Book of Common Prayer

Molitva patnika

Davidova pjesma za dan sjećanja.

Dalet

He

Vav

²⁵ Nakon što budete živjeli u onoj zemlji neko vrijeme, ondje će vam se roditi djeca i unuci. Pazite da se tada ne pokvarite i ne napravite nekog idola. Tako biste učinili ono što vaš BOG smatra zlim i izazvali njegov gnjev. ²⁶ Pozivam zemlju i nebo kao svjedoke: ako budete činili takvo zlo, brzo ćete nestati iz zemlje u koju ćete prijeći preko rijeke Jordan i zaposjesti je. Nećete dugo živjeti u njoj, nego ćete biti potpuno uništeni. ²⁷ BOG će vas raspršiti po narodima i samo će vas nekolicina preživjeti u narodima među koje će vas BOG otjerati. ²⁸ Ondje ćete služiti bogovima, koji su djelo ljudskih ruku, kipovima od drva i kamena koji ne mogu niti vidjeti, niti čuti, niti jesti, niti mirisati.

²⁹ No, ako ondje budeš tražio svoga BOGA, naći ćeš ga. Naći ćeš ga budeš li ga tražio svim svojim srcem i dušom. ³⁰ Nakon što zapadneš u nevolju i snađe te sve to, vratit ćeš se svome BOGU, i poslušati ga. ³¹ Jer, tvoj je BOG milostiv Bog. Neće te ostaviti niti uništiti. Neće zaboraviti savez s tvojim precima koji je sklopio pod zakletvom.

²³ Pozivam Boga za svjedoka, života mi moga; nisam ponovo došao u Korint jer sam vas želio poštedjeti. ²⁴ To ne znači da pokušavamo nadzirati vašu vjeru, jer vi čvrsto stojite u njoj, već zajedno s vama radimo, za vašu radost.

2 Tako sam, dakle, odlučio da vas ne žalostim kad ponovo dođem k vama. ² Jer, ako ja rastužim vas, tko će onda razvedriti mene ako ne vi koje sam rastužio? ³ A pisao sam vam tako da me ne bi, kad dođem k vama, rastužili oni koji bi me trebali razveseliti. Vjerovao sam da će svima vama biti drago ako budem zadovoljan. ⁴ Pisao sam vam u velikoj tuzi, slomljenog srca i u suzama, ne da bih vam nanio bol, nego da biste znali koliko je velika moja ljubav prema vama.

Opraštanje

⁵ No, ako je tko koga rastužio, nije rastužio mene, nego donekle sve vas—ne želim pretjerivati. ⁶ Ova kazna, koju je većina dosudila čovjeku o kojem govorim, dovoljna je. ⁷ Umjesto toga, oprostite mu i ohrabrite ga, da ga ne bi svladala pretjerana tuga. ⁸ Zato vas molim, iskažite mu ljubav. ⁹ Evo zašto sam vam pisao: da vas ispitam i vidim hoćete li biti poslušni u svemu. ¹⁰ Ako vi nekome oprostite, opraštam mu i ja. A što sam oprostio—ako sam imao išta—to sam, pred Kristom, napravio radi vas, ¹¹ da nas ne nadmudri Sotona jer vrlo dobro znamo njegove nakane.

U Troadi

¹² Došao sam u Troadu da propovijedam Radosnu vijest o Kristu. Iako mi je Gospodin dao priliku da ondje služim, ¹³ bio sam jako zabrinut jer tamo nisam našao svoga brata Tita. Tako sam se pozdravio s njima i otišao u Makedoniju.

Pobjeda u Kristu

¹⁴ Ali, hvala Bogu koji nas po Kristu uvijek vodi u pobjedu. On kroz nas svuda širi znanje o sebi, poput ugodnog mirisa. ¹⁵ Mi smo Bogu ugodan Kristov miris, kako među onima koji su na putu spasenja tako i među onima koji su na putu uništenja. ¹⁶ Onima koji su na putu propasti to je smrad smrti koji vodi u smrt, a onima koji su na putu spasenja to je miris života koji vodi u život. Tko je sposoban za takav zadatak? ¹⁷ Nismo oni koji trguju Božjom riječju zbog dobitka, kao što mnogi rade. Ne, mi u Kristu govorimo iskreno, znajući da govorimo od Boga poslani i u Božjoj prisutnosti.

Izgubljena ovca

(Mt 18,12-14)

15 Mnogi su se poreznici i grešnici okupljali oko Isusa da ga čuju. ² A farizeji i učitelji Zakona počeli su mrmljati i govoriti: »Ovaj čovjek prima grešnike i jede s njima.«

Izgubljeni sin

¹¹ Zatim je rekao: »Bio jedan čovjek koji je imao dvojicu sinova. ¹² Mlađi je rekao ocu: ‘Oče, daj mi dio imanja koji mi pripada!’ I otac je podijelio sinovima svoje bogatstvo. ¹³ Nedugo zatim mlađi je sin uzeo svoje stvari i krenuo u daleku zemlju. Tamo je razuzdano živio i potrošio sav novac. ¹⁴ Uskoro je nastala velika glad u cijeloj zemlji i on se našao u oskudici. ¹⁵ Otišao je i zaposlio se kao najamnik kod stanovnika te zemlje. Gospodar ga je poslao u polje da čuva svinje. ¹⁶ Mladić je čeznuo da se najede ljusaka od rogača kojima su se hranile svinje, ali mu ih nitko nije dao. ¹⁷ Tada je došao k sebi i rekao: ‘Svi najamnici moga oca imaju obilje hrane, a ja ovdje umirem od gladi. ¹⁸ Ustat ću, otići svome ocu i reći mu: Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. ¹⁹ Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ ²⁰ Ustao je i otišao svom ocu. Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se nad njim. Potrčao je, zagrlio sina i izljubio ga. ²¹ Sin mu je rekao: ‘Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom!’ ²² A otac je rekao slugama: ‘Požurite! Donesite najbolju odjeću i odjenite ga! Na ruku mu stavite prsten, a na noge sandale! ²³ I donesite utovljeno tele! Zakoljite ga pa ćemo jesti i slaviti! ²⁴ Jer, ovaj je moj sin bio mrtav i vratio se u život. Bio je izgubljen, a sada je nađen.’ I počeli su slaviti.«

Stariji sin

²⁵ »Stariji je sin bio u polju. Kad se približio kući, začuo je glazbu i ples. ²⁶ Pozvao je slugu i upitao ga što se to događa. ²⁷ Sluga mu je odgovorio: ‘Došao je tvoj brat. Vratio se živ i zdrav pa je tvoj otac zaklao utovljeno tele za jelo.’ ²⁸ Stariji sin se razljutio i nije htio ući u kuću pa je otac izašao i počeo ga moliti. ²⁹ A sin je odgovorio ocu: ‘Gle, sve ove godine služio sam ti i nikada nisam prekršio tvoju zapovijed, a ti mi nikad nisi dao ni jare da se proveselim sa svojim prijateljima. ³⁰ A sada, kad ti je došao ovaj sin, koji je s prostitutkama potrošio sve tvoje bogatstvo, za njega si zaklao utovljeno tele.’ ³¹ Otac mu je rekao: ‘Sine moj, ti si uvijek sa mnom i sve što imam, pripada tebi. ³² Ali morali smo proslaviti i veseliti se jer je tvoj brat bio mrtav i vratio se u život. Bio je izgubljen, a sad je nađen.’«