Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Mem

Jeremija pod prijetnjom smrti

(Jr 7,1-15)

26 Na početku vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, došla je poruka od BOGA: ² »BOG kaže: ‘Jeremijo, idi u dvorište BOŽJEGA Hrama i govori ljudima koji dolaze iz svih judejskih gradova u Hram štovati BOGA. Reci im sve što ti budem zapovjedio. Ništa nemoj prešutjeti. ³ Možda će te poslušati i odustati od svog zloga načina života. Ako se promijene, ja ću se predomisliti i neću ih kazniti za njihova zla djela. ⁴ Reći ćeš da im BOG poručuje: Morate me slušati i slijediti upute koje sam vam dao. ⁵ Obratite pažnju na ono što vam govore moji sluge proroci, koje vam stalno iznova šaljem, iako ih nikada niste slušali. ⁶ Ako ne budete poslušni, uništit ću ovaj Hram kao što sam uništio svetište u Šilu^[a]. Ljudi iz cijelog svijeta spominjat će Jeruzalem kao primjer prokletstva.’«

⁷ Svećenici, proroci i sav okupljeni narod čuli su što je Jeremija rekao u BOŽJEM Hramu. ⁸ Kad je izrekao sve što mu je BOG zapovjedio da kaže, zgrabili su ga svećenici, proroci i drugi ljudi. Vikali su: »Zbog ovoga ćeš umrijeti! ⁹ Kako možeš reći da će Hram biti uništen kao svetište u Šilu? Ne možeš govoriti da će Jeruzalem biti opustošen i napušten! Kako se usuđuješ to izjaviti u BOŽJE ime!« Svi su okružili Jeremiju u dvorištu BOŽJEGA Hrama.

¹⁰ Kad su to čuli kraljevski službenici Jude, popeli su se iz kraljevske palače do Hrama. Zauzeli su svoja sudačka mjesta na Novim vratima što vode u Hram. ¹¹ Tada su svećenici i proroci, pred kraljevim službenicima i narodom, izjavili: »Ovaj je čovjek zaslužio smrt zato što je govorio protiv ovoga grada, kao što ste i sami čuli.«

¹² Potom se Jeremija obratio kraljevim službenicima i okupljenom narodu: »BOG me poslao da to objavim o ovome Hramu i ovome gradu. Sve što ste čuli, dolazi od njega. ¹³ Stoga, promijenite svoj život i počnite činiti dobro. Budite poslušni svom BOGU pa će se on predomisliti i neće vas kazniti kao što je zaprijetio. ¹⁴ A što se mene tiče, u vašoj sam vlasti. Postupite sa mnom kako mislite da treba. ¹⁵ No, ako me ubijete, znajte da ćete sigurno snositi krivnju za prolijevanje nevine krvi. Krivnju će snositi ovaj grad, kao i svi njegovi stanovnici. Jer, BOG me zaista poslao da vam prenesem njegovu poruku.«

²² Pavao je tada ustao pred vijećem Areopaga i počeo govoriti: »Atenjani! Vidim da ste u svakom pogledu vrlo pobožni. ²³ Dok sam hodao uokolo i promatrao predmete što ih štujete, naišao sam na žrtvenik s natpisom: ‘Nepoznatom Bogu’. Ja vam upravo i nosim glas o tome Bogu kojeg ne poznajete, a štujete ga. ²⁴ On je Bog koji je stvorio svijet i sve na njemu. On je Gospodar neba i zemlje i zato ne prebiva u hramovima koje je sagradio čovjek. ²⁵ On je taj koji svima daje život, dah i sve ostalo. On ne treba pomoć ljudi, kao da bi mu nešto nedostajalo. ²⁶ Od jednoga je čovjeka stvorio sve narode da nastane svu Zemlju i odredio im vrijeme i mjesto gdje će živjeti. ²⁷ Učinio je to kako bi ga ljudi tražili, kako bi ispružili ruke prema njemu i pronašli ga. No on uistinu nije daleko ni od koga od nas. ²⁸ ‘U njemu živimo, hodamo i postojimo.’ Kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: ‘Mi od njega potječemo.’

²⁹ Budući da od njega potječemo, ne smijemo misliti da je Bog poput tvorevine od srebra, zlata ili kamena, koju su načinile ljudska vještina i mašta. ³⁰ Bog je u prošlosti prelazio preko tolikog neznanja, ali sada zapovijeda svim ljudima da se svi i svagdje obrate. ³¹ On je odredio dan kad će pravedno suditi svijetu, preko čovjeka kojega je za to odredio. Podigao ga je iz mrtvih i time nam pružio dokaz za to.«

³² Kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, neki od okupljenih su se podsmjehnuli, dok su drugi rekli: »Drugi ćeš nam put pričati o tome.« ³³ I Pavao je otišao od njih. ³⁴ Neki su mu se pridružili i postali vjernici. Među njima je bio i Dionizije—član vijeća na Areopagu, žena po imenu Damara i još neki.