Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Tužaljka prognanih Izraelaca
1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
i plakali dok smo se Siona sjećali.
2 Odložili smo svoje harfe,
objesili ih na vrbe.[a]
3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
»Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4 Ali, kako da pjevamo BOGU,
prognani u stranoj zemlji?
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
neka mi ruka više ne zasvira.
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako se tebe ne budem sjećao
i tebi se iznad svega radovao.
7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
Edomci su vikali: »Rušite sve!
Rušite sve do temelja!«
8 Grade Babilon, bit ćeš razoren!
Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
i smrska ih o stijenu.
Molitva Gospodaru
5 Ne zaboravi, BOŽE, što nas je snašlo!
Pogledaj našu sramotu.
2 Zemlja koju smo naslijedili dana je strancima,
naše su kuće predane tuđincima.
3 Postali smo siročad bez oca,
naše su majke poput udovica.
4 Dajemo srebro za vodu koju pijemo,
za drva moramo plaćati cijenu.
5 Progonitelji su nam za vratom,[a]
umorni smo, a počinka nema.
6 Ruku smo pružili Egiptu i Asiriji,
samo da nam daju kruha.
7 Naši preci su sagriješili i više ih nema,
a mi trpimo njihovu kaznu.
8 Robovi nama vladaju,
nema nikoga da nas istrgne iz njihovih ruku.
9 Svoj kruh donosimo po cijenu života,
ljudi s mačem u divljini vrebaju.
10 Koža nam je vrela kao peć,
glad nam izaziva groznicu.
11 Neprijatelji siluju žene na Sionu,
napastuju djevice u gradovima Jude.
12 Poglavare su nam objesili za ruke,
starješinama ne iskazuju čast.
13 Mladiće tjeraju da okreću mlinsko kamenje,
dječaci posrću pod tovarima drva.
14 Starješine ne vijećaju pokraj gradskih vrata,
mladići su prestali svirati.
15 Srce nam se više ne raduje,
ples se pretvorio u oplakivanje.
16 Kruna nam je pala s glave—
teško nama jer smo sagriješili!
17 Zbog toga nas boli srce,
zato nam je mutan pogled.
18 Brdo Sion je opustjelo,
po njemu šakali tumaraju.
19 Ali ti, BOŽE, vladaš zauvijek,
tvoje prijestolje stoji kroz sve naraštaje.
20 Zašto nas stalno zaboravljaš?
Zašto nas toliko dugo ostavljaš?
21 Vrati nas k sebi, BOŽE,
i bit ćemo obnovljeni.
Obnovi naše živote,
da sve bude kao nekad—
22 ako se nisi na nas razbjesnio
i zauvijek nas odbacio.[b]
Smokvino drvo
(Mt 21,18-19)
12 Kad su sutradan odlazili iz Betanije, Isus je ogladnio. 13 U daljini je primijetio razlistano smokvino drvo. Otišao je vidjeti ima li ploda. Kad se približio, vidio je da nema ničega, osim lišća, jer nije bilo vrijeme smokava. 14 Tada je rekao drvetu: »Nikada više ljudi neće okusiti tvoje plodove.« Učenici su čuli što je rekao.
Moć vjere
(Mt 21,20-22)
20 Ujutro je Isus s učenicima prolazio pokraj smokvinog drveta, a oni su vidjeli da se drvo osušilo do korijena. 21 Tada se Petar sjetio i rekao Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva, koju si prokleo, osušila se.«
22 Isus im je rekao: »Imajte Božju vjeru! 23 Govorim vam istinu. Ako tko bez sumnje u srcu kaže ovoj planini: ‘Podigni se i baci se u more’ i vjeruje da će se dogoditi ono što je rekao—Bog će mu to i učiniti. 24 Zato vam kažem: što god zatražite u svojoj molitvi, vjerujte da ste već dobili i bit će vaše.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International