemlji[a].
24 BOG je njegov narod učinio plodnim
i jačim od njegovih neprijatelja.
25 Učinio je da Egipćani mrze njegov narod,
da loše postupaju s njegovim slugama.
26 Poslao je svog slugu Mojsija
i Arona, svog izabranika.
27 Oni su pokazali Božje znakove
i njegova čuda u Hamovoj zemlji.
28 A on je poslao tamu i zamračio zemlju,
no Egipat se pobunio protiv njegove riječi.
29 Vodu im je pretvorio u krv
pa su uginule sve ribe.
30 Zemlja im se ispunila žabama,
čak su ušle u kraljevske odaje.
31 Na njegovu zapovijed doletjeli su rojevi muha
i komaraca na cijelu njihovu zemlju.
32 Umjesto kiše, poslao je tuču,
munje su sijevale po čitavoj zemlji.
33 Potukao im je lozu i smokvina stabla,
slomio je sve drveće u njihovoj zemlji.
34 Na njegovu zapovijed došli su skakavci,
najezda bezbrojnih štetočina.
35 Izjeli su sve biljke
i proždrli sve usjeve.
36 Pobio je sve prvorođeno u njihovoj zemlji,
sve njihove prvijence.
37 Izveo je Izrael sa srebrom i zlatom,
svi su bili zdravi i snažni.
38 Egipat se obradovao njihovom odlasku
jer ih je spopao strah zbog njih.
39 Bog je nad njima postavio oblak
i vatru da im noću svijetli.
40 Tražili su meso pa im je poslao prepelice,
obiljem nebeskog kruha ih je hranio.
41 Stijenu je otvorio i voda je šiknula,
poput rijeke pustinjom je potekla.
42 Jer, sjetio se svetog obećanja
koje je dao Abrahamu, svom slugi.
43 Svoj narod je izveo s radošću,
izabranike svoje uz pjesmu.
44 Dao im je zemlje drugih naroda,
tuđi su trud zaposjeli
45 da bi se držali njegovih uredbi
i njegove zapovijedi izvršavali.
Slavite BOGA!
Bog upozorava Izrael i Judu
8 Zapušite u rogove u Gibei,
neka trube odzvanjaju u Rami![a]
Oglasite uzbunu u Bet Avenu!
Čuvajte se, Benjaminovci!
9 Efrajim će biti opustošen
u vrijeme izvršenja kazne.
Objavljujem plemenima Izraela
ono što će se sigurno dogoditi.
10 Judejski glavari su prevaranti
kao oni koji mijenjaju međe,
a ja ću svoju srdžbu na njima iskaliti.
11 Efrajim će biti kažnjen i uništen
jer su vjerovali nečemu beskorisnom.
12 Ja sam Efrajimu kao zaraza
i Judi kao plijesan na drvetu.
13 Kad je Efrajim spoznao svoju bolest,
kad je Juda vidjela svoje teške rane,
za pomoć su se obratili Asircima,
tražili su podršku velikoga kralja.
Ali on vas ne može izliječiti,
ne može vaše rane iscijeliti!
14 Napast ću Efrajim poput lava,
kao mladi lav, skočit ću na Judejce.
Rastrgat ću ih i odvući,
nitko ih neće moći spasiti.
15 Tada ću se vratiti na svoje mjesto
dok ne priznaju svoju krivnju
i dođu me tražiti.
Kad budu u nevolji,
tada će me tražiti.«
Narod očekuje Božji blagoslov
6 Ljudi kažu: »Vratimo se opet BOGU!
Rastrgao nas je, ali će nas iscijeliti.
Ranio nas je, ali će nam rane poviti.
2 Ozdravit ćemo u samo dva dana.
Na treći dan, on će nas uskrsnuti
pa ćemo uz njega živjeti.
3 Upoznajmo BOGA!
Potrudimo se upoznati ga.
