M’Cheyne Bible Reading Plan

David popisuje narod

(2 Sam 24,1-9)

21 Sotona^[a] je krenuo djelovati protiv Izraela potaknuvši Davida da izvrši popis Izraelaca. ² David je rekao Joabu i zapovjednicima vojske: »Idite i prebrojite Izraelce od Beer Šebe do Dana^[b]. Zatim me izvijestite da znam koliko ih ima.«

³ A Joab je rekao: »Neka BOG učini da njegova vojska bude još stotinu puta veća. No, moj gospodaru, kralju, zar nisu svi oni tvoji podanici? Zašto želiš učiniti tako nešto? Navalit ćeš krivnju na Izrael!«

⁴ Ali kralj je bio ustrajan u tome da Joab posluša njegovu zapovijed. Joab je krenuo, obišao cijeli Izrael i vratio se u Jeruzalem. ⁵ Izvijestio je Davida o tome koliko ima muškaraca sposobnih za vojsku. U cijelom je Izraelu bilo milijun i stotinu tisuća muškaraca koji su mogli baratati mačem, a u Judi još četiri stotine sedamdeset tisuća.

⁶ Joab nije prebrojao Levite i Benjaminovce jer mu je kraljeva zapovijed bila odvratna. ⁷ Ta je zapovijed i za Boga bila zla pa je kaznio Izrael.

Bog kažnjava Izrael

(2 Sam 24,10-17)

⁸ Tada je David rekao Bogu: »Počinio sam veliki grijeh prebrojavajući izraelske vojske. Molim te, oprosti mi, postupio sam kao budala.«

⁹ BOG je rekao Gadu, Davidovom vidiocu: ¹⁰ »Idi i reci Davidu da mu BOG kaže: ‘Tri su načina kako možeš biti kažnjen. Odaberi jedan od njih, a ja ću izvršiti kaznu.’«

¹¹ Gad je otišao Davidu i rekao mu: »BOG ti kaže: ‘Izaberi kaznu— ¹² tri godine gladi ili tri mjeseca poraza od neprijateljskog mača ili tri dana BOŽJEG mača. Ovo zadnje bit će tri dana pomora u cijeloj zemlji, a BOŽJI će anđeo pustošiti po čitavom području Izraela.’ Sad moraš odlučiti što ću odgovoriti onome koji me poslao.«

¹³ David je rekao Gadu: »Na velikoj sam muci. No bolje je da me kazni BOG jer je njegova milost velika. Samo ne daj da me kazne ljudi.«

¹⁴ Tako je BOG pustio na Izrael pomor od kojeg je umrlo sedamdeset tisuća ljudi. ¹⁵ Bog je poslao anđela da uništi i Jeruzalem. No kad je anđeo počeo uništavati, BOG je to vidio i sažalio se zbog te nesreće. Rekao je anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je bilo! Nemoj više!« Anđeo je tada stajao kod gumna^[c] Jebusejca Araune^[d].

¹⁶ David je podigao pogled i ugledao BOŽJEG anđela. Stajao je između neba i zemlje, a u ruci mu je bio isukan mač, podignut iznad Jeruzalema. Tada su se David i starješine obukli u pokajničke tkanine i poklonili do zemlje. ¹⁷ David je rekao Bogu: »Zar nisam ja taj koji je naredio da se prebroje muškarci sposobni za vojsku? Ja sam taj koji je počinio grijeh i činio zlo. Ovaj me narod samo slijedio poput ovaca. BOŽE moj, kazni mene i moju obitelj, samo zaustavi ovaj pomor svog naroda.«

¹⁸ Tada je BOŽJI anđeo zapovjedio Gadu: »Reci Davidu da podigne žrtvenik BOGU na gumnu Jebusejca Araune.« ¹⁹ I David je otišao, poslušavši što mu je Gad rekao u BOŽJE ime.

