Old/New Testament
Čovjek spašen od smrti slavi Boga
1 Volim BOGA jer me čuje
i sluša moje molitve.
2 Da, on me pažljivo sluša
i zato ću ga uvijek zvati.
3 Sapleli su me konopi smrti,
sačekala smrtna zamka,
svladali tjeskoba i strah.
4 Tada sam BOŽJE ime zazvao
i rekao: »BOŽE, spasi me!«
5 BOG je blag i pravedan,
naš Bog pun je milosti.
6 BOG čuva bespomoćne,
spasio me kad je trebalo.
7 BOG je bio dobar prema meni,
sad će mi se duša smiriti.
8 Spasio mi je život od smrti,
oči od suza i noge od pada.
9 Služit ću BOGU među živima.
10 Vjerovao sam i onda
kad sam govorio: »Jako mi je teško!«
11 I onda kad sam u strahu rekao:
»Nikom se ne može vjerovati.«
12 Kako da se odužim BOGU
za sve što je za mene učinio?
13 Dignut ću čašu spasenja[a]
i zazvati BOŽJE ime.
14 Ispunit ću svoje zavjete BOGU
pred svim okupljenim vjernicima.
15 BOGU su dragocjeni
životi njegovih vjernika.
16 BOŽE, tvoj sam sluga,
kao što mi je i majka bila.
Oslobodio si me okova.
17 Prinijet ću žrtvu zahvalnicu
i zazvati BOŽJE ime.
18 Ispunit ću svoje zavjete BOGU
pred svim okupljenim vjernicima.
19 Usred Jeruzalema,
u dvorištu BOŽJEGA Hrama.
Slava BOGU!
U slavu BOGU
1 Slavite BOGA, svi narodi,
veličajte ga, svi ljudi!
2 Velika je njegova ljubav prema nama,
BOŽJA vjernost je vječna.
Slava BOGU!
Molitva pobjedničke zahvalnosti
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
jer nas voli zauvijek!
2 Neka Izrael kaže:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
3 Neka Aronova obitelj kaže:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
4 Neka svi BOŽJI vjernici kažu:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
5 U nevolji sam BOGA pozvao,
odgovorio mi je i pomogao.
6 BOG je sa mnom, neću se bojati.
Nitko mi ne može nauditi.
7 BOG je sa mnom i pomaže mi,
moji neprijatelji bit će poraženi.
8 Bolje se uzdati u BOGA
nego se oslanjati na čovjeka.
9 Bolje je skloniti se k BOGU
nego vjerovati vođama.
10 Okružili su me mnogi neprijatelji,
no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
11 Okružili su me sa svih strana,
no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
12 Okružili su me kao roj pčela,
ali nestali su kao drač u vatri.
Porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
13 Gurali su me ne bih li pao,
ali BOG mi je pomogao.
14 BOG je moja snaga i zaštita,
on je taj koji me spasio.
15 Radost pobjede čuje se među pravednima:
»Silna je BOŽJA snaga!
16 Uzdignuta je BOŽJA ruka,
moćna je BOŽJA desnica!«
17 Neću umrijeti, nego živjeti,
o BOŽJIM ću djelima pričati.
18 BOG me teško kaznio,
ali nije me smrti predao.
19 Otvorite mi vrata pravde[b]
da na njih uđem i BOGU zahvalim.
20 To su BOŽJA vrata
na koja ulaze pravedni.
21 Zahvaljivat ću ti
jer si mi odgovorio.
I moj si spasitelj postao.
22 Kamen koji su graditelji odbacili
postao je nosivi kamen.
23 To je BOG učinio,
sve nas zadivio.
24 Ovo je dan BOŽJE pobjede,
budimo sretni i radujmo se!
25 Molimo te, BOŽE, spasi nas!
Molimo te, BOŽE, daj da uspijemo!
26 Neka je blagoslovljen onaj
koji dolazi u BOŽJE ime!
»Dobro došao u BOŽJI dom!
27 BOG nas je obasjao.
Grančice u ruke dohvatite i
svečanu povorku do žrtvenika slijedite.«[c]
28 Ti si moj Bog, tebi ću zahvaljivati.
Ti si moj Bog, tebe ću veličati.
29 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
jer nas voli zauvijek.
O braku
7 Sada o onome o čemu ste mi pisali: za muškarca je dobro da se ne ženi, 2 ali zbog opasnosti od seksualnog nemorala, neka svaki muškarac ima svoju ženu i svaka žena svoga muža. 3 Muž treba ispunjavati svoju dužnost prema svojoj ženi, kao što i žena treba ispunjavati svoju dužnost prema mužu. 4 Žena nije gospodar svojeg tijela, nego njezin muž. Isto tako, muž nije gospodar svojeg tijela, nego njegova žena. 5 Ne prikraćujte u tome jedno drugo, osim po dogovoru i na određeno vrijeme, kad se želite posvetiti molitvi. Onda ponovo budite zajedno, da vas Sotona ne bi zaveo zbog vaše slabosti. 6 To govorim kao dopuštenje, a ne kao zapovijed. 7 Volio bih kad bi svi ljudi mogli biti kao ja, ali svaki čovjek ima svoj dar od Boga—jedan ima ovakav dar, a drugi onakav.
8 Što se tiče neoženjenih i udovica, reći ću vam ovo: za njih je bolje da ostanu sami kao što sam ja. 9 No ako se ne mogu obuzdati, neka se ožene. Bolje se oženiti nego izgarati od strasti.
10 Oženjenima dajem ovu zapovijed—odnosno ne dajem ja, nego Gospodin: žena se ne smije rastaviti od svoga muža! 11 Ali ako se ipak rastavi, neka se više ne udaje ili neka se pomiri sa svojim mužem. Ni muž se ne smije rastati od svoje žene.
12 A za ostale kažem—a to vam govorim ja, a ne Gospodin:[a] ako netko od braće ima ženu nevjernicu i ona želi ostati živjeti s njim, neka se ne rastaje od nje. 13 Ako pak žena ima muža nevjernika i on želi ostati živjeti s njom, neka se ne rastaje od njega. 14 Jer, muž nevjernik posvećen je po svojoj ženi, a žena nevjernica posvećena je po svome mužu. Inače, vaša bi djeca bila nečista, a ovako su sveta.
15 No ako se supružnik, koji nije vjernik, želi razdvojiti, neka se rastanu. Brat ili sestra, koji su vjernici, u tom su slučaju slobodni. Bog nas je pozvao da živimo u miru. 16 Tko zna, možda ćeš ti, ženo, spasiti svoga muža, a možda ćeš ti, mužu, spasiti svoju ženu.
Živite kako vas je pozvao Bog
17 Svatko treba živjeti onako kako mu je Gospodin namijenio i kako ga je pozvao Bog. I to zapovijedam u svim crkvama. 18 Ako je tko već bio obrezan kad ga je Bog pozvao, neka to ne pokušava promijeniti. Ako je koga Bog pozvao dok je bio neobrezan, neka se ne obrezuje. 19 Nije važno je li tko obrezan ili neobrezan. Važno je vršiti Božje zapovijedi.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International