Kao što je sigurno da dolazi zora,
tako će nas on pohoditi kao kiša
i natopiti kao proljetni pljusak.«
Bog odgovara svom narodu
4 »Što ću s tobom, Efrajime?
Što da radim s vama, Judejci?
Vaša vjernost je kao jutarnja magla,
kao rosa što već u zoru nestane.
5 Zato sam vam slao svoje proroke,
da vas sijeku i ubijaju mojim riječima.
Vaša je kazna pravedna,
dolazi kao jutarnja svjetlost.[b]
6 Ja želim vašu vjernu ljubav,
a ne vaše žrtve.
Želim da poznajete Boga,
a ne da prinosite paljenice.
27 Kad se sedam dana obrednog pranja približavalo kraju, neki su Židovi iz Azije ugledali Pavla u Hramu. Uzbunili su cijelo mnoštvo i uhvatili Pavla 28 te su vikali: »Izraelci, pomozite! To je onaj čovjek koji ljude širom svijeta uči stvarima koje su u suprotnosti s Mojsijevim Zakonom. On govori protiv našeg naroda i ovog mjesta. Sad je čak i nežidove doveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.« 29 Rekli su to jer su vidjeli Efežanina Trofima s Pavlom u gradu pa su pretpostavili da ga je Pavao doveo u Hram.
30 Cijeli je grad bio u metežu. Ljudi su se ustrčali, zgrabili Pavla i odvukli ga iz Hrama. Istoga su se trena za njima zatvorila hramska vrata. 31 Pokušali su ga ubiti, a tada je zapovjedniku rimske vojske u Jeruzalemu stigla vijest da se pobunio cijeli grad. 32 On je odmah poveo sa sobom neke vojnike i časnike te se brzo uputio k narodu. Kad su Židovi ugledali zapovjednika i vojnike, prestali su tući Pavla. 33 Tada je zapovjednik pristupio Pavlu, uhitio ga i zapovjedio da ga vežu dvama lancima. Nakon toga, upitao je ljude tko je Pavao i što je učinio, na što su jedni počeli vikati jedno, a drugi drugo. 34 U svoj toj zbrci zapovjednik nije mogao utvrditi što je istina pa je zapovjedio da Pavla odvedu u vojarnu. 35 Kad se Pavao približio stepenicama, vojnici su ga morali ponijeti na rukama da ga zaštite od nasilne gomile 36 koja ih je slijedila i vikala za njima: »Ubijte ga!«
Sin Čovječji je gospodar šabata
(Mt 12,1-8; Mk 2,23-28)
6 Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici trgali klasje, trljali ga rukama i jeli. 2 A neki su farizeji rekli: »Zašto radite ono što Zakon ne dopušta na šabat?«
3 Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David napravio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli? 4 Niste li čitali da je ušao u Božji dom, uzeo prinesene kruhove—koje po Zakonu ne smije jesti nitko osim svećenika—i jeo ih, a dao ih je i svojim pratiocima?« 5 Rekao im je i ovo: »Sin je Čovječji gospodar i šabata.«
Ozdravljenje na šabat
(Mt 12,9-14; Mk 3,1-6)
6 Drugog je šabata Isus otišao u sinagogu i poučavao ljude. Ondje je bio čovjek s usahlom desnom rukom. 7 Učitelji Zakona i farizeji držali su Isusa na oku da vide hoće li na šabat koga izliječiti. Tražili su povoda da ga optuže. 8 On je znao kako razmišljaju i rekao je čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani pred ljude!« Čovjek je ustao i stao pred njih. 9 Isus im je rekao: »Pitam vas, što Zakon dopušta da se čini na šabat: dobro ili zlo? Da se život spasi ili uništi?« 10 Pogledao je sve oko sebe i zatim rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« On je tako i učinio, a ruka mu je ozdravila. 11 Oni su se razbjesnjeli i počeli smišljati među sobom što da učine Isusu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International