²⁰ Arauna je mlatio pšenicu^[e] na gumnu, osvrnuo se i ugledao anđela. S njim su bila četvorica sinova koja su se sakrila. ²¹ David mu se tada približio, a kad ga je Arauna ugledao, izašao je s gumna i poklonio mu se do zemlje.

²² David mu je rekao: »Prodaj mi ovo gumno. Na njemu ću podići žrtvenik BOGU, da prestane ovaj pomor u narodu. Platit ću ti punu cijenu.«

²³ A Arauna je rekao: »Uzmi ga! Neka moj gospodar kralj učini što god želi. Ja ću dati volove za žrtvu paljenicu, drvene mlatilice da ih zapališ i pšenicu za žitnu žrtvu. Sve ću to dati.«

²⁴ No kralj David mu je odgovorio: »Ne, platit ću ti punu cijenu. Ne želim uzeti za BOGA ono što je tvoje, niti prinositi žrtvu paljenicu koja me ništa ne košta.«

²⁵ David je Arauni za tu zemlju platio šest stotina zlatnika^[f]. ²⁶ Zatim je podigao žrtvenik BOGU i prinio mu žrtve paljenice i slavljenice. David je pozvao BOGA, a BOG mu se odazvao—s neba se na žrtvenik spustila vatra za žrtve paljenice. ²⁷ Potom je BOG zapovjedio anđelu da vrati mač u korice.

²⁸ Nakon što je vidio da mu se BOG ondje odazvao, David je prinosio žrtve na gumnu Jebusejca Araune. ²⁹ BOŽJI Sveti šator, koji je Mojsije bio napravio u pustinji, kao i žrtvenik za žrtve paljenice, tada su bili na svetištu u Gibeonu. ³⁰ No David se nije usudio ići onamo pitati Boga savjet jer se bojao mača BOŽJEG anđela.

Živi kamen i izabrani narod

2 Odbacite od sebe svako zlo, prijevaru, licemjerje, zavist i klevetanje! ² Poput novorođenčadi, težite za čistim duhovnim mlijekom, da od njega rastete i budete spašeni. ³ Već ste okusili Gospodinovu dobrotu.

⁴ Dođite k njemu! On je živi kamen kojeg su ljudi odbacili, ali ga je Bog odabrao i slavan je u njegovim očima. ⁵ Vi ste također poput živog kamenja, od kojeg Bog gradi duhovni hram, da budete sveto svećenstvo koje prinosi duhovne žrtve, ugodne Bogu, po Isusu Kristu. ⁶ Jer, u Svetom pismu piše:

⁷ Tako, vi koji vjerujete, s tim kamenom dijelite slavu, a za one koji ne vjeruju piše:

⁸ Za njih je on

Ljudi se spotiču jer su neposlušni Božjoj riječi—to im je i određeno.

⁹ No vi ste izabrani narod i kraljevsko svećenstvo. Vi ste sveti narod koji pripada Bogu. On vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo da razglašavate njegova čudesna djela. ¹⁰ Prije niste bili izabrani narod, a sad ste Božji narod. Prije niste primili Božju milost, a sad ste je primili.

Živite za Boga

¹¹ Dragi prijatelji, vi ste kao stranci i došljaci na ovome svijetu. Zato vas molim, klonite se požuda svoga tijela, koje se bore protiv vaše duše. ¹² Oni koji ne vjeruju, optužuju vas da ste zločinci, zato se ponašajte tako među njima da oni vide vaša dobra djela i da mogu proslaviti Boga na dan njegovog dolaska.

Poslušnost vlastima

¹³ Pokoravajte se svim ljudskim vlastima radi Gospodina! ¹⁴ Pokoravajte se kralju kao vrhovnoj vlasti i upraviteljima koje on postavlja da kažnjavaju one koji čine zlo i nagrađuju one koji čine dobro! ¹⁵ Božja je volja da svojim dobrim djelima ušutkavate brbljanje neznalica. ¹⁶ Živite kao slobodni ljudi, ali ne dopustite da vam ta sloboda postane izgovor za zlo! Umjesto toga, budite Božji sluge! ¹⁷ Poštujte sve ljude! Volite svoju braću i sestre iz Božje obitelji! Poštujte Boga! Častite kralja!

