Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja
Davidov »miktam«[a].
1 Čuvaj me, Bože,
uz tebe sam siguran.
2 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Gospodar
i sve moje dobro od tebe dolazi.«
3 A ti si rekao da cijeniš bogove ove zemlje,
čak da im se raduješ.[b]
4 Mnoge nevolje pratit će one
koji štuju druge bogove.
Ja neću za njih krv žrtava izlijevati,[c]
njihove idole neću slaviti.
5 BOŽE, daješ mi sve što trebam.
Moj udio je siguran.
6 Moj dio zemlje je divan,
krasno je nasljedstvo moje.
7 Slavim BOGA jer me dobro vodi,
noću moju savjest usmjerava.
8 BOG mi je uvijek u mislima,
pored mene je, neću posrnuti.
9 Zato sam sretan i pun radosti.
Moj život je siguran.
10 Jer, nećeš me ostaviti u mračnom grobu[d],
nećeš dati da tvoj vjernik istrune.
11 Pokazat ćeš mi put u život,
u tvojoj blizini radost je potpuna,
uz tebe slavlje nikada ne prestaje.
Molitva nevinog čovjeka
Davidova molitva.[e]
1 BOŽE, slušaj pravednu molbu,
obrati pažnju na moj plač,
čuj moju iskrenu molitvu.
2 Donesi dobru presudu o meni
jer tvoje oči vide što je pravedno.
3 Pretražio si moje srce,
u snu si me ispitao,
provjerio si i saznao
da ništa loše nisam rekao ni učinio.
4 Za razliku od drugih,
slijedio sam tvoje zapovijedi,
nisam postupao kao nasilnici.
5 Čvrstim sam koracima tvoj put slijedio
i s njega nikad nisam skrenuo.
6 Tebe zovem, Bože, jer ti odgovaraš.
Poslušaj me sad i čuj što govorim.
7 Pokaži mi svoju vjernu ljubav,
ti, spasitelju onih koji traže zaklon
od svojih neprijatelja.
8 Čuvaj me kao zjenicu oka!
U sjeni svojih krila sakrij me
9 od nasrtaja zlih ljudi,
od ubojitih neprijatelja
koji me okružuju.
10 Milost ne pokazuju,
i sobom se hvališu.
11 Ušli su mi u trag, opkoljen sam.
Sad će me na zemlju srušiti.
12 Kao mladi lavovi vrebaju iz zasjede.
Skrivaju se kao gladni lavovi,
spremni na plijen skočiti.
13 Ustani, BOŽE![f] Stani pred njih, pokori ih!
Svojim mačem izbavi me od zla.
14 Svojom snagom, BOŽE,
ukloni ih iz svijeta živih.
A miljenike svoje dobro nahrani,
daj obilje za njihovu djecu i unuke.
15 A ja, pravednik, gledat ću lice tvoje.
Kad se probudim, tvom liku se divim.
Molitva muke i pjesma slavljenja
Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.
1 Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Predaleko si da bi me spasio,
predaleko da bi moje jecaje čuo.
2 Bože moj, zovem te danju,
ali ostajem bez odgovora.
Cijelu noć te zovem, bez odmora.
3 Svet si na svom prijestolju,
ti si onaj kojeg Izrael slavi.
4 Tebi su naši preci vjerovali.
U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.
5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili.
Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.
6 No ja nisam više čovjek, nego crv.
Ljudima sam na prezir i porugu.
7 Rugaju mi se svi koji me vide,
plaze mi jezik[a] i glavom odmahuju.
8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi.
Izbavit će te ako si mu drag.«
9 A ti si me izveo iz majčine utrobe,
na njenim prsima bio sam siguran.
10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam,
od samog početka, ti si moj Bog.
11 Ne udaljavaj se od mene
jer nesreća je blizu,
a nitko u pomoć ne dolazi.
12 Okružili su me kao bijesni bikovi,
opkolili kao snažni bikovi iz Bašana[b].
13 Usta su na mene razjapili,
riču kao gladni lavovi.
