Book of Common Prayer
Molitva za oproštenje i obnovu
Voditelju zbora. Psalam koji je ispjevao David kad mu je došao prorok Natan, poslije Davidova grijeha s Bat Šebom.
1 Smiluj mi se, Bože,
zbog svoje vjerne ljubavi.
Zbog svoje velike milosti,
izbriši moje prijestupe.
2 Svu moju krivnju operi
i od grijeha me očisti.
3 Jer, znam svoje prekršaje
i stalno sam svjestan grijeha.
4 Protiv tebe sam sagriješio
i učinio što je pred tobom zlo.
U pravu si kad donosiš odluku,
besprijekoran kad izričeš presudu.
5 Već kad sam se rodio, bio sam kriv,
još kad me majka začela, bio sam grešnik.
6 Ti želiš vjernost u nutrini mog bića,
mudrosti me učiš u dubini srca.
7 Ukloni moje grijehe[a] da budem čist,
operi me da budem bjelji od snijega.
8 Daj da osjetim radost i veselje,
da se raduju kosti od tebe smrvljene.
9 Ne gledaj više moje grijehe
i izbriši sve moje prekršaje.
10 Bože, čisto srce mi stvori,
duh vjeran u meni obnovi.
11 Nemoj me odbaciti iz svoje prisutnosti,
svog Svetog Duha nemoj mi uzeti.
12 Vrati mi radost tvojeg spasenja,
daj mi duh koji te želi slušati.
13 Tada ću prijestupnike tvojim zapovijedima poučavati
i grešnici će ti se vraćati.
14 Oslobodi me krivnje za prolivenu krv,
jer ti si Bog koji me može spasiti,
pa ću o tvojoj dobroti pjevati.
15 Gospodaru, moje usne rastvori,
iz mojih će ti usta hvalospjev poteći.
16 Jer, ti se ne raduješ žrtvama:
kad bih ti paljenicu prinio,
ti je ne bi prihvatio.
17 Žrtva Bogu je duh ponizni:
srce meko i slomljeno, Bože,
ti nećeš prezreti.
18 U svojoj naklonosti budi dobar Sionu,
ponovo izgradi zidine Jeruzalemu.
19 Tada ćeš se radovati pravim žrtvama[b].
Bit će to čitave žrtve paljenice,
na tvom žrtveniku prinosit će junce.
Vapaj za pomoć
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljani«. Davidova pjesma.
1 Bože, spasi me,
voda mi do grla doseže!
2 Tonem u mulj duboki,
noge mi se nemaju gdje osloniti.
U vodu tonem beskrajnu,
valovi me preplavljuju.
3 Od dozivanja sam iznemogao,
grlo mi je promuklo.
Vid mi je oslabio
dok sam na Boga čekao.
4 Oni što me nizašto mrze brojniji su
nego vlasi na mojoj glavi.
Mnogo je onih koji me žele uništiti,
lažno me optužuju neprijatelji,
traže da vratim što nisam ukrao.
5 Bože, znane su ti moje greške,
moja krivnja nije ti skrivena.
6 Ne dopusti da se zbog mene osramote
oni koji se u tebe pouzdaju.
Gospodaru, BOŽE, Svevladaru,
ne dopusti da se zbog mene posrame
oni koji te traže,
Bože Izraela!
7 Jer, zbog tebe trpim uvrede,
od srama mi se crveni lice.
8 Svojim rođacima sam kao stranac,
svojoj braći kao tuđinac.
9 Revnost za tvoj Hram me obuze,
na mene padaju uvrede tebi upućene.
10 Kad plačem i postim,
vrijeđaju me.
11 Kad obučem tkaninu za žalovanje,
rugaju mi se.
12 Ljudi na javnim mjestima
protiv mene govore,
a pijanci o meni pjevaju rugalice.
13 Ali ja se tebi molim, BOŽE.
Kad je tebi, Bože, po volji,
u svojoj velikoj ljubavi
odgovori mi tako što ćeš me spasiti.
14 Iščupaj me iz blata,
ne daj da potonem!
Spasi me od mrzitelja,
i od dubokih voda!
15 Ne daj da me odnese poplava,
niti da me odvuče dubina,
ili grobna jama da me proguta.
16 Odgovori mi, BOŽE, iz svoje vjerne ljubavi.
Okreni se k meni u svojoj velikoj samilosti.
17 Ne skrivaj se od svoga sluge,
brzo mi odgovori jer sam u nevolji.
18 Dođi k meni i izbavi me,
od neprijatelja oslobodi me.
19 Ti znaš kako su me izvrijeđali,
kakvu sramotu su mi nanijeli
i tko su moji neprijatelji.
20 Uvrede su mi srce slomile,
u očaj me bacile.
Želio sam da se netko sažali,
ali nije bilo nikoga.
Čekao sam da me netko utješi,
ali nitko nije došao.
21 U jelo su mi stavili žuč,
za piće su mi dali ocat.
22 Neka im njihova gozba zamka postane
i klopka za njihove saveznike.
23 Neka im se pomrače oči da ne vide
i neka im se stalno tresu noge.
Jeruzalem oplakuje svoje uništenje
1 Kako je strašno što napuštena leži prijestolnica,
a bila je puna stanovnika!