Kristov primjer

¹⁸ Robovi, pokoravajte se svojim gospodarima sa svim dužnim poštovanjem, i to ne samo onima koji su dobri i brižni nego i onima koji su okrutni! ¹⁹ Netko možda mora trpjeti i kad nije kriv. Pohvalno je ako podnosi nepravedno nanesenu bol jer je svjestan Boga. ²⁰ Ali ako vas kažnjavaju zbog zla koje ste učinili, nema razloga da vas hvale što zbog toga trpite. No, ako trpite zbog dobra što ga činite i u tome ustrajete, to je pohvalno pred Bogom. ²¹ Na to vas je Bog i pozvao jer je i Krist trpio za nas, ostavljajući nam primjer da idemo njegovim stopama.

²³ Kad su ga vrijeđali, nije vraćao uvredama. Kad je trpio, nije prijetio, nego je to prepustio Bogu koji pravedno sudi. ²⁴ Krist je sâm u svom tijelu »ponio naše grijehe«^[e] na križ, da umremo grijehu i da živimo za pravednost. »Njegovim ranama vi ste ozdravljeni!«^{[f] 25} »Lutali ste kao izgubljene ovce«^[g], ali sada ste se vratili Pastiru i Čuvaru svojih duša.

Jonina ljutnja i Božja dobrota

4 Joni to nije bilo drago pa se jako naljutio. ² Pomolio se BOGU: »O, BOŽE, dok sam još bio u svojoj zemlji, znao sam da će baš tako biti! Zato sam i pobjegao u Taršiš. Znao sam da si milosrdan i suosjećajan Bog, strpljiv i pun ljubavi. Čak i kad odlučiš nekoga kazniti, spreman si od toga odustati. ³ Zato mi sad, BOŽE, oduzmi život—radije bih umro nego živio.«

⁴ BOG ga je upitao: »Imaš li se pravo ljutiti?«

⁵ Jona je otišao istočno od grada, napravio ondje zaklon i sjeo u hlad. Čekao je da vidi što će biti s gradom.

Jona ostaje bez hlada

⁶ Tada BOG učini da pokraj Jone izraste velika biljka^[a], da bi mu glava bila u hladu i da bi mu bilo udobnije. Jona joj se veoma razveselio. ⁷ Sutradan ujutro Bog je poslao crva da podgrize biljku pa se ona osušila. ⁸ Kako se sunce dizalo, Bog je poslao vrući istočni vjetar. Sunce je Joni pržilo glavu pa je malaksao i poželio umrijeti. Izjavio je: »Radije bih umro nego živio!«

Božja pouka

⁹ Bog zatim upita Jonu: »Imaš li se pravo ljutiti zbog biljke?«

»Imam«, odgovori Jona. »Mogao bih umrijeti od ljutnje.«

¹⁰ BOG reče: »Toliko ti je stalo do te biljke, koju nisi njegovao niti se trudio oko nje, koja je niknula i uvenula preko noći. ¹¹ Pa kako da meni ne bude stalo do velikoga grada Ninive. Ondje ima više od stotinu i dvadeset tisuća ljudi koji ne razlikuju dobro od zla^[b], kao i mnoštvo njihove stoke!«

Isus šalje apostole

(Mt 10,5-15; Mk 6,7-13)

9 Isus je sazvao Dvanaestoricu pa im je dao moć i vlast nad svim zlim duhovima i da iscjeljuju od bolesti. ² Zatim ih je poslao da govore o Božjem kraljevstvu i ozdravljaju bolesne. ³ Rekao im je: »Ne uzimajte ništa sa sobom na put: ni štap, ni torbu, ni hranu, ni novac, ni dodatni ogrtač! ⁴ U koju god kuću uđete, u njoj i ostanite sve dok ne krenete dalje. ⁵ U kojem god gradu vas ne prime lijepo, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala kao svjedočanstvo protiv njih.« ⁶ I oni su krenuli na put. Prolazili su kroz sva sela, posvuda propovijedali Radosnu vijest i iscjeljivali bolesnike.

