Book of Common Prayer
Božji savez s Davidom
»Maskil« Ezrahovca Etana
1 O ljubavi BOŽJOJ pjevat ću vječno,
tvoju ću vjernost objavljivati kroz sve naraštaje.
2 Reći ću da tvoja ljubav traje zauvijek,
da si na nebu učvrstio vjernost.
3 Rekao si: »Savez sam sklopio sa svojim izabranikom,
zakleo sam se svome slugi Davidu:
4 Tvoje potomstvo učvrstit ću dovijeka
i čuvati tvoje prijestolje kroz sva pokoljenja.« Selah
5 Nebesa će slaviti tvoja čuda, BOŽE,
tvoju vjernost na skupu svetih.
6 Tko je na nebu ravan BOGU,
tko je kao BOG među nebeskim bićima?
7 Strašan je Bog na vijeću svetih,
veći i strašniji od svih oko njega.
8 BOŽE Svevladaru, tko je kao ti?
Tako si silan, BOŽE, i uvijek vjeran.
9 Ti uzburkanim morem vladaš;
kad se valovi podignu, ti ih stišavaš.
10 Ti si morsku neman[a] skršio kao slabića
i snažnom rukom rastjerao neprijatelje.
11 Nebesa su tvoja, tvoja je i zemlja.
Utemeljio si svijet i sve na njemu.
12 Ti si sjever i jug stvorio,
Tabor i Hermon kliču tvome imenu.
13 Ruka ti je snažna i moćna,
desnica visoko uzdignuta.
14 Pravednost i pravda temelj su tvog prijestolja,
pred tobom idu ljubav i istina.
15 Blago narodu koji tebi kliče:
oni hodaju u svjetlosti tvog lica,
16 vječno se raduju u tvom imenu
i hvale tvoju pravednost.
17 Jer, ti im daješ sjaj i snagu.
Naklonjen si nam, zato pobjeđujemo.
18 Naš zaštitnik pripada BOGU,
naš kralj Izraelovu Svecu.
19 Bože, vjernima si u viđenju rekao:
»Pomoć sam pružio ratniku,
izabranoga izdigao iz naroda:
20 našao sam Davida, svog slugu,
svetim sam ga uljem pomazao.
21 Moja će ga desnica držati,
moja će ga ruka jačati.
22 Neprijatelju neće davati danak,
niti će ga opaki tlačiti.
23 Skršit ću pred njim protivnike
i oboriti one koji ga mrze.
24 S njim će biti moja vjernost i ljubav
i u mom će imenu pobijediti.
25 Stavit ću njegovu ruku na more
i njegovu desnicu na rijeke.
26 On će mi reći: ‘Ti si moj Otac, moj Bog,
Stijena koja me spašava.’
27 Učinit ću ga svojim prvorođenim sinom,
najuzvišenijim od zemaljskih kraljeva.
28 Zauvijek ću za njega čuvati ljubav
i svoj pouzdani savez s njim.
29 Njegovo potomstvo učvrstit ću zauvijek,
prijestolje će mu trajati koliko i nebo.
30 No ako mu sinovi napuste moj zakon
i ne budu živjeli po mojim pravilima,
31 ako moje uredbe prekrše
i ne budu držali moju zapovijed,
32 kaznit ću ih šibom zbog njihovog prijestupa,
batinama zbog njihova grijeha.
33 No neću mu uskratiti svoju ljubav
niti ikada prekinuti svoju vjernost.
34 Neću prekršiti svoj savez
niti promijeniti svoje obećanje.
35 Svojom sam se svetošću zakleo zauvijek,
Davidu neću nikada lagati:
36 njegovo potomstvo postojat će dovijeka
i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom.
37 Dovijeka će biti učvršćen, kao mjesec,
taj pouzdan svjedok na nebu.« Selah
38 Ali ti si sada, Bože, odbacio svog izabranoga kralja[b],
razjario si se na njega i prezreo ga.
