Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Ljudska pokvarenost
(Ps 53)
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Samo budale misle da nema Boga.
Pokvareni su i čine grozote.
Nikad ne postupaju dobro.
2 BOG ljude s neba gleda,
da vidi ima li tko razuman,
netko tko Boga traži.
3 No svi su zastranili,
svi su se pokvarili.
Nitko ne čini dobro,
baš ni jedan od njih.
4 Zar zlikovci ne znaju što čine?
Moj narod proždiru kao da kruh jedu
i nikada BOGA ne zazivaju.
5 Evo ih, drhte od straha,
jer Bog je na strani pravednih.
6 Planove siromašnih žele uništiti,
ali BOG će ih zaštititi.
7 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu,
došlo spasenje Izraelu![a]
Kad Bog svom narodu vrati blagostanje,
Jakovljev će narod klicati,
cijeli će se Izrael radovati!
13 Eno ih, nadiru kao oblaci,
bojna kola su im kao vihor.
Konji su im brži od orlova.
Propast ćemo! Teško nama!
14 Narode Jeruzalema, spasi se!
Očisti svoje srce od svakog zla,
ne smišljaj više opake planove.
15 Glasnik nosi zlokobnu poruku iz Dana,[a]
i s efrajimskih brda[b] stižu loše vijesti:
16 »Reci svima da dolaze,[c]
obznani u Jeruzalemu:
‘Neprijatelji nadiru iz daleke zemlje,
dižu bojni poklič na judejske gradove.
17 Okružili su Jeruzalem kao čuvari
što budno paze na polja pred žetvu.
Jer, Jeruzalem se protiv mene pobunio
pa ga sad napadaju neprijatelji.’«
Tako mi je rekao BOG.
18 »Na sebe si nesreću navukla,
svojim životom, svojim djelima.
Tvoja te zloća dovela do gorke patnje,
do boli koja prodire duboko u srce.«
Plač Jeruzalema
19 O, kakva tjeskoba, kakva tuga!
Cijelog me svladala bol.
Muči me strah i srce divlje lupa,
ne mogu šutjeti jer čujem zvuk roga
što vojsku zove u boj.
20 Iza jedne nevolje već slijedi druga,
cijela zemlja je opustošena.
Moji šatori su srušeni u trenu,
šatorska krila su zgažena na tlu.[d]
21 Dokad ću gledati ratne zastave
i slušati zvuk roga što zove u bitku?
29 Kad čuje zvuk konjanika i strijelaca,
sav narod Jude dat će se u bijeg.
Jedni će naći sklonište po spiljama,[a]
drugi se sakriti po šikarama,
a neki bježeći popeti u brda.
Svi će gradovi po Judi opustjeti,
nitko više u njima neće živjeti.
30 Što to radiš, Judo opustošena?
Zašto se u crveno oblačiš
i svoj zlatni nakit stavljaš?
Zašto oči bojom ukrašavaš?
Znaš da se uzalud uljepšavaš.
Tvoji te ljubavnici sad preziru, žele te ubiti.
31 Čujem urlik žene u trudovima,
vrisak žene koja prvi put rađa.
To je glas kćeri Sion[b],
bori se za dah, za pomoć moli.
Govori: »Jao, meni! Dolaze me ubiti!«
11 Ja sam dobar pastir, a dobar pastir daje svoj život za ovce. 12 Najamnik nije pastir; ovce nisu njegove. Zato ih, kad ugleda vuka, ostavlja i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih. 13 A najamnik pobjegne jer čuva ovce samo radi plaće, a ne brine se što će biti s njima.
14 Ja sam dobar pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene. 15 Isto tako, moj Otac poznaje mene i ja poznajem svog Oca. Ja dajem svoj život za ovce. 16 Imam ja i drugih ovaca. One nisu iz ovoga stada. Moram i njih dovesti, pa će se i one javljati na moj glas. Postat će jedno stado s jednim pastirom.[a] 17 Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život. 18 Ja ga svojevoljno dajem. Imam ga pravo dati, ali imam ga pravo opet i uzeti. Tako mi je zapovjedio Otac.«
19 Ove su riječi izazvale novu podjelu među Židovima. 20 Mnogi su govorili: »On je lud. Opsjednut je zlim duhom. Zašto ga uopće slušate?«
21 Drugi su pak govorili: »Opsjednuti tako ne govori. Može li zao duh slijepcu dati vid?«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International