Book of Common Prayer
U slavu Boga Spasitelja
1 Slava BOGU!
Slavi BOGA, dušo moja!
2 Sve dok živim, BOGA ću slaviti,
dok trajem, njemu ću pjevati.
3 Ne oslanjajte se na vladare,
ljudi vas ne mogu spasiti.
4 Čovjek umre i u zemlju se vraća,
svi njegovi planovi nestaju.
5 Blago onom kome pomaže Jakovljev Bog,
koji je svu svoju nadu u BOGA položio.
6 Jer, on je stvorio nebo i zemlju,
mora i sve što u njima živi.
On ispunjava što je obećao.
7 Pravdu potlačenima pribavlja,
a gladnima hranu osigurava.
BOG zatvorenike oslobađa,
8 BOG slijepima oči otvara,
BOG podiže potlačene,
BOG voli pravednike.
9 BOG čuva strance i putnike,
brine za siročad i udovice,
a uništava zlonamjerne.
10 BOG će vladati zauvijek!
Tvoj Bog, Sione, vladat će
kroz sve naraštaje.
Slava BOGU!
U slavu svemoćnog Boga
1 Slavite BOGA!
Kako je dobro našem Bogu pjevati,
kako je ugodno njega slaviti.
2 BOG obnavlja Jeruzalem,
okuplja izraelske prognanike.
3 Liječi im slomljena srca
i njihove rane povija.
4 On zvijezde prebrojava
i svaku po imenu pozna.
5 Naš Gospodar je velik i silan,
mudrost mu nema granica.
6 BOG podiže ponizne,
na tlo ruši zle.
7 Pjesmom BOGU zahvaljujte,
na harfi našem Bogu svirajte.
8 On nebo prekriva oblacima
i kišom zemlju natapa.
Čini da trava raste po brdima
i usjevi za hranu ljudima.[a]
9 On svim životinjama osigurava hranu,
pa i mladim ptićima što ciče u gnijezdu.
10 Ne uživa on u snazi konja,
niti u trku hrabrih vojnika.
11 BOG uživa u ljudima koji ga poštuju,
koji se u njegovu ljubav pouzdaju.
12 Hvali BOGA, Jeruzaleme!
Slavi svoga Boga, Sione!
13 On zasune tvojih vrata ojačava
i tvoje stanovnike blagoslivlja.
14 Mir je donio u tvoju zemlju,
imaš obilje najboljeg žita.
15 On zemlji šalje svoju zapovijed,
što naredi, brzo se izvršava.
16 Snijegom sve pokriva kao vunom,
kao pepeo mraz rasipa zrakom.
17 Tuču baca s neba kao kamenje.
Tko može izdržati hladnoću koju šalje?
18 Kad izgovori drugu zapovijed, sve se otopi,
topli vjetar zapuše i vode poteku.
19 Svoju riječ objavio je Jakovu,
svoje uredbe i zakone Izraelu.
20 To nije učinio ni za jedan drugi narod,
druge nije poučio svojim zakonima.
Slavite BOGA!
U slavu BOGA
[a]1 Slava BOGU!
Cijelim srcem BOGU zahvaljujem
na skupu pravednika,
među svojom braćom.
2 Čudesno je sve što BOG čini,
lijepo je o tome razmišljati.
3 Veličanstveno je sve što učini,
nema kraja njegovoj pravednosti.
4 Pamtit će se njegova divna djela
jer BOG je milostiv i suosjećajan.
5 Hranu daje svojim vjernicima,
svog saveza uvijek se sjeća.
6 Svom narodu pokazao je svoju moć
i dao im u posjed zemlje nevjernika.
7 Djela su mu vjerna i pravedna,
a pravila sasvim pouzdana.
8 Postavljena su da traju zauvijek,
da se provode u istini i pravdi.
9 On je spasio svoj narod
i svoj Savez drži vječno.
Sveto i moćno je njegovo ime.
10 Poštovanjem BOGA počinje mudrost,
to dobro znaju svi koji ga časte.
Neka ga zauvijek slave!
Sreća pravednika
[b]1 Slava BOGU!
Blago čovjeku koji poštuje BOGA,
koji voli živjeti po njegovim pravilima.
2 Potomstvo će mu biti moćno,
naraštaj pravednika na zemlji.
3 U kući mu je bogatstvo i blagostanje,
njegova pravednost zauvijek traje.
4 Vjernom čovjeku i u tami je svjetlo
ako je blag, suosjećajan i pravedan.
5 Dobro je čovjeku koji je darežljiv,
koji rado daje i pošten je u poslu.
6 Jer, pravednik neće nikad posrnuti,
njega će se uvijek netko sjećati.
7 Ne mora se bojati loših vijesti
i postojano vjeruje u BOGA.
8 Nije zabrinut i ne strahuje,
porazit će sve neprijatelje.