14 Bez snage sam i hrabrosti,
kao voda prolivena na tlo.
Rasipaju mi se kosti,
kao vosak, srce se topi.
15 Usta[c] su mi suha kao osušena glina[d],
jezik mi se za nepce zalijepio.
Ostavio si me da umrem u prašini.
16 Zla rulja me opkolila,
kruže kao čopor pasa.
Zavezali su mi ruke i noge.[e]
17 Sama sam kost i koža,
a neprijatelji gledaju, zure u mene.
18 Za moju odjeću se kockaju,
uzimaju je i dijele među sobom.
19 Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me!
Snago moja, požuri i spasi me!
20 Zaštiti me od mača,
život mi spasi od divljih pasa.
21 Spasi me iz čeljusti lava,
zaštiti me[f] od rogova bivola.
22 O tebi ću svojima pričati,
slavit ću te kad se svi okupe.
23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete!
Potomci Jakova, čast mu iskažite!
Narode Izraela, pred njim drhtite!
24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju,
od njih glavu ne okreće,
čuje ih kad u pomoć zovu.
25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu,
pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.
26 Neka siromašni jedu koliko žele.[g]
Slavite, vi koji BOGA tražite!
Neka su vaša srca sretna zauvijek![h]
27 U svim krajevima zemlje,
BOGA će se sjetiti i njemu vratiti.
Svi će se narodi pred njim klanjati.
28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU,
on vlada svim narodima.
29 Svi dobrostojeći na zemlji[i]
jest će pred njim u štovanju.
Poklonit će mu se i oni koji su umrli,
oni koji nisu preživjeli.
30 Naši potomci će mu služiti,
u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.
31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci,
o djelima koja je učinio Bog.
Boaz uzima Rutu za ženu
4 Toga je dana Boaz otišao na mjesto za vijećanje kod gradskih vrata i sjeo ondje. Kad je naišao onaj rođak i skrbnik kojeg je spominjao, Boaz mu je rekao: »Prijatelju, dođi ovamo i sjedni.«
I on dođe i sjedne.
2 Zatim Boaz zatraži desetoricu gradskih starješina da i oni sjednu s njima. Kad su svi sjeli, 3 on reče skrbniku: »Naomi se vratila iz Moaba i prodaje komad zemlje koji je pripadao našem rođaku Elimeleku. 4 Smatrao sam da te trebam obavijestiti o tome i predložiti da ga ti kupiš pred ljudima koji ovdje sjede i pred starješinama moga naroda. Ako ga namjeravaš otkupiti, otkupi ga. A ako ne, reci mi da znam jer ja imam pravo otkupa nakon tebe.«
On odgovori: »Otkupit ću ga.«
5 No Boaz nastavi: »Onog dana kad kupiš zemlju od Naomi, moraš uzeti i udovicu njenog pokojnog sina, Moapku Rutu, za ženu. Tako će se očuvati pokojnikova loza i zemlja kao vlasništvo njegove obitelji.«[a]
6 Nato skrbnik odgovori: »U tom slučaju ne mogu kupiti zemlju jer ne želim umanjiti nasljedstvo svoje obitelji. Kupi je ti jer ja ne mogu.«
7 U to su se vrijeme u Izraelu otkup i prijenos imovine potvrđivali tako što bi jedna osoba izula sandalu i dala je drugoj. Tako su Izraelci ovjeravali da je postignut dogovor.
8 Zato je skrbnik rekao Boazu: »Ti kupi zemlju« pa je izuo sandalu i dao je Boazu[b].
9 Tada je Boaz rekao starješinama i svima okupljenima: »Vi ste danas svjedoci da kupujem od Naomi sve što je bilo Elimelekovo, Kilionovo i Mahlonovo. 10 Također, uzimam sebi za ženu Moapku Rutu, Mahlonovu udovicu, da sačuvam pokojnikovo vlasništvo u njegovoj obitelji i da ga se uvijek sjećaju ljudi iz njegove obitelji i zavičaja. Vi ste danas tome svjedoci.«
11 A starješine i svi koji su bili kod gradskih vrata potvrde: »Svjedoci smo. Dao BOG da žena, koja ulazi u tvoj dom, bude kao Rahela i Lea koje su podigle obitelj Izraelu, a ti da budeš ugledan u Efrati i slavan u Betlehemu. 12 Neka ti BOG dâ mnogo djece s Rutom, da ti dom bude velik kao Peresov, kojeg je Tamara rodila Judi.«
13 Tako je Boaz uzeo Rutu u svoj dom i ona mu je postala ženom. Spavao je s njom i BOG joj je dao da zatrudni pa je rodila sina.
