Old/New Testament
Molitva blagoslova za kralja
Salomonova pjesma.
1 Bože, daj kralju svoj osjećaj za pravdu
i kraljevom sinu svoj osjećaj za pravednost,
2 da tvom narodu sudi pravično,
da siromašnima dijeli pravdu.
3 Zbog pravednosti će planine i brda
donijeti rod i blagostanje narodu.
4 Neka kralj brani siromašne u narodu,
neka pomogne djeci potrebitih,
neka skrši one koji ih tlače.
5 Neka dugo živi kralj,[a]
dokle god je sunca i mjeseca,
u svakom naraštaju.
6 Kralj je kao kiša što pada na pokošenu livadu,
kao pljuskovi što natapaju zemlju.
7 Za njegove vladavine pravedni će napredovati,
dok postoji mjesec, blagostanje će obilovati.
8 Kralj će vladati od mora do mora
i od rijeke Eufrat do zemaljskih krajeva.
9 Stanovnici pustinje pred njim će klečati,
neprijatelji njegovi prašinu će jesti.
10 Kraljevi Taršiša i otoka donosit će mu danak,
a kraljevi Šebe i Sebe darove.
11 Pred njim će se klanjati svi kraljevi,
služit će mu svi narodi.
12 Jer, on pomaže potrebitima kad zovu,
siromašnima kojima pomoći nema.
13 Na slabe i potrebite se sažalijeva
i živote im spašava.
14 Izbavit će ih od ugnjetavanja i nasilja
jer su mu njihovi životi dragocjeni.
15 Živio kralj!
Dajte mu zlato iz Šebe.
Neprestano molite za njega.
Blagoslivljajte ga svakog dana.
16 Zemlja će dati obilje žita,
prekrivat će čak vrhove gora,
kao Libanon bit će plodna.
Kao zemlja trave, tako će gradovi biti puni stanovnika.
17 Kraljevo ime bit će poznato dovijeka,
sjećat će ga se dok god je sunca.
Po njemu će svi narodi biti blagoslovljeni
i oni će njega blagoslivljati.
18 Neka je blagoslovljen Izraelov BOG
koji jedini čini djela čudesna.
19 Blagoslovljeno njegovo slavno ime dovijeka.
Neka mu slava svu zemlju ispunja.
Amen! Amen!
20 Ovdje se završavaju molitve Davida, Jišajevog sina.
Treća knjiga Psalama
(Psalmi 73–89)
Molitva za oslobođenje od nasilnika
Asafov hvalospjev.
1 Zaista je dobar Bog prema Izraelu,
prema onima čistoga srca.
2 A ja sam se skoro poskliznuo
i samo što nisam posrnuo.
3 Jer, zavidio sam bahatima
i gledao blagostanje opakih.
4 Nikakvu patnju ne trpe,
tijelo im je zdravo i snažno.
5 Nemaju briga kao drugi,
ljudske ih nevolje mimoilaze.
6 Oholost je njihova ogrlica,
nasilje odjeća koja ih pokriva.
7 Oči su im podbuhle od sala,
srca su im puna ludosti.
8 Izruguju se i pakosni su,
nadmeno prijete i ugnjetavaju.
9 Ustima govore protiv neba,
a jezikom protiv zemlje.
10 Čak im se i Božji narod okreće
i njihove riječi guta kao vodu.
11 A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo?
Zar će Svevišnji za to saznati?«
12 Gle, takvi su zlikovci—
uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
13 A ja uzalud čuvam čisto srce
i perem ruke u nedužnosti.
14 Čitav dan trpim nevolje
i svakoga jutra dobijem kaznu.
15 Da sam rekao: »Govorit ću o tome«,
izdao bih tvoj narod.
16 Probao sam sve to razumjeti,
ali bilo mi je preteško.
17 A onda sam ušao u Božje svetište
i shvatio kakav im je kraj.
18 Stavljaš ih na sklisko tlo,
u propast ih obaraš.
19 U trenu propadaju,
nestaju u užasu.
20 Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi,
tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.
21 Kad mi je srce bilo tužno,
a misli ogorčene,
22 pred tobom sam bio neznalica,
bezuman poput nesvjesne zvijeri.
23 Ali ipak sam stalno s tobom,
ti me držiš za desnu ruku.
24 Vodiš me svojim savjetima,
a na kraju ćeš me uvesti u slavu.
25 Koga na nebu imam osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim.
26 Tijelo i srce mogu mi oslabjeti,
ali Bog je izvor moje snage:
Bog je zauvijek moj.
27 Propast će oni koji su daleko od tebe,
ti uništavaš sve koji su ti nevjerni.
28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini,
pronaći utočište u Gospodaru BOGU
i pričati o svim tvojim djelima.
Bog i židovski narod
9 Govorim vam istinu u Kristu. Ne lažem vam, a moja savjest, koju vodi Sveti Duh, svjedok mi je 2 da u srcu nosim duboku bol i žalost. 3 Skoro bih htio da i ja budem proklet i odvojen od Krista kad bi im to moglo pomoći, jer to su moja braća i sestre, moji sunarodnjaci. 4 Oni su Izraelov narod, Bog ih je posvojio, pokazao im svoju slavu i sklapao saveze s njima. Dao im je Zakon, pravo bogoštovlje i svoja obećanja. 5 Oni su potomci slavnih predaka i od njih u tjelesnom smislu potječe Krist, koji je Bog nad svim. Njemu uvijek slava! Amen.
6 No nije sporno je li Bog održao svoje obećanje Židovima jer nisu svi koji potječu od Izraela pravi Izraelci, 7 niti su svi koji potječu od Abrahama prava Abrahamova djeca. Bog je rekao Abrahamu: »Tvoje će se potomstvo računati po Izaku«,[a] 8 a to znači da nisu svi tjelesno rođeni Abrahamovi potomci Božja djeca, nego se Božjom djecom smatraju oni koji su rođeni po obećanju što ga je Bog dao Abrahamu. 9 Njegovo obećanje glasi: »Vratit ću se u određeno vrijeme i Sara će imati sina.«[b]
10 Ali to nije sve. I Rebeka je zatrudnjela. I njezini su sinovi imali istog oca, našeg pretka Izaka. 11 Prije nego što su se obojica rodila i prije nego što su mogla napraviti išta dobro ili loše—da izbor bude po Božjem planu, 12 a ne zbog njihovih djela—Bog je rekao Rebeki: »Stariji će sin služiti mlađemu.«[c] Tako je mlađi sin izabran po Božjem pozivu. 13 Kao što piše u Svetom pismu: »Jakova sam volio, a Ezava mrzio.«[d]
14 Što da kažemo? Zar je Bog nepravedan? 15 Nikako! Bog je rekao Mojsiju: »Pokazat ću milost kome želim i sažalit ću se kome želim.«[e]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International