39 Raskinuo si savez sa svojim slugom,
ukaljao mu krunu, bacio je na zemlju.
40 Ti si mu probio sve zidine
i utvrde pretvorio u ruševine.
41 Tko god prođe putem, pljačka ga.
Postao je ruglo svojim susjedima.
42 Uzdigao si desnicu njegovih neprijatelja,
učinio si da svi nad njim slave.
43 Otupio si mu oštricu mača
i nisi ga podržao u borbi.
44 Okončao si njegov sjaj
i prijestolje mu bacio na zemlju.
45 Skratio si mu dane mladosti
i sramotom ga prekrio. Selah
46 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka skrivati?
Dokle će tvoja ljutnja
gorjeti kao vatra?
47 Sjeti se kako je kratak moj život,
kako si ništavnim učinio ljudski vijek.
48 Ima li itko živ, a da neće vidjeti smrti?
Može li itko pobjeći od groba[c]?
49 Gdje je tvoja negdašnja ljubav, Gospodaru,
na koju si se u svojoj vjernošću zakleo Davidu?
50 Sjeti se, Gospodaru, kako su vrijeđali mene, tvog slugu,
kako u srcu nosim uvrede svih naroda.
51 BOŽE, vrijeđali su me tvoji neprijatelji.
Na svakom su koraku tvog izabranika grdili.
52 Blagoslovljen BOG dovijeka!
Amen! Amen!
Najava opsade Jeruzalema
4 »A sada, čovječe, uzmi glinenu ploču, stavi je pred sebe i na njoj nacrtaj grad Jeruzalem. 2 Zamisli da si vojska koja opsjeda grad. Podigni svuda uokolo opsadne nasipe i postavi jurišne naprave za napad na zidine. Cijeli grad neka je okružen vojnim taborom. 3 Onda uzmi željeznu tavu i postavi je kao zid između sebe i grada. Okreni se licem prema gradu i gledaj ga oštro i uporno. Tako će grad biti kao pod napadom, a ti kao onaj koji ga napada. Bit će to znak izraelskom narodu za ono što ću učiniti Jeruzalemu.
4 Zatim lezi na svoj lijevi bok kao znak da nosiš teret grijeha izraelskog naroda. Nosit ćeš njihov grijeh onoliko dana koliko budeš ležao na lijevom boku. 5 Odredio sam da grijeh izraelskog naroda nosiš tristo devedeset dana—po jedan dan za svaku godinu njihovoga grijeha.
6 Kad to prođe, leći ćeš na svoj desni bok, ovaj put pod teretom grijeha judejskog naroda. Odredio sam da njihov grijeh nosiš četrdeset dana—po jedan dan za svaku godinu što će biti kažnjeni.
7 A sada, podigni rukav, ispruži svoju ruku nad crtežom na glinenoj ploči i upri pogled u nj. To će značiti da napadaš grad. Ti si moj glasnik ljudima u Jeruzalemu. Izvikuj im upozorenja. 8 Svezat ću te konopima da se ne možeš okretati sve dok ne završi tvoj napad na grad.
9 Uzmi nešto pšenice i ječma, boba i leće, prosa i dvozrne pšenice. Sve istresi u jednu posudu i samelji. Od toga brašna napravi kruh, koji ćeš jesti tristo devedeset dana dok budeš ležao na boku. 10 Jednom na dan, u određeno vrijeme, uzimat ćeš samo komad kruha[a]. 11 Također, jednom dnevno, u određeno vrijeme, pit ćeš samo dvije čaše vode[b]. 12 Svaki ćeš dan pripremati kruh. Peći ćeš ga na vatri od suhoga ljudskog izmeta i jesti pred svima.« 13 BOG kaže: »Tako će isto izraelski narod jesti nečisti kruh u tuđini. Ja ću ih protjerati među strance.«
14 Kad sam to čuo, rekao sam mu: »Gospodaru BOŽE, nikad nisam jeo nečistu hranu. Odmalena nisam stavio u usta meso životinje koja je prirodno uginula niti životinje koju je rastrgala zvijer. U moja usta nikad nije ušla nečista hrana!«[c]
15 »Pustit ću te onda da pripremaš svoj kruh na suhom kravljem izmetu umjesto na ljudskom«, odgovorio mi je.