Sada je jadna, kao udovica,
a nekad se isticala među narodima!
Nekad kneginja među pokrajinama,
sada je ropkinja.
2 Noću gorko plače,
suze su joj na obrazima.
Od svih naroda, koji su je voljeli,
nijedan da je utješi sada.
Svi su je prijatelji izdali,
i postali joj neprijatelji.
6 Kći Sion izgubila je svoju ljepotu.
Njeni su glavari kao gladni jeleni
koji nigdje ne nalaze travu
i ne mogu umaknuti lovcima.
7 Dok kći Jeruzalem[a] pati i luta,
sjeća se minulih dana
i svih svojih blaga
iz prošlih vremena.
No njezin je narod pao u neprijateljske ruke
i nema nikoga da joj pomogne.
Protivnici su je gledali
i smijali se njezinoj propasti.
8 Kći Jeruzalem teško je sagriješila
i postala nečista.
Oni koji su je poštovali,
sada je preziru
jer su vidjeli njezinu golotinju.
A ona jeca i okreće lice.
9 Nečistoća joj je zaprljala odjeću.
Nije se brinula što će biti s njom.
Zapanjila se kad je pala;
nije bilo nikoga da je podigne.
»Pogledaj kako sam jadna, BOŽE«, kaže ona,
»i kako neprijatelj misli da je moćan.«
10 Neprijatelj je ispružio ruku
i zgrabio sve njeno blago.
Gledala je kako u njezin Hram ulaze stranci,
a za njih si rekao da ne smiju ući.
11 Njen cijeli narod jauče i traži kruha.
Dragocjenosti svoje daju za hranu,
samo da bi ostali na životu.
»Pogledaj me, BOŽE«, kaže ona,
»gledaj kako me svi preziru.«
12 Kći Jeruzalem kaže:
»Vi, što prolazite, zar vam nije stalo?
Pogledajte na mene!
Ima li igdje boli kao što je bol
kojom sam pogođena,
kojom me BOG udario
na dan kad se razbjesnio na mene?
1 Pozdrav od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, i od našega brata Timoteja, Božjoj Crkvi u Korintu i svim Božjim ljudima u cijeloj Ahaji.
2 Neka s vama budu milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista.
Zahvala
3 Hvalite Boga, Oca našega Gospodina Isusa Krista, milostivog Oca i Boga, koji je izvor svake utjehe. 4 On nas tješi u svim nevoljama da bismo i mi mogli tješiti one koji se nalaze u bilo kakvoj nevolji, istom utjehom koju nama daje Bog. 5 Jer, kao što su obilne Kristove patnje koje nas snalaze, tako uživamo i obilje utjehe, po Kristu. 6 Ako smo pritisnuti nevoljama, to je za vašu utjehu i spasenje. Ako smo utješeni, to je da bismo vas utješili da možete strpljivo podnositi iste patnje koje i mi podnosimo. 7 Mi se čvrsto uzdamo u vas jer znamo da ćete, kao što dijelite s nama naše patnje, dijeliti i našu utjehu.
Smokvino drvo
(Mt 21,18-19)
12 Kad su sutradan odlazili iz Betanije, Isus je ogladnio. 13 U daljini je primijetio razlistano smokvino drvo. Otišao je vidjeti ima li ploda. Kad se približio, vidio je da nema ničega, osim lišća, jer nije bilo vrijeme smokava. 14 Tada je rekao drvetu: »Nikada više ljudi neće okusiti tvoje plodove.« Učenici su čuli što je rekao.
Isus u Hramu
(Mt 21,12-17; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22)
15 Kad su stigli u Jeruzalem, Isus je ušao u Hram i počeo izbacivati one koji su unutra kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe.[a] 16 Nije nikome dopustio da išta nosi kroz Hram. 17 Tada je počeo poučavati ljude, govoreći im: »Ne piše li u Svetom pismu: ‘Moja kuća zvat će se kućom molitve za sve narode’?[b] A vi ste od nje napravili ‘pljačkaško sklonište’[c].«
18 Kad su vodeći svećenici i učitelji Zakona to čuli, počeli su smišljati kako da ga ubiju. Bojali su ga se jer je sav narod bio zadivljen njegovim učenjem. 19 Kad je došla večer, Isus i njegovi učenici otišli su iz grada.
Moć vjere
(Mt 21,20-22)
20 Ujutro je Isus s učenicima prolazio pokraj smokvinog drveta, a oni su vidjeli da se drvo osušilo do korijena. 21 Tada se Petar sjetio i rekao Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva, koju si prokleo, osušila se.«
22 Isus im je rekao: »Imajte Božju vjeru! 23 Govorim vam istinu. Ako tko bez sumnje u srcu kaže ovoj planini: ‘Podigni se i baci se u more’ i vjeruje da će se dogoditi ono što je rekao—Bog će mu to i učiniti. 24 Zato vam kažem: što god zatražite u svojoj molitvi, vjerujte da ste već dobili i bit će vaše. 25 I uvijek kada molite, oprostite ako što imate protiv koga, da vaš nebeski Otac oprosti i vama vaše grijehe.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International