Book of Common Prayer
Prva knjiga Psalama
(Psalmi 1–41)
Sretna osoba
1 Sretna je osoba koja ne sluša savjete zlih,
ne povodi se za primjerom grešnika[a],
i ne druži se s izrugivačima.
2 Ona uživa u BOŽJIM poukama,
danju i noću o njima razmišlja.
3 Raste kao drvo uz vodu,
koje na vrijeme plod donosi
i ne gubi lišće nikada.
Sve što čini, njoj uspijeva.
4 No, loši ljudi nisu takvi.
Oni su kao pljeva, vjetrom raspršena.
5 Sud će ih proglasiti krivima,
grešnima među pravednima.
6 BOG svoje vodi dobrim putem,
a svi drugi idu putem propasti.
Kralj kao Božji sin
1 Čemu narodi smišljaju urote,
čemu ljudi planiraju uludo?
2 Udružuju se njihovi kraljevi i vođe
protiv BOGA i njegovog odabranoga kralja.
3 »Pobunimo se«, govore,
»oslobodimo ih se!«
4 No vladar neba se smije,
BOG im se izruguje.
5 Govori gnjevnim glasom
straši ih svojom ljutnjom:
6 »Postavio sam kralja,
na svetom brdu Sion[b].«
7 »Objavit ću vam«, kaže kralj,
»što mi je rekao BOG:
Od danas sam tvoj otac,
a ti si meni sin.
8 Traži, i dat ću ti sve narode,
sve na zemlji dat ću ti u vlast.
9 Pokorit ćeš ih velikom silom[c],
smrskati ih kao glineno posuđe.«
10 Stoga, urazumite se kraljevi,
vođe, poslušajte upozorenje!
11 Služite BOGU u strahopoštovanju.
12 Poklonite se njegovom sinu,[d]
da se ne razljuti i sve vas uništi.
To bi se moglo dogoditi brzo.
Sretni su oni koji se k njemu sklanjaju!
Molitva progonjenoga
Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.
1 BOŽE, mnogo je mojih neprijatelja!
Puno ih je protiv mene!
2 Mnogi o meni govore:
»Bog ga neće spasiti!« Selah
3 Ali ti me štitiš, BOŽE!
Daješ mi čast i nadu.
4 Glasno ću BOGU uputiti molitvu,
sa Svetog brda[e] on će mi pomoći. Selah
5 Sad mogu leći i zaspati,
u miru se probuditi,
jer BOG me štiti.
6 Ne bojim se mnoštva neprijatelja
dok stežu obruč sa svih strana.
7 Ustani, BOŽE![f] Spasi me, Bože moj!
Udari moje neprijatelje,
izbij im sve zube.
8 BOŽE, ti donosiš spasenje!
Ti činiš dobro svom narodu! Selah
Večernja molitva
Voditelju zbora, uz žičana glazbala. Davidova pjesma.
1 Odgovori mi kad te zovem,
Bože, koji me opravdavaš!
Olakšao si moje nevolje.
Smiluj se i čuj moje molitve.
2 Dokad ćete, ugledni ljudi,
moje dostojanstvo blatiti?
Zar ćete tratiti vrijeme
i protiv mene smišljati laži? Selah
3 Znajte da BOG čuva svoje vjerne.
BOG me čuje kad mu se molim.
4 Budite ljuti na mene,
ali ne činite grijeh.
Promislite dok ležite u krevetu,
ali ništa ne govorite. Selah
5 Prinesite BOGU prave žrtve,
u njega se pouzdajte.
6 Mnogo ih je koji govore:
»Želimo živjeti sretno,
budi nam dobar,[g] BOŽE.«
7 Ali, zbog tebe, ja imam više radosti
nego oni zbog svoga žita i vina.
8 Kada legnem, mirno spavam
jer ti mi pružaš sigurnost, BOŽE.
Pravedan sudac
Skladba[a] koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena.
1 O, moj BOŽE, k tebi se sklanjam!
Spasi me od svih koji me progone,
2 da me ne rastrgnu kao lav svoj plijen,
a nikoga nema da mi pomogne.
