Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Book of Common Prayer

Daily Old and New Testament readings based on the Book of Common Prayer.
Duration: 861 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Psalmi 145

Himna slavljenja

Davidov hvalospjev.

[a]Veličat ću te, moj Bože i Kralju,
    tvoje ime slaviti, uvijek i zauvijek.
Svakoga dana tebe ću slaviti,
    ime ti hvaliti, uvijek i zauvijek.
Velik je BOG, svake slave dostojan,
    nedokučivo je njegovo veličanstvo.

Svaki naraštaj tebe će proslaviti,
    tvoja silna djela nasljednicima objaviti.
Divni su tvoje veličanstvo i slava,
    svima ću o tvojim čudesima pričati.
Oni će govoriti o tvojim čudesima,
    a ja ću im objaviti tvoju veličinu.
Pričat će o tvojoj velikoj dobroti,
    glasno pjevati o tvojoj pravednosti.

BOG je milostiv i suosjećajan,
    uvijek strpljiv i pun ljubavi.
BOG je dobar prema svima,
    milostiv svemu što je stvorio.
10 Hvalit će te, BOŽE, sve što si stvorio,
    svi tvoji vjernici će te slaviti.
11 Govorit će o slavi tvoga kraljevstva,
    pričati o tvojoj snazi i moći.
12 Ljudima će obznaniti tvoja silna djela
    i veličanstveni sjaj tvoga kraljevstva.
13 Tvoje kraljevstvo trajat će zauvijek,
    vladat ćeš generacijama što dolaze.

BOG je vjeran svojim obećanjima,
    dosljedan u svemu što čini.[b]
14 BOG podiže sve koji padnu,
    uspravlja nevoljom pognute.
15 Sva živa bića u tebe gledaju,
    ti ih hraniš kad hranu trebaju.
16 Velikodušno otvaraš svoje ruke,
    svakom biću daješ sve što treba.

17 BOG je pravedan u svemu što čini,
    u svim svojim djelima je vjeran.
18 BOG je blizu svima koji ga zovu,
    svima koji ga uistinu trebaju.
19 Želje ispunjava svojim vjernicima,
    vapaj njihov čuje pa ih spašava.
20 BOG čuva sve one koji ga vole,
    a uništava ljude koji čine zlo.

21 Pjevat ću hvalospjev BOGU.
    Neka svi slave njegovo sveto ime,
    hvale ga uvijek i zauvijek.

Psalmi 104

Zahvala Bogu, stvoritelju i skrbniku

Slavi BOGA, dušo moja!
    Kako si velik, o BOŽE moj!
    Odjenuo si slavu i veličanstvo.
Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo.
    Nebesa razastireš kao šator.
Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje.
    Od oblaka praviš svoja kola.
    Putuješ na krilima vjetra.
Vjetrove koristiš kao glasnike
    i vatrene munje kao sluge.

Zemlju si na temelje postavio
    i nikada se neće poljuljati.
Pokrio si je dubokim morima,
    vode su se podigle iznad planina.
Zaprijetio si vodama i one su pobjegle,
    kad si zagrmio, brzo su se povukle.
S planina su u doline otekle,
    do mjesta koje si im odredio.
Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju,
    da ponovo zemlju ne prekriju.

10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance
    pa između planina teku,
11 napajaju svaku divlju životinju.
    Divlji magarci gase žeđ,
12 a ptice se pokraj gnijezde,
    pjevaju među granama.
13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš,
    zemlja je puna plodova tvoga rada.
14 Ti daješ travu za stoku,
    i biljke na korist ljudima,
    da stvaraju hranu iz zemlje:
15 vino, koje razveseljuje srce,
    ulje, od kojeg se sjaji lice,
    i kruh, koji osnažuje tijelo[a].
16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla,
    libanonski cedrovi koje on posadi.
17 Na njima vrapci grade gnijezda,
    a rode svoj dom na jelama.
18 Visoke planine utočište su divokozama,
    a stijene planinskim zečevima.

19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja,
    sunce zna kada je vrijeme zalaska.
20 Ti spuštaš tamu i pada noć
    kad izlaze sve šumske životinje.
21 Lavovi riču za plijenom,
    kao da hranu od Boga traže.
22 Kad sunce izađe, oni se povlače
    i liježu u svoje jazbine.
23 Tada čovjek ide na posao
    i radi do večeri.

24 BOŽE, toliko toga si stvorio!
    Sve si mudro učinio.
    Puna je zemlja tvojih stvorenja.
25 Gle more, tako je veliko i široko,
    vrvi od stvorenja bezbrojnih,
    bića malih i velikih.
26 Po njemu plove lađe,
    u njemu se igra Levijatan[b],
    morska neman koju si stvorio.

27 Svi oni čekaju na tebe,
    da im daš hranu u pravo vrijeme.
28 Kad im daješ, oni sabiru,
    kad otvoriš ruku, site se dobrima.
29 Kad se od njih okreneš,
    oni se uplaše.
Kad im oduzmeš dah[c], oni ugibaju
    i u prah se vraćaju.
30 A kad pošalješ svoj dah[d], oni nastaju,
    i tako obnavljaš zemlju.

