Book of Common Prayer

Jutarnja molitva

Voditelju zbora, uz frule. Davidova pjesma.

Molitva tjeskobnog čovjeka

Voditelju zbora, uz žičana glazbala, na osminu^[b]. Davidova pjesma.

Molitva za izvršenje pravde

Pouzdanje u BOGA

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

Božji poziv i Jonin bijeg

1 BOG je rekao Joni, Amitajevom sinu: ² »Kreni odmah u veliki grad Ninivu. Upozori ih da znam sve o njihovim zlim djelima.«

³ No Jona je htio pobjeći od BOGA pa se uputio u Taršiš. Prvo je otišao do Jope i u luci našao lađu koja će onamo otploviti. Platio je put, ukrcao se i isplovio prema Taršišu. Želio je pobjeći od BOGA.

Velika oluja na moru

⁴ Tada je BOG poslao olujni vjetar na more. Podigao se takav silan vihor da se brod našao u opasnosti da potone. ⁵ Svi su se mornari uplašili i zavapili svojim bogovima, a teret bacili u more kako bi olakšali lađu. Jona je, međutim, sišao u potpalublje i čvrsto zaspao.

⁶ Kapetan mu tada pristupi i reče: »Kako možeš spavati? Ustani i pomoli se svom bogu! Možda će nas bogovi čuti pa nećemo nastradati.«

⁷ Tada su mornari predložili: »Bacimo ždrijeb i otkrijmo zbog koga nas je snašla ova nevolja.«

Uzrok oluje

Bacili su ždrijeb koji je ukazao na Jonu.

⁸ Pitali su ga: »Reci nam zbog koga nas je snašla ova nevolja? Čime se baviš? Odakle si? Iz koje si zemlje i naroda?«

⁹ On im odgovori: »Hebrej sam i štujem BOGA. On je Bog neba i stvoritelj mora i kopna.«

¹⁰ Kad su doznali da bježi od BOGA, jako su se uplašili i upitali ga: »Zašto si to učinio?«

¹¹ Kako je more bilo sve nemirnije, upitali su ga: »Što ćemo s tobom da se more smiri?«

¹² »Bacite me u more«, odgovori, »i ono će se smiriti jer vas je zbog mene snašla ova oluja.«

¹³ Pokušali su odveslati do kopna, ali nisu uspjeli jer je oluja postajala sve jača.

Jonina kazna

¹⁴ Tada su zavapili: »O, BOŽE, molimo te, ne daj da stradamo zbog ovog čovjeka! Ne krivi nas za njegovu smrt! Jer, ti si BOG i činiš što želiš.«

¹⁵ Podigli su Jonu, bacili ga u more i ono se umirilo. ¹⁶ Zbog toga su se jako uplašili BOGA. Prinijeli su mu žrtvu i zavjetovali mu se.

¹⁷ Tada BOG zapovjedi ogromnoj ribi da proguta Jonu. Tako je on tri dana i tri noći proveo u njenoj utrobi.

Pavao, Fest i Agripa

²⁴ Dok je Pavao tako govorio u svoju obranu, Fest je povikao: »Pavle, ti si lud! Poludio si od prevelikog znanja.«

²⁵ Pavao je odgovorio: »Preuzvišeni Feste, nisam lud. Dapače, sasvim sam pri zdravoj pameti i govorim istinu. ²⁶ Kralju je sve to poznato i o tome mogu s njim otvoreno govoriti. Siguran sam da mu ništa od toga nije promaklo jer se te stvari nisu dogodile u nekom zabačenom kutu zemlje. ²⁷ Kralju Agripa, vjeruješ li u ono što su rekli proroci? Ja znam da vjeruješ.«

²⁸ Na to je Agripa rekao Pavlu: »Zar misliš da me tako lako možeš uvjeriti da postanem kršćanin?«

²⁹ Pavao mu je odgovorio: »Lako ili teško, molim Boga da, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu poput mene, samo bez ovih okova.«