3 BOŽE moj, ako sam to učinio,
ako je zlo na mojim rukama,
4 ako sam povrijedio prijatelja,
ako sam bez razloga opljačkao neprijatelja,
5 neka me neprijatelj progoni i uhvati,
neka me ubije i u prah satre. Selah
6 Ustani, BOŽE, i pokaži svoj gnjev!
Digni se protiv srdžbe mojih neprijatelja.
Probudi se, Bože moj!
Donesi svoju presudu!
7 Okupi oko sebe narode,
zauzmi svoje mjesto nad njima.
8 BOG sudi ljudima.
BOŽE, presudi i meni!
Dokaži moje pravo i nevinost!
9 Spriječi one koji čine zlo,
a dobronamjerne podrži.
Pravedni Bože,
ti znaš što misle ljudi.
10 Bog štiti one koji čine dobro,
zato će i mene spasiti.
11 Bog je pravedan sudac,
koji uvijek osuđuje zlo.
12 Ako se zla osoba ne promijeni,
nego naoštri svoj mač, napne svoj lûk,
i nacilja da odapne strijelu,
13 tada je i sebe naciljala oružjem smrtonosnim,
zapalila svoje strijele.
14 Oni koji začinju zlo,
trudni su s opasnima namjerama
i rađaju gomilu prijevara.
15 Tko pod drugim jamu kopa,
sam u nju upada.
16 Nevolja koju je izazvao,
njemu samom se vraća,
nasilje mu se obija o glavu.
17 Hvalit ću BOGA jer je pravedan,
pjevat ću imenu BOGA Svevišnjeg.
Glad u zemlji Judinog plemena
1 U vrijeme vladavine sudaca[a] nastala je glad u zemlji Judi. Neki je čovjek iz Betlehema u Judi odselio sa ženom i obojicom sinova u zemlju Moab, kao stranac. 2 Zvao se Elimelek, njegova žena Naomi, a sinovi Mahlon i Kilion. Bili su Efraćani iz Betlehema u Judi. Otišli su u zemlju Moab i ondje se nastanili.
3 Naomin je muž Elimelek umro, a ona je ostala sama sa sinovima 4 koji su oženili Moapke—Kilion Orpu, a Mahlon Rutu. Nakon što su ondje živjeli deset godina, 5 umrli su i Mahlon i Kilion. Tako je Naomi ostala i bez muža i bez sinova.
Naomi i Ruta vraćaju se u Betlehem
6 Naomi je u Moabu čula da je BOG priskočio u pomoć svome narodu i dao im hrane. Pripremila se za povratak sa svojim snahama. 7 Napustila je mjesto u kojem je živjela i krenula s njima prema zemlji Judi.
8 Rekla je snahama: »Vratite se kući svojim majkama! Neka vam BOG bude dobar, kao što ste vi bile dobre meni i mojim pokojnim sinovima. 9 Dao vam BOG da se obje skrasite, svaka u domu svoga novog muža.«
Zatim ih poljubi za rastanak i sve glasno zaplaču. 10 No one joj odvrate: »Ne, ići ćemo s tobom tvome narodu.«
11 Naomi ih je uvjeravala: »Vratite se, kćeri moje. Zašto biste išle sa mnom? Zar ću roditi još sinova koji bi vam mogli biti muževi? 12 Idite, vratite se, kćeri moje. Prestara sam za udaju. Čak i kad bi to bilo moguće, kad bih već noćas bila s mužem i kad bih rodila sinove, 13 zar biste ih čekale da odrastu i tako dugo se odrekle udaje? Ne, kćeri moje. Teško mi je, teže nego vama, jer se BOG okrenuo protiv mene.«
14 Nato su ponovo glasno zaplakale. Zatim je Orpa poljubila svekrvu, oprostila se i otišla, a Ruta je ostala s njom.
15 Naomi joj je rekla: »Gle, Orpa se vraća svom narodu i svojim bogovima. Vrati se i ti s njom!«
16 Ali Ruta odgovori: »Ne nagovaraj me da te ostavim i da odem od tebe. Kamo ti ideš, ići ću i ja, gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja. Tvoj narod bit će moj narod, a tvoj Bog bit će moj Bog. 17 Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i tamo će me sahraniti. Neka me stigne BOŽJA kazna ako me išta osim smrti rastavi od tebe.«
18 Kad je Naomi uvidjela da je Ruta čvrsto odlučila poći s njom, prestala ju je odgovarati.
1 Od Pavla, apostola Isusa Krista, po zapovijedi Boga, našega Spasitelja i Isusa Krista, naše nade.
2 Timoteju, mojemu istinskom sinu u vjeri: neka budu s tobom milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Isusa Krista, našega Gospodina.