9 Nesebično daje siromašnima,
o njegovim djelima dugo se priča.
On zaslužuje veliku čast.
10 A loši ljudi se ljute i zavide mu,
mrze ga, ali poslije nestanu.
Ono što žele nikad ne dobiju.
U slavu BOŽJE dobrote
1 Slava BOGU!
Slavite ga, vi BOŽJE sluge,
hvalite BOŽJE ime!
2 Neka se BOŽJE ime slavi
od sada pa do vječnosti.
3 Neka se BOŽJE ime hvali
od zore do zalaska sunca.
4 BOG je iznad svih naroda,
slava mu je i nad nebesima.
5 Tko je kao naš BOG?
Visoko na nebu njegov je tron.
6 Nisko se on mora sagnuti,
da bi nebesa i zemlju vidio.
7 Slaboga podiže iz prašine,
jadnika izvlači sa smetlišta.
8 Daje im mjesto pored važnih ljudi,
uz same vođe svoga naroda.
9 Ženi nerotkinji daje dom,
da radosno djecu podiže.
Slava BOGU!
Božja parnica protiv Izraela
6 Poslušajte što govori BOG!
BOŽE, iznesi svoj slučaj planinama,
ustani i reci pred brdima.[a]
2 Planine, čujte BOŽJE optužbe,
poslušajte, vječni temelji zemlje.
Jer, BOG se sudi sa svojim narodom,
podiže tužbu protiv Izraela.
3 Bog kaže:
»Narode moj, što sam ti učinio?
Čime sam te opteretio? Odgovori mi!
4 Ja sam te izveo iz Egipta,
oslobodio te iz ropstva.
Poslao sam ti vođe:
Mojsija, Arona i Mirjam.
5 Sjeti se, narode moj,
što je naumio Balak, kralj Moaba,
i što mu je odgovorio Bileam, Beorov sin.
Sjeti se svog puta od Šitima do Gilgala,[b]
da spoznaš BOŽJA pravedna djela.«
Što Bog želi od čovjeka
6 Netko će pitati:
»S čime da dođem pred BOGA
i poklonim se Bogu uzvišenome?
Sa žrtvama paljenicama,
s telićima od godinu dana?
7 Hoću li mu ugoditi s tisućama ovnova,
i desecima tisuća potoka ulja?
Trebam li mu za svoj prijestup
prinijeti svoje prvo dijete?
Trebam li mu za svoj grijeh
žrtvovati plod svoga tijela?«
8 Već ti je pokazao, čovječe, što je dobro.
Ovo BOG traži od tebe:
čini pravdu, voli vjernost
i hodaj sa svojim Bogom ponizno.
9 Mislim da je Bog nas apostole stavio na posljednje mjesto. Mi smo kao ljudi osuđeni na smrt. Postali smo prizor cijelom svijetu—i anđelima i ljudima. 10 Mi smo ludi radi Krista, ali vi mislite da ste mudri u Kristu! Mi smo slabi, ali vi mislite da ste jaki! Vama se iskazuju počasti, a nas preziru. 11 Čak smo i do ovoga trenutka gladni i žedni, slabo odjeveni. Tuku nas i bez krova smo nad glavom. 12 Teško radimo vlastitim rukama. 13 Kad nas ponižavaju—mi blagoslivljamo. Kad nas progone—podnosimo. Kad nas vrijeđaju—odgovaramo ljubazno. I sada nas smatraju smećem ovoga svijeta. Za njih nismo ništa drugo nego prašina pod nogama.
14 Ne pišem to da bih vas posramio, nego vas upozoravam kao svoju voljenu djecu. 15 Jer, čak i da imate deset tisuća učitelja u Kristu, nemate mnogo očeva jer sam postao vašim ocem u Isusu Kristu po Radosnoj vijesti. 16 Stoga, molim vas, ugledajte se na mene!
Isus pomaže nežidovki
(Mk 7,24-30)
21 Isus je napustio to mjesto te otišao na područje Tira i Sidona. 22 Približila im se neka žena, Kananejka iz toga kraja, i počela glasno zapomagati: »Smiluj mi se, Gospodine, Davidov Sine! Moja je kći opsjednuta zlim duhom i strašno pati.«
23 Isus joj nije rekao ni riječi pa su mu prišli učenici i počeli ga moliti: »Otjeraj je, jer nas slijedi i viče za nama!«
24 Isus im je odgovorio: »Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama izraelskog naroda.«
25 Tada je žena prišla Isusu, poklonila mu se i rekla: »Gospodine, pomozi mi!«
26 Isus joj je odgovorio: »Nije u redu djeci oduzeti kruh i baciti ga psima.«
27 Ona je rekla: »Da, Gospodine, ali i psi jedu mrvice koje padnu sa stola njihovih gospodara.«
28 Isus joj je tada odgovorio: »O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!« I istoga je trena ozdravila njezina kći.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International