Book of Common Prayer
Molitva nevinog čovjeka
Davidova pjesma.
1 BOŽE, proglasi me nedužnim!
Jer, uvijek sam znao kako živjeti,
nisam ti nikad prestao vjerovati.
2 Ispitaj mi misli i osjećaje,
provjeri sve o meni, BOŽE.
3 Jer, tvoja me ljubav usmjerava,
uvijek me vodi vjernost tvoja.
4 Ne družim se s varalicama
i ništa nemam s lažljivcima.
5 Mrzim društvo zločinaca,
odbijam se družiti s ološem.
6 BOŽE, oprao sam ruke[a] da pokažem da sam nedužan,
da mogu hodati oko žrtvenika i tebe štovati.
7 Iz svega glasa zahvaljujem i pjevam,
o svim tvojim čudesima pričam.
8 BOŽE, volim Hram u kojem živiš,
volim mjesto gdje tvoja slava prebiva.
9 Ne postupaj sa mnom kao s drugim grešnicima,
poštedi me smrti koju si namijenio ubojicama.
10 Služe se zlim sredstvima,
ruke su im pune mita.
11 A ja sam nedužan i živim kako treba,
zato mi se smiluj i budi mi sklon.
12 Od svake opasnosti ovdje sam siguran,
dok slavim te, BOŽE, u skupu štovatelja.
Molitva i poziv upomoć
Davidova pjesma.
1 Tebi se molim, BOŽE, stijeno moja!
Ne ogluši se na mene.
Ako mi ne odgovoriš,
kao da sam već u grobu.
2 Slušaj, zovem te i molim za pomoć,
gledaj, ruke pružam k tvom svetištu.
3 Nisam jedan od opakih,
od onih koji čine zlo.
Oni bližnje pozdravljaju,
a u srcu mržnju skrivaju.
4 Plati im za njihova djela,
za sve što su drugima skrivili.
Uzvrati im sve što su učinili loše,
postupi s njima kako su zaslužili.
5 Jer, nije ih briga što čini BOG,
ne mare za sve što je stvorio.
Zato će ih on sve uništiti
i ostaviti kao ruševine.
6 Neka je slavljen BOG
jer čuo je da ga zovem upomoć.
7 BOG je moja snaga i moj štit.
Cijelim srcem njemu sam vjerovao.
Sretan sam jer pomoć mi je pružio,
slavim ga radosnim pjesmama.
8 BOG daje snagu svom narodu,
spašava i štiti svog odabranoga kralja[a].
9 Spasi svoj narod!
Čuvaj one koji ti pripadaju!
Budi njihov pastir,
i vodi[b] ih zauvijek.
Ljudska zloća i Božja dobrota
Voditelju zbora. Od Davida, BOŽJEG sluge.
1 Sebične želje govore grešnicima,
oni se ne boje i ne poštuju Boga.
2 Sami sebi olakšavaju i lažu
da mogu griješiti i mrziti.
3 Njihove su riječi prijevarne i lažne,
ne čine ništa mudro ni dobro.
4 Noću u krevetu spletke smišljaju,
dobro ne traže, od zla ne odustaju.
5 A tvoja ljubav, BOŽE, pruža se do neba,
tvoja vjernost seže sve do oblaka.
6 Tvoja dobrota je velika kao planina,
tvoja pravda kao more je duboka.
Ti štitiš, BOŽE, i ljude i životinje.
7 Kako je dragocjena tvoja ljubav, Bože!
Ljudi kod tebe nalaze zaštitu
kao ptići pod krilima majke.
8 Obilno se goste u tvojoj kući,
piju iz rijeke tvoje dobrote.
9 Jer, iz tebe izvire sav život,
u tvom svjetlu i mi svjetlo vidimo.
10 Uvijek voli one koji te poznaju
i čuvaj ljude iskrenoga srca.
11 Neka me oholi ne zgaze nogama,
neka me zli ne otjeraju šakama.
12 Zlikovci su pali, leže oboreni,
više nikad neće ustati.
Ispovijed patnika
Voditelju zbora, Jedutunu[a]. Davidova pjesma.
1 Odlučio sam: »Pazit ću što govorim,
neću griješiti svojim jezikom.
Usta ću držati zatvorena[b]
u blizini loših ljudi.«
2 Zašutio sam, umuknuo,
ni o čemu nisam govorio,
no bilo mi je još gore.
3 Jako sam se uznemirio.
No što sam više mislio,
sve sam bio nestrpljiviji.
A onda sam progovorio:
4 »BOŽE, reci što će biti sa mnom,
koliko ću još živjeti?
Želim znati kako će moj život proći.
5 Dao si mi da živim samo kratko,
kao da me pred tobom i nema.
Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
6 Ovaj život je kao prolazna sjenka.
Uzalud bogatstvo sakupljamo,
a tko će ga poslije uzeti, ne znamo.
7 Gospodaru, čemu da se nadam?
Ti si sva moja nada.
8 Spasi me od svega što sam zgriješio,
ne daj da me budale ismijavaju.
9 Šutio sam, nisam ništa rekao
jer ti si mi svu tu patnju dao.
10 Prestani me kažnjavati,
ubija me pritisak tvoje ruke.
11 Kažnjavaš nas za pogreške,
učiš nas kako trebamo živjeti.
No sve se istroši, kao kad moljac izjeda.
Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
12 BOŽE, čuj moju molitvu,
slušaj moj plač i pogledaj mi suze.
Kao putnik kroz ovaj život putujem,
kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost.