16 A onda je rekao: »Čovječe, prekinut ću snabdijevanje kruhom u Jeruzalemu. Ljudi će sa strepnjom jesti svoj dio kruha i u strahu ispijati svoju mjeru vode. 17 Neće biti dovoljno hrane ni vode. Prestravljeni, gledat će jedni druge kako propadaju zbog svojih grijeha.«
6 Stoga, ostavimo za sobom osnovno učenje o Kristu i okrenimo se zrelosti, ne vraćajući se na početak. Počeli smo tako što smo se okrenuli od beskorisnih djela[a] i povjerovali Bogu. 2 Primili smo pouku o uranjanjima, polaganju ruku, uskrsnuću mrtvih i vječnom sudu. 3 To ćemo i učiniti uz Božje dopuštenje.
4 Ima onih koji su upoznali vjeru pa je napustili. Bili su prosvijetljeni, okusili su nebeski dar i primili Svetog Duha. 5 Iskusili su dobrotu Božje riječi i snagu novog svijeta koji dolazi, 6 a zatim otpali od vjere. Oni se ne mogu obnoviti da se obrate jer ponovo razapinju Božjega Sina za sebe i javno ga sramote.
7 Zemlja, koju natapa kiša što često na nju pada i daje urod, korisna je onima koji je obrađuju i prima Božji blagoslov. 8 No zemlja koja rađa trnje i korov, bezvrijedna je i prijeti joj prokletstvo. Bit će uništena u vatri.
9 Iako ovako govorimo, dragi prijatelji, za vas smo sigurni da vas čeka bolje, ono što ide uz spasenje. 10 Uistinu, Bog nije nepravedan pa da zaboravi vaša prošla i sadašnja djela i ljubav koju ste pokazali prema njemu pomažući onima koji su njegovi. 11 No mi želimo da svatko od vas pokaže istu revnost do samoga kraja, kako biste doživjeli ispunjenje nade. 12 Ne želimo da postanete lijeni, već, naprotiv, da oponašate one koji vjerom i strpljivošću primaju Božja obećanja.
U samarijskom selu
51 Kad je došlo vrijeme da bude uzet natrag na Nebo, Isus se odlučio uputiti u Jeruzalem. 52 Poslao je glasnike pred sobom. Oni su krenuli i stigli u jedno samarijsko selo, da mu tamo sve pripreme. 53 No ljudi ga nisu htjeli primiti jer je išao u Jeruzalem. 54 Kad su to vidjeli učenici Jakov i Ivan, rekli su: »Gospodine, želiš li da zapovjedimo da vatra siđe s neba i uništi ih?«[a]
55 On se okrenuo i prekorio ih.[b] 56 I uputili su se u drugo selo.
Slijediti Isusa
(Mt 8,19-22)
57 Dok su tako išli, netko mu je rekao: »Ja ću ići za tobom kamo god pođeš.«
58 Isus mu je rekao: »Lisice imaju jame, ptice gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje položiti glavu.«
59 Drugome je rekao: »Pođi za mnom«, a čovjek je odgovorio: »Dopusti da najprije pokopam svoga oca!«
60 A Isus mu je rekao: »Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve; ti idi i govori o Božjem kraljevstvu!«
61 Neki je čovjek izjavio: »Ja ću te slijediti, Gospodine, ali daj da se najprije oprostim sa svojom obitelji!«
62 A Isus mu je odgovorio: »Nitko tko položi ruku na plug i onda gleda unatrag nije prikladan za Božje kraljevstvo.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International