Old/New Testament
Peta knjiga Psalama
(Psalmi 107–150)
U slavu Božje dobrote
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je ljubav njegova.
2 Oni koje je BOG otkupio,
od neprijatelja oslobodio,
neka mu uvijek iznova zahvaljuju.
3 Okupio ih je iz mnogih zemalja,
s istoka i zapada, sjevera i juga.
4 Lutali su bespućem pustinje,
ne nalazeći put do grada
u kojem bi se nastanili.
5 Bili su gladni i žedni,
potpuno klonuli.
6 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
7 Poveo ih je pravim putem,
ravno u grad gdje će živjeti.
8 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
9 Jer, on žednima gasi žeđ,
a gladne hrani dobrim jelima.
10 Neki su bili u tami zarobljeni,
zatvorenici željezom okovani.
11 Radili su protiv Božjih riječi
i prezirali upute Svevišnjeg.
12 Lomili su se pod teretom teškog života,
posrtali i padali, no pomoći nije bilo.
13 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
14 Izveo ih je iz tamnice,
raskidao njihove okove.
15 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
16 Jer, on probija metalna vrata
i lomi njihove šipke od željeza.
17 Neki su se glupo odlučili za grijeh
pa su trpjeli zbog svojih prijestupa.
18 Sva hrana im se zgadila,
bili su na rubu smrti.
19 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
20 Na njegovu riječ su ozdravili,
od smrti su bili spašeni.
21 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
22 Prinosite žrtve zahvalnice
i o njegovim djelima
pjevajte pjesme radosnice.
23 Neki su brodovima zaplovili morima
da bi poslovali preko velikih voda.
24 Vidjeli su što može BOG,
na moru su gledali njegova čudesa.
25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao
i divlje morske valove podigao.
26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu.
U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.
27 Teturali su i posrtali kao pijani,
mornarska vještina nije im pomogla.
28 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
29 Oluju je utišao,
morske valove smirio.
30 Radovali su se mirnom moru,
a on ih je odveo u željenu luku.
31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
32 Neka ga slavi sav okupljeni narod,
neka ga hvali vijeće starješina.
33 Rijeke je pretvorio u pustinju,
a izvore vode u suho tlo.
34 Plodna zemlja postala je slana
zbog zloće njenih stanovnika.
35 No od pustinje nastala je zemlja s jezerima,
a iz suhe zemlje potekli su izvori vode.
36 Ondje je naselio gladne,
tu su podigli svoj grad.
37 Obradili su polja i vinograde,
zemlja im je rodila u obilju.
38 Imali su mnogo djece,
a stoka im se namnožila.
39 No zbog ugnjetavanja, tjeskobe i tuge,
bili su poniženi i broj im se smanjio.
40 Ali onaj koji može poniziti vladare
i natjerati ih da bespućem lutaju,
41 on nevoljnike podiže iz bijede,
obitelji im povećava kao da su stada.
42 Kad to vide, pravedni se raduju,
a loši ljudi svoja usta zatvaraju.
43 Tko je mudar, o svemu će razmisliti
i BOŽJU vjernu ljubav uvidjeti.
Molitva za pomoć u borbi protiv neprijatelja
Davidova pjesma.
1 Spreman sam i odlučan, Bože,
cijelim bićem, glazbom tebe slaviti.
2 Neka se probude harfa i lira,
neka zora budna ustane!
3 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, pred svima,
psalme o tebi pjevati narodima.
4 Jer, ljubav je tvoja viša od nebesa,
tvoja vjernost seže do oblaka.
5 Bože, uzvišen si nad nebesima
i cijela zemlja gleda tvoju slavu.
6 Pomozi nam svojom silnom snagom
dok molim da se tvoji vjerni spase.
7 Bog je rekao u svom Hramu:
»Pobijedit ću i podijeliti zemlju.
Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.
8 Gilead i Manaše su moji.
Efrajim je kaciga koja glavu čuva,
a Juda moja vladarska palica.
9 Moab mi je posuda za pranje nogu,
preko Edoma bacam sandalu[a],
nad Filistejom, slavim pobjedu.«
10 Tko će me uvesti u utvrđeni grad?
Tko će me voditi u Edom?
11 Zar si nas napustio, Bože?
Ne predvodiš li ti naše vojske?
12 Pomozi nam protiv neprijatelja
jer ljudska pomoć je bezvrijedna.
13 Bog gazi naše neprijatelje,
s njim idemo do pobjede.
Molitva protiv neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Slavim te, Bože!
Čuj me i ne šuti!
2 Zli ljudi lažu protiv mene,
govore što nije istina.
3 Obasipaju me riječima mržnje,
bez razloga me napadaju.
4 Volio sam ih, a oni me optužuju,
dok ja za njih govorim molitvu.
5 Za dobro, vraćaju mi zlo,
mržnju za prijateljstvo.
6 Kažu: »Odredi mu zlog suca
i neka ga njegov branitelj optuži.
7 Neka ga sud proglasi krivim,
čak i za njegove molitve.
8 Neka mu život bude kratak,
a drugi mu službu preuzme.
9 Neka mu djeca budu siročad,
a žena neka mu je udovica.