Upozorenja protiv lažnih učenja
3 Ostani u Efezu, kao što sam te i poticao kad sam otišao za Makedoniju, kako bi zapovjedio određenim ljudima da prestanu širiti lažna učenja. 4 Uputi ih da se prestanu obazirati na neistinite priče i beskrajna obiteljska stabla, koja izazivaju svađe i ne pomažu Božjem djelu, koje se ostvaruje vjerom. 5 Svrha je ove zapovijedi da ljudi imaju ljubav iz čistog srca, čistu savjest i iskrenu vjeru. 6 Neki su od toga odlutali i okrenuli se ispraznom brbljanju. 7 Takvi žele druge učiti Zakonu, a sami ne razumiju što govore. Ne razumiju čak ni ono što tako čvrsto zastupaju.
8 No mi znamo da je Zakon dobar—ako se ispravno primjenjuje. 9 Također, znamo da Zakon nije namijenjen pravednima, nego onima koji ga krše i buntovnicima. Namijenjen je onima koji se protive Bogu, grešnicima, nečistima i nevjernima, ubojicama oca ili majke, ubojicama općenito; 10 bludnicima, homoseksualcima, trgovcima robljem, lažljivcima, onima koji lažno svjedoče na suđenjima i onima koji rade protivno ispravnom učenju. 11 To je u skladu sa slavnom Radosnom viješću od blagoslovljenoga Boga, koju je meni povjerio.
Zahvala na Božjoj milosti
12 Zahvaljujem onome koji mi daje snagu, Isusu Kristu, našem Gospodinu, jer je imao povjerenja u mene i odredio me da mu služim. 13 Premda sam prije bio bogohulnik, progonitelj i nasilnik, on mi je iskazao milost jer sam to činio u neznanju, kao nevjernik. 14 Ali Gospodin me obasuo beskrajnom milošću zajedno s vjerom i ljubavlju koje su u Isusu Kristu.
15 Ovo što kažem je istinito i treba se u cijelosti prihvatiti: Isus Krist je došao na svijet da spasi grešnike, a ja sam najgori od njih. 16 Meni je iskazana milost da bi, upotrijebivši mene, najvećega grešnika, Isus Krist pokazao svoju neograničenu strpljivost. To je primjer za one koji će u njega tek povjerovati i primiti vječni život. 17 Njemu, vječnome Kralju, besmrtnom i nevidljivom, jedinome Bogu, neka bude čast i slava zauvijek! Amen.
Promjena srca
13 U to su vrijeme bili ondje neki ljudi koji su došli k Isusu i ispričali mu o Galilejcima koje je Pilat pogubio dok su prinosili žrtve Bogu. 2 Isus im je odgovorio: »Mislite li da ih je to snašlo zato što su bili veći grešnici od svih drugih Galilejaca? 3 Ja vam kažem da nisu. Ali, ako se ne obratite, svi ćete propasti kao i oni. 4 Ili, što je s onih osamnaest ljudi na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih? Mislite li da su oni bili više krivi nego svi ostali stanovnici Jeruzalema? 5 Ja vam kažem da nisu. Ali, ako se ne obratite, svi ćete umrijeti kao i oni.«
Stablo bez plodova
6 Zatim je ispričao sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek u svom vrtu posadio smokvu. Došao je na njoj potražiti plodove, ali nije ništa našao. 7 Rekao je vrtlaru: ‘Pogledaj, već tri godine dolazim po plodove ove smokve, ali ništa nisam našao. Posijeci je! Zašto da iscrpljuje zemlju?’ 8 A vrtlar je odgovorio: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok je ne okopam i ne pognojim! 9 Možda će roditi sljedeće godine. Ali ako ne donese roda, onda je posijeci!’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International