Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Tužaljka prognanih Izraelaca
1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
i plakali dok smo se Siona sjećali.
2 Odložili smo svoje harfe,
objesili ih na vrbe.[a]
3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
»Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4 Ali, kako da pjevamo BOGU,
prognani u stranoj zemlji?
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
neka mi ruka više ne zasvira.
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako se tebe ne budem sjećao
i tebi se iznad svega radovao.
7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
Edomci su vikali: »Rušite sve!
Rušite sve do temelja!«
8 Grade Babilon, bit ćeš razoren!
Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
i smrska ih o stijenu.
16 Zbog toga ja plačem,
oči mi suze liju.
Jer, daleko je od mene tješitelj,
onaj koji me može u život vratiti.
Djeca su mi bez igdje ičega
jer ih je nadjačao neprijatelj.«
17 Kći Sion pruža ruke,
ali nema nikoga da je utješi.
BOG je naredio da susjedni narodi
postanu Jakovu neprijatelji.
Kći Jeruzalem je za njih
kao prljava, nečista krpa.
18 »BOG je postupio pravedno«,
kaže prijestolnica,
»jer sam se pobunila
protiv njegove zapovijedi.
Slušajte, svi narodi!
Gledajte moju bol!
Moje djevojke i mladići
otišli su u progonstvo.
19 Pozvala sam svoje saveznike,
ali oni su me napustili.
Moji svećenici i starješine pomrli su u gradu,
tražeći hranu da se održe na životu.
20 Pogledaj, BOŽE, u kakvoj sam nevolji.
Utroba mi ključa, srce se u meni grči
jer sam se žestoko pobunila.
Vani hara mač, a u kući smrt.
21 Svi su čuli moje zapomaganje,
ali nema nikoga da me utješi.
Svi su moji neprijatelji čuli za moju nevolju
i raduju se što si to učinio.
Daj da dođe dan koji si najavio,
da i oni postanu kao ja.
22 Pogledaj koliko su učinili zla.
Kazni i njih okrutno
kao što si mene kaznio
zbog svih mojih grijeha.
Jer, ne mogu se prestati jadati,
a srce mi je izmučeno.«
Vjera i mudrost
2 Braćo moja i sestre, budite radosni kad se suočite s raznim kušnjama! 3 Ispitivanje vaše vjere izgrađuje u vama ustrajnost. 4 Neka ta ustrajnost djeluje u vama da postanete savršeni i potpuni, da vam ništa ne nedostaje.
5 Tako, ako ikome od vas nedostaje mudrosti, neka je traži od Boga, i on će mu je dati. Bog je velikodušno daje svima, bez prigovora. 6 No tražite s vjerom, bez imalo sumnje! Onaj tko sumnja, poput morskoga je vala što ga vjetar baca amo-tamo. 7 Takav čovjek neka ne misli da će išta primiti od Gospodina. 8 Njegov je um podvojen, nestalan je u svemu što radi.
Istinsko bogatstvo
9 Ako je neki vjernik siromašan, neka se ponosi što ga Bog smatra važnim, 10 a vjernik koji je bogat, neka bude sretan kad ga Bog ponizi. I on će nestati poput cvijeta u travi. 11 Kad sunce izađe, vrućina osuši biljku. Cvijet joj otpadne i nestane ljepote. Isto tako je i s bogatašem. I on će umrijeti dok ide za svojim poslovima.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International