Herodova zbunjenost

(Mt 14,1-12; Mk 6,14-29)

⁷ Kad je upravitelj Herod čuo za sve te događaje, bio je zbunjen jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih. ⁸ Drugi su govorili da se pojavio Ilija, a treći pak da je jedan od davnih proroka ustao od mrtvih. ⁹ A Herod je rekao: »Ja sam Ivanu odrubio glavu. Ali tko je ovaj o kojem toliko čujem?« I nastojao je vidjeti Isusa.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Iv 6,1-14)

¹⁰ Kad su se apostoli vratili, ispričali su Isusu sve što su učinili. On ih je zatim poveo sa sobom i povukao se u grad Betsaidu. ¹¹ No mnoštvo je doznalo za to i došlo za njim. On ih je primio i govorio im o Božjem kraljevstvu. Usput je ozdravljao sve kojima je trebalo izlječenje.

¹² Dan se počeo primicati kraju. Dvanaestorica su došla k njemu i rekla: »Raspusti mnoštvo da može otići u okolna sela i na imanja pronaći smještaj i hranu jer se nalazimo u zabačenom kraju!«

¹³ A on im je rekao: »Dajte im vi nešto za jelo!«

»Imamo samo pet kruhova i dvije ribe. Želiš li da odemo i kupimo hranu za sve te ljude?« odgovorili su. ¹⁴ Bilo je ondje otprilike pet tisuća muškaraca.

Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Posjedajte ih u skupine po pedeset!«

¹⁵ Tako su i učinili i posjedali ljude. ¹⁶ Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao prema nebu i zahvalio za hranu. Zatim je razlomio kruh i ribe te ih dao svojim učenicima da ih podijele ljudima. ¹⁷ Svi su jeli i nasitili se. I još su sakupili komade kruha i ribe koji su preostali—dvanaest punih košara.

Isus je Krist (Mesija)

(Mt 16,13-19; Mk 8,27-29)

¹⁸ Jednom, dok je Isus nasamo molio, došli su učenici, a on ih je upitao: »Što govore ljudi, tko sam ja?«

¹⁹ Odgovorili su: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da si jedan od drevnih proroka koji je ustao od mrtvih.«

²⁰ Isus ih je upitao: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?«

Petar je odgovorio: »Ti si Božji Mesija^[a].«

²¹ Tada ih je upozorio da nikome ne govore o tome.

Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 16,21-28; Mk 8,31–9,1)

²² Isus je rekao: »Potrebno je da Sin Čovječji mnogo toga pretrpi; da ga starješine, svećenici i učitelji Zakona odbace, da bude ubijen i da trećega dana uskrsne.«

²³ Zatim je svima rekao: »Ako tko želi poći za mnom, mora se odreći samoga sebe i svakoga dana nositi svoj križ te me slijediti. ²⁴ Jer, tko god želi spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene, spasit će ga. ²⁵ Što koristi čovjeku ako dobije čitav svijet, a samoga sebe izgubi ili uništi? ²⁶ Jer, tko se god srami mene i mojih riječi, toga će se Sin Čovječji posramiti kada dođe u svojoj i Očevoj slavi te slavi svetih anđela. ²⁷ Kažem vam istinu: ima nekih ovdje prisutnih koji neće umrijeti prije nego što vide Božje kraljevstvo.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mt 17,1-8; Mk 9,2-8)