10 Neka mu djeca skitaju i prose,
iz ruševnog doma neka ih tjeraju.
11 Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima,
a stranci preuzmu sve za što se trudio.
12 Neka mu se nitko ne smiluje,
neka njegovu siročad ne žale.
13 Neka mu obitelj propadne,
a ime nestane već u drugom pokoljenju.
14 Neka BOG pamti krivnju njegovog oca,
grijeh njegove majke neka se ne briše.
15 Neka stalno budu krivi pred BOGOM,
a sjećanje na njih neka nestane.«
16 O meni govore: »Nikad nije bio dobar.
Progonio je, ubijao siromašne i jadne.
17 Druge je proklinjao
pa neka je sâm proklet.
Blagoslov nije davao
pa neka se ne daje ni njemu.
18 Svakog dana izgovarao je kletve,
kao da vodu pije ili se uljem maže.
19 Neka ga kletve cijelog prekriju
i opašu ga poput pojasa.«
20 Tako su rekli moji neprijatelji,
ali neka ih BOG baš tako kazni.
21 A ti se, BOŽE i Gospodaru moj,
za mene zauzmi, u čast svog imena.
Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
22 Jer, siromašan sam i jadan,
srce mi je slomljeno.
23 Nestajem kao večernja sjena,
otpuhan sam kao kukac.
24 Koljena mi klecaju od posta,
tijelo mi je sâma kost i koža.
25 Rugaju mi se oni koji me optužuju,
kad me vide, glavom odmahuju.
26 Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj,
spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
27 I neka svi znaju da si to učinio,
da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio.
28 Oni proklinju, a ti daješ blagoslov.
Kada napadnu, porazi ih!
Daj da se raduje tvoj sluga.
29 Ponizi moje protivnike,
neka budu javno osramoćeni.
30 Hvalospjeve pjevam BOGU,
pred svima ga slavim.
31 Jer, on čuva bespomoćne,
izbavlja ih od smrtne osude.
Kristovi apostoli
4 Ljudi nas trebaju smatrati Kristovim slugama i onima kojima je Bog povjerio svoje tajne istine. 2 Oni kojima je nešto povjereno moraju pokazati da su dostojni tog povjerenja. 3 No ja uopće ne marim što ćete mi suditi vi niti bilo koji ljudski sud. Čak ni ja sâm sebi ne sudim. 4 Moja je savjest čista, ali me to ne čini nevinim. Bog je moj sudac. 5 Zato nemojte suditi ni o čemu prije nego za to dođe vrijeme—kada dođe Gospodin. On će osvijetliti stvari skrivene u tami i obznaniti namjere ljudskih srca. Tada će svatko primiti pohvalu koju zaslužuje, i to od Boga.
6 Braćo i sestre, ove stvari o Apolonu i sebi ispričao sam da vam budu na korist, da biste iz našeg primjera mogli naučiti što znači: »Ne idite dalje od onoga što je pisano.« Tada se nećete ponositi jednim čovjekom, a biti protiv drugoga. 7 Tko kaže da ste bolji od drugih? Sve što imate, dobili ste. Pa budući da ste sve što imate dobili, zašto se time hvalite kao da ste stekli svojim naporima?
8 Mislite da ste već stekli sve? Mislite da ste sad bogati i da ste postali kraljevi bez nas? Kamo li sreće da ste to postali! Tada bismo i mi s vama mogli kraljevati. 9 Mislim da je Bog nas apostole stavio na posljednje mjesto. Mi smo kao ljudi osuđeni na smrt. Postali smo prizor cijelom svijetu—i anđelima i ljudima. 10 Mi smo ludi radi Krista, ali vi mislite da ste mudri u Kristu! Mi smo slabi, ali vi mislite da ste jaki! Vama se iskazuju počasti, a nas preziru. 11 Čak smo i do ovoga trenutka gladni i žedni, slabo odjeveni. Tuku nas i bez krova smo nad glavom. 12 Teško radimo vlastitim rukama. 13 Kad nas ponižavaju—mi blagoslivljamo. Kad nas progone—podnosimo. Kad nas vrijeđaju—odgovaramo ljubazno. I sada nas smatraju smećem ovoga svijeta. Za njih nismo ništa drugo nego prašina pod nogama.
14 Ne pišem to da bih vas posramio, nego vas upozoravam kao svoju voljenu djecu. 15 Jer, čak i da imate deset tisuća učitelja u Kristu, nemate mnogo očeva jer sam postao vašim ocem u Isusu Kristu po Radosnoj vijesti. 16 Stoga, molim vas, ugledajte se na mene! 17 Zato vam i šaljem Timoteja, svoga voljenog i vjernog sina u Gospodinu, da vas podsjeti na to kako živim u Isusu Kristu. A živim onako kako učim svugdje i u svakoj crkvi.
18 Neki su se od vas napuhali od ponosa, kao da neću opet doći k vama. 19 No uskoro ću doći k vama ako tako bude htio Bog. Tada ću vidjeti što ti napuhanci mogu pokazati na djelu, a ne samo na riječima. 20 Božje se kraljevstvo ne temelji na rječitosti, nego na snazi. 21 Što više želite: da dođem k vama s kaznom ili u duhu ljubavi i blagosti?
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International