Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
U lončarevoj kući
18 Jeremija je primio ovakvu poruku od BOGA: 2 »Idi u lončarevu kuću. Ondje ćeš čuti moje riječi.«
3 Otišao sam do lončara. Bio je kod kuće i radio za lončarskim kolom. 4 Rukama je oblikovao posudu od gline, ali ona mu se pokvarila. Zatim je od te gline napravio drugu posudu, kako mu se činilo najbolje.
5 Tada sam čuo BOGA kako mi govori: 6 »Narode Izraela, mogu učiniti s vama isto što i ovaj lončar sa svojom zdjelom. Izraelci, znajte, vi ste u mojoj ruci kao glina u rukama lončara.« Tako je rekao BOG. 7 »Ako ikad kažem nekom narodu ili kraljevstvu da ću ih iskorijeniti i uništiti, 8 a oni odustanu od svoje pokvarenosti, ja ću se tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim zlo. 9 No ako neki narod ili kraljevstvo odlučim učvrstiti i izgraditi, 10 a oni počnu postupati protiv moje volje i postanu neposlušni, ja ću se i tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim dobro.
11 Stoga, Jeremijo, reci stanovnicima Jude i Jeruzalema da im poručuje BOG: ‘Pazite! Spremam[a] vam nesreću. Smišljam kaznu za vas. Zato, odustanite od svoga lošeg načina života i počnite činiti dobro.’
Sveznajući i sveprisutni Bog
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, cijelog si me upoznao
i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem,
već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem,
poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim,
ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana[a],
na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno,
preveliko je da bih ga razumio.
13 Ti si nutrinu mog bića[a] stvorio,
u majčinoj me utrobi oblikovao.
14 Slavim te jer sam stvoren čudesno,
jer sam tvoje djelo predivno!
15 Gledao si me u skrovitosti[b]
dok su mi se razvijale kosti.
16 Tvoje oči pratile su kako nastajem.
U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani
i prije nego što su započeli.
17 Tvoje su misli nedokučive, Bože!
I golem je njihov zbroj!
18 Više ih je no zrnaca pijeska,
kad ih prebrojim—preostaješ ti.[c]
1 Od Pavla, zarobljenika radi Isusa Krista, i Timoteja, našega brata.
Filemonu, našemu dragom prijatelju i suradniku. 2 I Apiji, našoj sestri; i Arhipu, našem suborcu; i Crkvi koja se sastaje u tvom domu.
3 Neka s vama bude milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista!
Zahvala
4 Neprekidno zahvaljujem Bogu i spominjem te u svojim molitvama. 5 Čuo sam o tvojoj vjeri u Gospodina Isusa i o tvojoj ljubavi za sve Božje ljude. 6 Moja je molitva da nam zajedništvo koje imamo u vjeri donese dublje razumijevanje svakog dobra koje imamo u Kristu. 7 Vrlo sam se obradovao i ohrabrio zbog tvoje ljubavi, brate, jer si razveselio srca Božjih ljudi.
8 Premda bih ti, u Kristu, mogao narediti što da učiniš, radije ti se obraćam s ljubavlju. 9 Ja, starac Pavao, sada i zarobljenik radi Isusa Krista, 10 molim te za svoga sina Onezima, kojemu sam u zatvoru postao duhovni otac. 11 Prije ti je bio beskoristan, ali sada je koristan[a], ne samo tebi nego i meni.
12 Šaljem ga natrag k tebi i mogao bih reći da, šaljući njega, šaljem svoje srce. 13 Rado bih ga zadržao ovdje, kod sebe, da mi pomogne umjesto tebe dok sam u zatvoru zbog propovijedanja Radosne vijesti. 14 Ali nisam htio ništa poduzeti bez tvoga pristanka kako ovo dobro djelo ne bi radio zato što moraš, nego po svojoj volji.
15 Možda je zato bio nakratko odveden od tebe, da bi ga dobio natrag zauvijek, 16 i to ne više kao roba nego—bolje od roba—kao dragoga brata. On mi je posebno drag, a tebi je još draži, i kao osoba i kao brat u Gospodinu.
17 Pa ako me smatraš svojim prijateljem, dočekaj ga srdačno kao što bi dočekao mene! 18 Ako ti je na bilo koji način naštetio ili ti što duguje, ja to preuzimam na sebe. 19 Ja, Pavao, pišem ti ovo vlastitom rukom: nadoknadit ću ti ako ti što duguje. Ne trebam ti spominjati koliko mi duguješ za svoj život. 20 Dakle, brate, kao sljedbenik Gospodinov, daj da imam ovu korist[b] od tebe. Razveseli moje srce u Kristu! 21 Uvjeren sam da ćeš me poslušati, zato ti ovo i pišem. Znam da ćeš učiniti i više nego što tražim.
Potpuna predanost Isusu
(Mt 10,37-38)
25 Mnoštvo je naroda išlo za Isusom. On se okrenuo i rekao im: 26 »Ako tko dođe k meni, a ne voli me više nego što voli oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa čak i vlastiti život, taj ne može biti moj učenik. 27 Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. 28 Ako tko od vas želi sagraditi kulu, neće li najprije sjesti i izračunati troškove da vidi ima li dovoljno da dovrši gradnju? 29 Inače, moglo bi se dogoditi da postavi temelje, a ne može dovršiti kulu. Tako će ga svi, koji to budu vidjeli, početi ismijavati i govoriti: 30 ‘Ovaj je počeo graditi, ali nije mogao dovršiti.’
31 Ako neki kralj odlazi u rat protiv drugoga kralja, neće li prvo sjesti i razmisliti može li se sa svojih deset tisuća ljudi suprotstaviti onome koji ide na njega s dvadeset tisuća ljudi? 32 Ako to ne može, poslat će izaslanike i pitati za uvjete mira još dok je njegov neprijatelj daleko. 33 Isto tako, dakle, nitko od vas tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International