13 Pusti me malo da budem sretan
prije nego što odem i više me ne bude.«
Bog poziva narod u savez
19 Prvog dana trećeg mjeseca od izlaska iz Egipta, Izraelci su stigli u Sinajsku pustinju. 2 Nakon što su otišli iz Refidima, ušli su u Sinajsku pustinju i utaborili se pred planinom Sinaj.
3 Tada se Mojsije popeo k Bogu, a BOG mu je progovorio s planine: »Ovako reci Izraelcima, Jakovljevom narodu: 4 ‘Vidjeli ste što sam učinio s Egiptom. Vidjeli ste kako sam vas nosio, kao na orlovim krilima, i doveo vas k sebi. 5 Ako me budete slušali i držali se mog saveza, bit ćete mi dragocjena svojina među svim narodima. Dakako, moj je cijeli svijet, 6 ali vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika i sveti narod.’ Ove riječi prenesi Izraelcima.«
7 Mojsije se vratio, pozvao starješine naroda i prepričao im sve što mu je BOG zapovjedio da im kaže. 8 A sav narod odgovori u jedan glas: »Činit ćemo sve što je rekao BOG.«
Tada je Mojsije prenio BOGU što je narod odgovorio. 9 BOG je rekao Mojsiju: »Doći ću ti u gustom oblaku, da narod čuje kad budem govorio s tobom i da ti uvijek vjeruje.«
Priprema naroda za savez
Kad je Mojsije prenio BOGU što je narod odgovorio, 10 BOG mu reče: »Idi narodu i posvećuj ih danas i sutra. Neka operu odjeću, 11 a trećeg dana neka budu spremni. Trećeg će se dana BOG spustiti na Sinajsku planinu naočigled cijelog naroda. 12 Narodu postavi granicu oko planine i reci im: ‘Pazite da se ne penjete na planinu i da ne dotičete njezino podnožje. Tko dotakne planinu, bit će pogubljen. 13 Prijestupnika ne dotičite rukama, nego ga ubijte kamenjem ili strijelama. Bio to čovjek ili životinja, ne smije ostati na životu.’ Tek na dugi zvuk ovnovskog roga, mogu se penjati na planinu.«
14 Kad se s planine spustio k narodu, Mojsije ih je posvetio, a oni su oprali svoju odjeću. 15 Zatim im je rekao: »Pripremite se za treći dan. U to vrijeme ne spavajte sa svojim ženama.«
16 Trećeg dana ujutro prolomila se grmljavina i sijevnule munje, a nad planinu se nadvio gust oblak i začuo snažan zvuk roga. Sav je narod u taboru drhtao od straha.
1 Od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, i od Timoteja, našega brata.
2 Svetima u Kolosima, vjernoj braći i sestrama u Kristu: neka s vama bude milost i mir od Boga, našega Oca.
3 Kad molimo, uvijek zahvaljujemo Bogu, Ocu našega Gospodina Isusa Krista, za vas. 4 Zahvaljujemo Bogu jer smo čuli o vašoj vjeri u Isusa Krista i o ljubavi kojom volite sve Božje svete ljude. 5 Tu ljubav i vjeru imate zbog nade koja se za vas čuva na Nebu, a za koju ste prvi put čuli u istinitoj poruci, Radosnoj vijesti. 6 Ona je došla do vas i po cijelom svijetu donosi plodove i raste. To se isto događa i s vama otkad ste čuli za Radosnu vijest i potpuno shvatili istinu o Božjoj milosti. 7 O tome ste saznali od našeg voljenoga Epafre koji je, kao i mi, Kristov sluga. On vjerno služi Kristu u našu korist[a]. 8 Dojavio nam je i o ljubavi koju imate od Duha.
9 Stoga, od dana kad smo to čuli, ne prestajemo moliti za vas:
da vas Bog potpuno ispuni poznavanjem svoje volje; da uz to znanje imate svu mudrost i razumijevanje duhovnih stvari; 10 da živite na način koji je dostojan Gospodina te da mu ugodite u svemu; da vaša raznovrsna dobra djela donesu plod i da rastete u potpunom poznavanju Boga; 11 da vas Bog ojača svakovrsnom snagom koja odgovara njegovoj veličanstvenoj moći; i da vas osnaži da budete savršeno strpljivi kako biste mogli izdržati nevolje kada dođu.
12 Tada ćete moći radosno zahvaljivati Ocu koji vas je učinio dostojnima da sudjelujete u nasljedstvu svetih koji se nalaze u svjetlu. 13 On nas je izbavio iz vlasti tame i prenio u Kraljevstvo svojega voljenog Sina, 14 koji je platio za našu slobodu i oproštenje grijeha.
7 Kad je Ivan vidio mnoge farizeje[a] i saduceje[b] kako dolaze k njemu da ih krsti, rekao im je: »Zmijski porodi! Tko li vas je upozorio da bježite od Božje srdžbe koja dolazi? 8 Pokažite svojim životom da ste se zaista obratili. Činite ono što dokazuje da ste se promijenili i nemojte se pouzdavati u to što je Abraham vaš otac. 9 Jer, kažem vam, Bog može od ovoga kamenja stvoriti Abrahamovu djecu. 10 Sjekira je već položena na korijen stabla, a svako stablo, koje ne daje dobar plod, bit će posječeno i bačeno u vatru.[c] 11 Ja vas krstim vodom u znak obraćenja, ali onaj koji dolazi nakon mene veći je od mene. Ja mu nisam dostojan ni obuću skinuti. On će vas krstiti Svetim Duhom i vatrom. 12 Doći će spreman pročistiti zrnje od pljeve[d]. Pšenicu će sakupiti i spremiti u svoju žitnicu, a pljevu će spaliti u vatri koja se ne može ugasiti.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International