Old/New Testament
Sjećanje na veličanstvena Božja djela
Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.
1 Boga zazivam u pomoć,
vapim mu da me čuje.
2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
noću neumorno pružam ruke.
Moja se duša ne da utješiti.
3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4 Ne daš da mi se sklope oči.
Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5 Razmišljam o davnim danima
i pradavnim vremenima.
6 Noću se sjećam kako sam pjevao.
Sa svojim srcem razgovaram,
u sebi tražim odgovor:
7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati
i neće se više nikada smilovati?
8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv
pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10 Najveću mi patnju zadaje to što
snaga Svevišnjega više nije s nama.
11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
potomke Jakova i Josipa. Selah
16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
nebom se prolomio grom,
a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
bljeskanje obasjava svijet,
a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
tvoja staza kroz silne vode,
ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
pomoću Mojsija i Arona.
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
10 Braćo i sestre, najviše od svega želim i molim Boga da Židovi budu spašeni. 2 Ja vam mogu potvrditi da Židovi od srca žele služiti Bogu, ali ne znaju kako. 3 Budući da nisu poznavali pravednost, koja dolazi od Boga, pokušavali su steći pravednost na svoj način. Zato se nisu podvrgli Božjem načinu opravdanja ljudi. 4 Krist je ispunio i dovršio Zakon da bi omogućio opravdanje svakome tko vjeruje u njega.
5 O opravdanju, koje dolazi po Zakonu, Mojsije piše: »Onaj tko izvrši zapovijedi Zakona, imat će život po njima.«[a] 6 Ali u Svetom pismu se govori o opravdanju koje dolazi po vjeri: »Nemojte se pitati: ‘Tko će uzići na Nebo?’—što znači: ‘Tko će dovesti Krista s Neba na Zemlju?’ 7 I nemojte se pitati: ‘Tko će sići u podzemni svijet?’—što znači: ‘Tko će sići da dovede Krista od mrtvih?’«
8 Ovako piše u Svetom pismu: »Božja vam je riječ blizu, ona je na vašim usnama i u vašem srcu.«[b] Ta je riječ poruka vjere koju propovijedamo. 9 Dakle, ako svojim ustima priznaš »Isus je Gospodar« i ako u svom srcu vjeruješ da ga je Bog podigao iz mrtvih, bit ćeš spašen. 10 Srcem vjerujemo i tako smo opravdani, a ustima priznajemo vjeru i tako smo spašeni.
11 U Svetom pismu piše: »Nitko tko vjeruje u njega, neće se razočarati.«[c] 12 Zato što nema razlike između Židova i nežidova jer Gospodin je jedan i isti za sve ljude te bogato blagoslivlja one koji ga zazivaju. 13 Tako i piše u Svetom pismu: »Svi koji zazovu Gospodina, bit će spašeni.«[d]
14 Ali prije nego što zazovu Boga, moraju u njega vjerovati. A opet, ne mogu vjerovati u njega ako nisu čuli o njemu. A da bi čuli o Gospodinu, netko im mora o njemu govoriti. 15 Kako će pak netko govoriti ljudima o njemu ako ga nitko nije poslao? Kao što piše u Svetom pismu: »Kako je lijepo vidjeti glasnika koji donosi Radosnu vijest!«[e]
16 No nisu svi prihvatili Radosnu vijest. Prorok Izaija kaže: »Gospodine, tko je povjerovao u ono što smo rekli?«[f] 17 Vjera dolazi kada slušamo Radosnu vijest, a ta se vijest čuje kroz propovijedanje poruke o Kristu.
18 A ja pitam: »Zar ljudi nisu čuli našu poruku?« Sigurno su čuli, u Svetom pismu piše:
»Njihov glas obišao je cijelu Zemlju
i njihove su se riječi čule do kraja svijeta.«[g]
19 Ponovo pitam: »Zar Izraelci nisu razumjeli?« Najprije poslušajte što Mojsije govori o Bogu:
»Učinit ću vas ljubomornima
narodom koji to nije.
Razljutit ću vas
narodom koji ne razumije.«[h]
20 Izaija hrabro izjavljuje:
»Našli su me oni koji me nisu tražili.
Pokazao sam se onima koji nisu za mene pitali.«[i]
21 Za Izrael je rekao:
»Cijeli dan pružao sam ruke prema njima,
ali oni su neposlušni i prkosni.«[j]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International