³⁰ Tada je kralj ustao, a s njim i upravitelj, Berenika i svi koji su sjedili s njima. ³¹ Napustili su prostoriju, a onda počeli govoriti jedan drugome: »Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili zatvorsku kaznu.« ³² A Agripa je rekao Festu: »Ovaj je čovjek već mogao biti oslobođen da nije zatražio suđenje pred carem.«

Pavlovo putovanje

27 Kad je odlučeno da ćemo isploviti prema Italiji, Pavao i još neki zatvorenici predani su nekom zapovjedniku Juliju. On je bio satnik u elitnoj carskoj vojnoj jedinici. ² Ukrcali smo se na brod iz grada Adramitija, koji je upravo trebao krenuti prema Aziji, i isplovili. S nama se nalazio i Aristarh, Makedonac iz Soluna. ³ Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije se ljubazno ophodio s Pavlom i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje. Oni su se pobrinuli za sve što je Pavlu bilo potrebno. ⁴ Isplovili smo iz Sidona i krenuli uz obalu Cipra jer nam je vjetar bio suprotan. ⁵ Preplovili smo preko mora duž Cilicije i Pamfilije i stigli u grad Miru u Liciji. ⁶ Tamo je vojni zapovjednik našao neki brod iz Aleksandrije. Brod je plovio u Italiju i on nas je ukrcao na njega.

⁷ Danima smo polako plovili i jedva stigli do Knida. Vjetar nam nije dopuštao da zadržimo smjer, stoga smo plovili južnom stranom Krete kod Salmone. ⁸ Teško smo jedrili uz obalu i stigli do mjesta zvanog Sigurna Luka, u blizini grada Laseje.

Djevojčica i bolesna žena

(Mt 9,18-26; Mk 5,21-43)

⁴⁰ Kad se Isus vratio, mnoštvo ga je srdačno dočekalo jer su ga svi iščekivali. ⁴¹ Tada se pojavio i čovjek po imenu Jair, upravitelj sinagoge. Pao je pred Isusove noge i počeo ga preklinjati da dođe u njegovu kuću ⁴² jer mu je dvanaestogodišnja kći jedinica na samrti. Dok je Isus išao u njegovu kuću, gomila se tiskala oko njega.

⁴³ Tu je bila i neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i koja je sve svoje imanje bila potrošila na liječnike, a nitko ju nije mogao izliječiti. ⁴⁴ Ona mu je prišla iza leđa i dotaknula rub njegove odjeće. Istoga trena krvarenje se zaustavilo. ⁴⁵ Isus je upitao: »Tko me je to dotaknuo?«

I dok su svi nijekali da su to učinili, Petar je rekao: »Učitelju, ljudi se guraju oko tebe sa svih strana.« ⁴⁶ Isus je rekao: »Netko me je dotaknuo jer osjećam da je sila izašla iz mene.« ⁴⁷ Kad je žena vidjela da nije prošla nezapaženo, prišla je dršćući i pala pred Isusa. Pred svima je priznala zašto ga je dotaknula i kako je istoga trena ozdravila. ⁴⁸ A Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!«

⁴⁹ Dok je on još govorio, došao je netko iz kuće upravitelja sinagoge i rekao: »Tvoja je kći umrla. Nemoj više zamarati učitelja.«

⁵⁰ Isus je to čuo i obratio se upravitelju: »Ne boj se! Samo vjeruj i ozdravit će.«

⁵¹ Kad je stigao u kuću, nije dopustio da itko uđe s njim osim Petra, Ivana, Jakova i roditelja umrle djevojčice. ⁵² Svi su prisutni plakali i tugovali za djevojčicom, a Isus im je rekao: »Prestanite plakati jer ona nije mrtva! Samo spava.«

⁵³ No oni su mu se počeli rugati jer su znali da je umrla. ⁵⁴ Isus ju je primio za ruku i povikao: »Dijete, ustani!« ⁵⁵ Djevojčici se vratio duh i istoga je trenutka ustala. Isus je tada zapovjedio da joj daju nešto za jelo. ⁵⁶ Njezini su roditelji ostali zaprepašteni, a on im je zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo.