Book of Common Prayer
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[a]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Molitva muke i pjesma slavljenja
Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.
1 Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Predaleko si da bi me spasio,
predaleko da bi moje jecaje čuo.
2 Bože moj, zovem te danju,
ali ostajem bez odgovora.
Cijelu noć te zovem, bez odmora.
3 Svet si na svom prijestolju,
ti si onaj kojeg Izrael slavi.
4 Tebi su naši preci vjerovali.
U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.
5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili.
Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.
6 No ja nisam više čovjek, nego crv.
Ljudima sam na prezir i porugu.
7 Rugaju mi se svi koji me vide,
plaze mi jezik[a] i glavom odmahuju.
8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi.
Izbavit će te ako si mu drag.«
9 A ti si me izveo iz majčine utrobe,
na njenim prsima bio sam siguran.
10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam,
od samog početka, ti si moj Bog.
11 Ne udaljavaj se od mene
jer nesreća je blizu,
a nitko u pomoć ne dolazi.
12 Okružili su me kao bijesni bikovi,
opkolili kao snažni bikovi iz Bašana[b].
13 Usta su na mene razjapili,
riču kao gladni lavovi.
14 Bez snage sam i hrabrosti,
kao voda prolivena na tlo.
Rasipaju mi se kosti,
kao vosak, srce se topi.
15 Usta[c] su mi suha kao osušena glina[d],
jezik mi se za nepce zalijepio.
Ostavio si me da umrem u prašini.
16 Zla rulja me opkolila,
kruže kao čopor pasa.
Zavezali su mi ruke i noge.[e]
17 Sama sam kost i koža,
a neprijatelji gledaju, zure u mene.
18 Za moju odjeću se kockaju,
uzimaju je i dijele među sobom.
19 Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me!
Snago moja, požuri i spasi me!
20 Zaštiti me od mača,
život mi spasi od divljih pasa.
21 Spasi me iz čeljusti lava,
zaštiti me[f] od rogova bivola.
22 O tebi ću svojima pričati,
slavit ću te kad se svi okupe.
23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete!
Potomci Jakova, čast mu iskažite!
Narode Izraela, pred njim drhtite!
24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju,
od njih glavu ne okreće,
čuje ih kad u pomoć zovu.
25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu,
pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.
26 Neka siromašni jedu koliko žele.[g]
Slavite, vi koji BOGA tražite!
Neka su vaša srca sretna zauvijek![h]
27 U svim krajevima zemlje,
BOGA će se sjetiti i njemu vratiti.
Svi će se narodi pred njim klanjati.
28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU,
on vlada svim narodima.
29 Svi dobrostojeći na zemlji[i]
jest će pred njim u štovanju.
Poklonit će mu se i oni koji su umrli,
oni koji nisu preživjeli.
30 Naši potomci će mu služiti,
u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.
31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci,
o djelima koja je učinio Bog.
Zahvalnost i molitva
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Strpljivo sam čekao BOGA,
a on se k meni okrenuo,
osluhnuo je i čuo moj plač.
2 Izvukao me iz propasti,
podigao iz jame živog blata,
postavio na čvrstu stijenu,
da stojim na sigurnom tlu.
3 Dao mi je novu pjesmu,
hvalospjev našem Bogu.
Mnogi će vidjeti što je učinio,
zadrhtat će i povjerovati BOGU.
4 Blago čovjeku koji BOGU vjeruje,
koji ne slijedi ohole ljude ni lažljivce.
5 BOŽE moj, toliko si za nas učinio.
S tobom se ne može usporediti nitko!
Čudesni su tvoji planovi za nas.
Mogao bih o njima dugo pričati,
toliko ih je, ne mogu ih sve nabrojati.
6 Ne želiš žitne prinose i žrtve,
ne tražiš paljenice i pomirnice,
nego da poslušam što govoriš.[a]
7 Rekao sam: »Evo me, dolazim.
U svitku je zapisano što sam učinio.
8 Bože moj, tvoju volju želim vršiti,
po tvojim uputama živjeti.«
9 Okupljenim ljudima sam objavio
dobre vijesti o pravdi koju donosiš.
Ti znaš, BOŽE, da usta nisam zatvarao.
10 Govorio sam o tvojoj vjernosti i zaštiti,
nisam šutio pred njima o tvojoj ljubavi,
nisam za sebe zadržao istinu o tebi.
11 BOŽE, nemoj mi svoju milost uskratiti,
neka me tvoja vjerna ljubav uvijek štiti.
12 Zaredale su nevolje, jedna za drugom.
Vraćaju mi se moji grijesi,
ne mogu kaznu za njih izbjeći.
Više ih je no vlasi na mojoj glavi,
svu sam hrabrost izgubio.
13 Molim te, BOŽE, spasi me!
BOŽE, požuri i pomozi mi!
14 Ljudi me žele ubiti.
Zbuni ih i ponizi!
Neka posramljeni bježe,
svi koji mi žele zlo.
15 Neka oni koji mi se rugaju,
budu užasno osramoćeni.
16 A oni koji tebe prate,
neka se raduju i vesele.
Svi, koji žele tvoje spasenje,
neka uvijek govore: »Velik je BOG!«
17 Gospodaru, siromašan sam i jadan,
molim te, misli na mene.
Ti mi pomažeš i spašavaš me.
Bože moj, nemoj zakasniti!
Kazna, pokajanje i nada
3 Ja sam čovjek koji poznaje nevolju
pod batinom Božjeg bijesa.
2 On me natjerao da hodam u tami,
bez tračka svjetlosti.
3 Svoju je ruku podigao na mene,
ponovo i ponovo, po cijele dane.
4 Meso i kožu mi je istrošio,
kosti slomio.
5 Opkolio me i okružio
gorčinom i nevoljom.
6 Natjerao me da boravim u tami
poput onih koji su davno pomrli.
7 Ogradio me zidom, da ne mogu izaći,
okovao me teškim lancima.
8 Pa i kad vičem upomoć,
gluh je na moju molitvu.
9 Zapriječio mi je put klesanim kamenom,
moju je stazu iskrivio.
19 Sjećam se svoje nevolje i lutanja,
pelina i otrova.
20 Sjećam ih se dobro
i duša mi je potištena.
21 Ali ovo dozivam u sjećanje
i zato se nadam:
22 BOŽJA ljubav nikad ne prestaje,[a]
nema kraja njegovoj milosti.
23 One se obnavljaju svako jutro
jer je Božja vjernost velika.
24 Stoga, moja duša kaže:
»BOG je meni sve, zato ću ga čekati.«
25 BOG je dobar onima koji ga iščekuju
i svima koji za njim tragaju.
26 Dobro je strpljivo čekati
da nas BOG spasi.
27 Dobro je naučiti se strpljenju
još u vrijeme mladosti.
28 Kada BOG na njega stavi svoj jaram,
čovjek treba sjediti u samoći i šutjeti.
29 Neka se pokloni Gospodaru licem do zemlje
jer možda još ima nade.
30 Neka okrene obraz onome tko ga udara,
neka pusti da ga ljudi vrijeđaju.
31 Jer, Gospodar nikoga
ne odbacuje zauvijek.
32 Ako i zada bol, pokazat će samilost
zbog svoje vjerne ljubavi.
33 On nerado ljudima donosi
nevolju i patnju.
10 To su spasenje marljivo tražili i ispitivali proroci, i prorokovali vam o milosti. 11 Ispitivali su kako bi saznali na koje je vrijeme i okolnosti upućivao Kristov Duh koji je bio u njima. On im je unaprijed ukazivao na Kristove buduće patnje i slavu koja će doći nakon toga. 12 Tada im se objavilo da, kada su govorili o tome, nisu služili sebi, nego vama. To su vam sada otvoreno objavili oni koji su vam propovijedali Radosnu vijest uz pomoć Svetog Duha koji je poslan s Neba. To je ono o čemu bi i anđeli željeli znati.
Poziv na svetost
13 Stoga, pripremite svoj um[a], budite budni i trijezni! Položite svu svoju nadu u milost koju ćete dobiti objavom Isusa Krista! 14 Budući da ste poslušna djeca, nemojte svoj život oblikovati prema prijašnjim požudama, dok ste još živjeli u neznanju. 15 Umjesto toga, budite sveti u svemu što radite, kao što je svet Bog koji vas je pozvao; 16 jer, piše u Svetom pismu: »Budite sveti jer ja sam svet!«[b]
17 Budući da onoga koji sudi ljudima nepristrano, svakomu po njegovim djelima, nazivate Ocem, živite u strahopoštovanju dok ste u ovoj stranoj zemlji.
18 Znajte da niste otkupljeni nečim propadljivim, poput srebra ili zlata, od ispraznog načina života koji ste naslijedili od svojih predaka, 19 već dragocjenom Kristovom krvlju, koja je kao krv čistog i savršenog janjeta. 20 On je bio izabran prije stvaranja svijeta, ali se pojavio u ovim zadnjim danima radi vaše dobrobiti.
Isus i Petar
(Mt 26,31-35; Mk 14,27-31; Lk 22,31-34)
36 Šimun Petar ga je upitao: »Gospodine, kamo ideš?«
Isus mu je odgovorio: »Tamo kamo ja idem, ti zasad ne možeš poći. No poslije ćeš poći za mnom.«
37 »Gospodine«, upitao ga je Petar, »zašto sada ne mogu poći za tobom? Dat ću svoj život za tebe!«
38 Isus mu je odgovorio: »Dat ćeš svoj život za mene? Govorim ti istinu: triput ćeš me se odreći prije nego što pijetao zapjeva.«
Isusov ukop
(Mt 27,57-61; Mk 15,42-47; Lk 23,50-56)
38 Nakon toga, Josip iz Arimateje zamolio je Pilata da mu dopusti skinuti Isusovo tijelo s križa. Josip je bio Isusov učenik, ali u tajnosti, jer se bojao Židova. Pilat mu je dopustio da uzme Isusovo tijelo pa je Josip otišao i uzeo ga. 39 S njim je bio i Nikodem, onaj koji je jednom ranije došao noću k Isusu. Donio je oko pedeset litara mješavine mirisne smirne i aloje. 40 Potom su uzeli Isusovo tijelo i omotali ga lanenim zavojima namočenim u mirisne trave, prema židovskim pogrebnim običajima. 41 Na mjestu gdje je Isus bio razapet nalazio se vrt. U vrtu je bio novi grob, u koji još nitko nije bio položen. 42 Budući da je bio židovski dan pripreme za šabat, dan odmora, a grob je bio u blizini, položili su Isusa u njega.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International