14 Žene su rekle Naomi: »Hvala BOGU, koji ti je danas dao ovo dijete za skrbnika. Neka postane slavan u Izraelu! 15 On će ti pružiti novi život i brinuti se o tebi u tvojoj starosti. A rodila ti ga je snaha koja te voli i koja ti vrijedi više od sedmorice sinova.«
16 Naomi je uzela dijete i stavila ga u krilo. Ona se dalje brinula o njemu.
17 Ime su djetetu dale susjede.
»Naomi opet ima sina«, rekle su i dale mu ime Obed[c]. On je kasnije bio otac Jišaja, Davidovog oca.
17 Starješine, koji dobro vode Crkvu, zavređuju dvostruku čast[a], a osobito oni koji se bave i propovijedanjem i poučavanjem. 18 Sveto pismo, naime, kaže: »Ne zavezuj usta volu dok obrađuje žito«[b] i »Radnik ima pravo na svoju plaću.«[c]
19 Ne prihvaćaj tužbu protiv starješine, osim ako nije potkrijepljena svjedočenjem dvojice ili trojice. 20 Pred cijelom Crkvom prekori one koji ustraju u grijehu, da bi ostali imali straha.
21 Pred Bogom i Isusom Kristom te izabranim anđelima svečano naređujem da se pridržavaš svega ovoga bez predrasuda i da ništa ne radiš pristrano.
22 Ne polaži prebrzo ruke ni na koga.[d] Ne sudjeluj u tuđim grijesima, već ustraj u čistoći.
23 Ne pij ubuduće samo vodu nego i malo vina za želudac zbog svojih čestih tegoba.
24 Grijesi nekih jasno se vide i unaprijed pokazuju da će im biti suđeno, dok će se grijesi drugih vidjeti tek kasnije. 25 Isto tako, dobra djela jasno se vide, ali ni ona koja se ne vide neće ostati sakrivena.
Ozdravljanje na šabat
14 Jednog je šabata Isus došao na objed k jednom od istaknutijih farizeja i svi su ga pomno promatrali. 2 Ispred njega je bio neki čovjek koji je patio od vodene bolesti. 3 Isus se obratio učiteljima Zakona i farizejima te ih upitao: »Je li po Zakonu izliječiti nekoga na šabat ili nije?« 4 Oni su šutjeli. A on je uzeo bolesnoga, izliječio ga i otpustio. 5 Zatim im je rekao: »Ako kome od vas sin ili vol padne u bunar, nećete li ga smjesta izvući, čak i na šabat?« 6 Na to nisu ništa mogli odgovoriti.
Ne uzvisuj se!
7 Zatim je gostima, vidjevši ih kako za sebe biraju počasna mjesta za stolom, ispričao usporedbu. Rekao je: 8 »Kada te tko pozove na svadbu, nemoj sjesti na počasno mjesto, jer je možda pozvan netko važniji od tebe! 9 Tada će ti prići onaj koji vas je obojicu pozvao i reći ti: ‘Ustupi svoje mjesto ovom čovjeku!’ Ti ćeš onda, posramljen, morati sjesti na posljednje mjesto. 10 Kada te pozovu, radije zauzmi posljednje mjesto pa će ti domaćin, kada dođe, reći: ‘Prijatelju, sjedni na bolje mjesto!’ Tako će ti biti iskazana čast pred svima koji budu sjedili za stolom. 11 Jer, svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj tko se ponizi, bit će uzvišen.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International