31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje!
    Neka se BOG u svojim djelima raduje!
32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti,
    kad planine dotakne, one se zadime.

33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati,
    dok me bude, BOGA ću slaviti.
34 Neka mu se svide moje misli
    jer zbog BOGA sam radostan.
35 Neka grešnici nestanu sa zemlje
    i neka više ne bude zlih ljudi.

Slavi BOGA, dušo moja!
    Slavi BOGA!

Izlazak 13:17-14:4

Bog izvodi Izraelce iz Egipta

17 Kad je faraon pustio narod da ide, Bog ih nije poveo putem kroz zemlju Filistejaca. Iako je to bio kraći put, Bog je rekao: »Zato da se ljudi ne bi predomislili, suočeni s ratom, i vratili se u Egipat.« 18 Stoga je Bog poveo narod obilaznim putem kroz pustinju prema Crvenome moru[a], a Izraelci su krenuli iz Egipta u bojnim postrojbama.

19 Mojsije je ponio i Josipove kosti jer je Josip tražio Izraelce da se zakunu rekavši im: »Bog će vas sigurno pohoditi. Tada odavde sa sobom ponesite i moje kosti.«[b]

20 Kad su otišli iz Sukota, Izraelci su se utaborili u Etamu, na rubu pustinje. 21 BOG je išao pred njima—danju kao stup od oblaka, da im pokazuje put, a noću kao stup od vatre, da im daje svjetlost. Tako su mogli putovati i danju i noću. 22 Stup, ili od oblaka danju ili od vatre noću, uvijek je bio pred narodom.

Faraon u potjeri za Izraelcima

14 BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima da se vrate do Pi Hahirota i utabore između Migdola i mora. Utaborite se uz more, nasuprot Baal Sefona. Faraon će misliti da Izraelci zbunjeno lutaju zemljom jer su zarobljeni pustinjom. Otvrdnut ću njegovo srce i krenut će za njima u potjeru. No ja ću se proslaviti na faraonu i svoj njegovoj vojsci pa će Egipćani znati da sam ja BOG.« I Izraelci su učinili tako.

Korinćanima 2 4:16-5:10

Život po vjeri

16 Zbog toga ne posustajemo. Jer, čak i ako naše vanjsko biće propada, naše se unutarnje biće, bez obzira na to, svakoga dana obnavlja. 17 Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo. 18 Mi se nismo usredotočili na vidljivo, nego na nevidljivo, jer ono što se vidi je prolazno, a ono što se ne vidi jest vječno.

Ako i naše zemaljsko prebivalište—naše tijelo—koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog—vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo—potvrdu da će nam dati sve što je obećao.

Tako smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da smo udaljeni od Gospodina dokle god živimo u ovom tijelu. Živimo prema onome što vjerujemo, a ne prema onome što vidimo. Zato i kažem da smo puni pouzdanja. Mi želimo napustiti svoje tijelo i otići živjeti s Gospodinom. Zbog toga je želja našeg srca ugoditi mu, bez obzira na to živimo li ovdje—u tijelu—ili tamo s njim. 10 Svi se mi moramo pojaviti na sudu pred Kristom. Svatko od nas primit će plaću za ono što je činio dok je bio u svome zemaljskom tijelu—bilo dobro ili zlo.

Marko 12:18-27

Pitanje o uskrsnuću

(Mt 22,23-33; Lk 20,27-40)

18 Tada su mu došli neki saduceji[a]. Oni tvrde da nema uskrsnuća pa su ga upitali: 19 »Učitelju, Mojsije nam je naredio da se—ako čovjek umre bez djece—njegov brat mora oženiti njegovom ženom. Tako će se pokojnikova loza nastaviti.[b] 20 Bila su tako sedmorica braće. Prvi od njih se oženio, ali je umro a da nije imao djece. 21 Drugi se brat oženio istom ženom, no i on je umro ne imajući djece. Isto se dogodilo i s trećim bratom. 22 Ni jedan od sedmorice braće nije imao djece. Na kraju je umrla i žena. 23 Dakle, na dan uskrsnuća, kad ljudi budu ustali od mrtvih, čija će ona biti žena? Jer, sva su braća imala istu ženu.« 24 Isus im je rekao: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Božju riječ[c] ni Božju moć. 25 Jer, kad ljudi ustanu od mrtvih, neće se ni ženiti ni udavati. Bit će poput anđela na Nebu. 26 Što se tiče činjenice da mrtvi uskrsavaju, niste li u Mojsijevoj knjizi čitali o gorućem grmu? Bog je tada rekao Mojsiju: ‘Ja sam Bog Abrahama, Izaka i Jakova.’[d] 27 A on je Bog živih, a ne mrtvih.[e] Vi, saduceji, u velikoj ste zabludi.«

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International