Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Jeruzalem oplakuje svoje uništenje
1 Kako je strašno što napuštena leži prijestolnica,
a bila je puna stanovnika!
Sada je jadna, kao udovica,
a nekad se isticala među narodima!
Nekad kneginja među pokrajinama,
sada je ropkinja.
2 Noću gorko plače,
suze su joj na obrazima.
Od svih naroda, koji su je voljeli,
nijedan da je utješi sada.
Svi su je prijatelji izdali,
i postali joj neprijatelji.
3 Juda je trpjela nevolje i težak rad,
a sada je prognana.
Živi među drugim narodima
i nigdje nema odmora.
U tjesnacu su je sustigli progonitelji.
4 Tuguju i putevi prema kćeri Sion[a]
jer više nitko ne dolazi za blagdane.
Gradska su vrata napuštena,
a njeni svećenici jauču.
Njene su djevojke ožalošćene,
a ona puna gorčine.
5 Protivnici su joj postali gospodari,
njeni neprijatelji žive lagodno.
To ju je BOG kaznio
zbog mnoštva njenih grijeha.
Neprijatelji su joj zarobili djecu
i sve ih odveli.
6 Kći Sion izgubila je svoju ljepotu.
Njeni su glavari kao gladni jeleni
koji nigdje ne nalaze travu
i ne mogu umaknuti lovcima.
19 Sjećam se svoje nevolje i lutanja,
pelina i otrova.
20 Sjećam ih se dobro
i duša mi je potištena.
21 Ali ovo dozivam u sjećanje
i zato se nadam:
22 BOŽJA ljubav nikad ne prestaje,[a]
nema kraja njegovoj milosti.
23 One se obnavljaju svako jutro
jer je Božja vjernost velika.
24 Stoga, moja duša kaže:
»BOG je meni sve, zato ću ga čekati.«
25 BOG je dobar onima koji ga iščekuju
i svima koji za njim tragaju.
26 Dobro je strpljivo čekati
da nas BOG spasi.
Tužaljka prognanih Izraelaca
1 Kraj babilonskih rijeka smo sjedili
i plakali dok smo se Siona sjećali.
2 Odložili smo svoje harfe,
objesili ih na vrbe.[a]
3 Naši tamničari rekli su nam da pjevamo,
mučili su nas, tražili da ih zabavljamo:
»Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4 Ali, kako da pjevamo BOGU,
prognani u stranoj zemlji?
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,
neka mi ruka više ne zasvira.
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako se tebe ne budem sjećao
i tebi se iznad svega radovao.
7 Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem.
Edomci su vikali: »Rušite sve!
Rušite sve do temelja!«
8 Grade Babilon, bit ćeš razoren!
Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9 Blago onom tko ti zgrabi dojenčad
i smrska ih o stijenu.
1 Od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, poslanog da govori o obećanom životu koji se nalazi u Isusu Kristu.
2 Timoteju, voljenom sinu: neka s tobom budu milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Isusa Krista, našega Gospodina.
Zahvala i ohrabrenje
3 Zahvaljujem Bogu, kojemu su služili moji preci, a kojem služim i ja čiste savjesti. Danonoćno te spominjem u svojim molitvama. 4 Sjećam se tvojih suza radi mene i žarko te želim vidjeti te se ispuniti radošću. 5 Prisjećam se i tvoje iskrene vjere, koju je prvo imala tvoja baka Loida, a zatim i tvoja majka Eunika. Uvjeren sam da je takva i tvoja vjera. 6 Zato te i podsjećam: rasplamsaj u sebi Božji milosni dar što si ga primio polaganjem mojih ruku[a]! 7 Duh što nam ga je Bog dao ne čini nas strašljivima, nego nam daje snagu, ljubav i samokontrolu.
8 Stoga, nemoj se sramiti svjedočiti o našem Gospodinu. Ne srami se ni mene, koji sam u zatvoru zbog Gospodina, nego mi se pridruži u trpljenju radi Radosne vijesti! Bog nam daje snagu za to. 9 On nas je spasio i pozvao da živimo svetim životom, ne zbog toga što smo sami nešto postigli, nego po njegovoj odluci i milosti. Tu nam je milost već dao u Isusu Kristu prije početka vremena. 10 A sada nam ju je i pokazao dolaskom Isusa Krista, našeg Spasitelja. On je uništio smrt i obznanio život i besmrtnost po Radosnoj vijesti. 11 Radi Radosne vijesti postavljen sam za propovjednika, apostola i učitelja. 12 Zbog toga ovo i trpim, ali nisam posramljen jer znam u koga sam povjerovao. Uvjeren sam da On može sačuvati ono što mi je povjerio dok ne dođe onaj Dan[b]. 13 Neka ti uzor zdravog učenja bude ono koje si od mene čuo i drži ga se s vjerom i ljubavi u Isusu Kristu. 14 Čuvaj blago koje ti je povjereno po Svetom Duhu koji živi u nama!
Vjera
5 Tada su apostoli rekli Gospodinu: »Daj nam više vjere!«
6 A Gospodin im je odgovorio: »Kad bi vam vjera bila velika kao gorušičino zrno, mogli biste reći ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i posadi u more’ i on bi vas poslušao.«
Dobri sluga
7 »Recimo da netko od vas ima slugu koji ore ili se brine za ovce. Kad se sluga vrati iz polja, hoće li mu reći: ‘Dođi sada, sjedni i jedi’? 8 Neće li mu, umjesto toga, reći ovako: ‘Priredi mi večeru! Stavi na sebe pregaču i posluži me jelom i pićem! A nakon toga, možeš i ti jesti i piti.’ 9 Duguje li slugi zahvalnost zato što je učinio ono što mu je bilo zapovjeđeno? 10 Isto je i s vama: kad završite sve ono što vam je zapovjeđeno, trebali biste reći: ‘Sluge smo koje ne zaslužuju pohvale; učinili smo samo što nam je bila dužnost.’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International