²⁸ Otprilike osam dana nakon što im je to rekao, poveo je Petra, Ivana i Jakova sa sobom na planinu da moli. ²⁹ Dok je molio, promijenilo mu se lice, a odjeća mu je postala blistavo bijela. ³⁰ Pojavila su se dvojica i počela razgovarati s njim. Bili su to Mojsije i Ilija. ³¹ Pojavili su se u velikom sjaju i govorili o smrti koja ga čeka u Jeruzalemu. ³² No Petra i one koji su bili s njim svladao je san. Kad su se probudili, ugledali su Isusovu slavu i dvojicu kako stoje pokraj njega. ³³ I dok su ta dvojica odlazili od njega, Petar je rekao Isusu, ni sam ne znajući što govori: »Učitelju, dobro je što smo mi tu. Daj da napravimo tri zaklona: jednoga za tebe, jednoga za Mojsija i jednoga za Iliju.«

³⁴ Dok je još govorio, pojavio se oblak i zasjenio ih. Ušavši u oblak, prestrašili su se. ³⁵ A iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj Sin, njega sam izabrao. Slušajte ga!«

³⁶ Kad je glas utihnuo, Isus se našao sâm. A oni su šutjeli o tome i nikome nisu govorili što su vidjeli.

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mt 17,14-18; Mk 9,14-27)

³⁷ Kad su sutradan sišli s planine, Isusa je dočekalo silno mnoštvo. ³⁸ Neki je čovjek iz gomile povikao: »Učitelju, preklinjem te, pogledaj moga sina, jer on je moje jedino dijete! ³⁹ Duh ga iznenada zgrabi i on počne vrištati. Tjera ga na grčenje, od kojeg mu izlazi pjena na usta i ne pušta ga sve dok ga potpuno ne iscrpi. ⁴⁰ Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.«

⁴¹ Tada je Isus rekao: »O, bezvjerni i pokvareni naraštaju! Koliko dugo još moram biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!«

⁴² No još dok se dječak približavao, zli ga je duh oborio na zemlju i on se počeo grčiti. Isus je ukorio nečistog duha, ozdravio dječaka i predao ga natrag njegovom ocu. ⁴³ Svi su ostali zadivljeni Božjom moći.

Isus ponovo govori o svojoj muci

(Mt 17,22-23; Mk 9,30-32)

I dok su se ljudi divili svemu što je Isus učinio, on je rekao svojim učenicima: ⁴⁴ »Dobro slušajte što vam kažem! Sin će Čovječji uskoro biti predan u ruke ljudima.« ⁴⁵ No oni nisu razumjeli što je rekao. Smisao im je ostao skriven te nisu mogli razumjeti, a bojali su se pitati ga o tome.

Tko je najveći?

(Mt 18,1-5; Mk 9,33-37)

⁴⁶ Među učenicima se razvila rasprava o tome tko je od njih najveći. ⁴⁷ Isus je znao njihove misli pa je uzeo neko malo dijete i postavio ga pokraj sebe. ⁴⁸ Rekao im je: »Tko god u moje ime prihvati ovo malo dijete—mene prihvaća, a tko god prihvaća mene—prihvaća Onoga koji me poslao. Jer, onaj koji je najponizniji među vama, taj je najveći.«

Tko nije protiv vas, taj je za vas

(Mk 9,38-40)

⁴⁹ Zatim je Ivan rekao: »Učitelju, vidjeli smo jednoga da izgoni zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga zaustaviti jer nije jedan od nas.«

⁵⁰ A Isus mu je odgovorio: »Ne branite mu, jer onaj koji nije protiv vas, taj je za vas.«

U samarijskom selu

⁵¹ Kad je došlo vrijeme da bude uzet natrag na Nebo, Isus se odlučio uputiti u Jeruzalem. ⁵² Poslao je glasnike pred sobom. Oni su krenuli i stigli u jedno samarijsko selo, da mu tamo sve pripreme. ⁵³ No ljudi ga nisu htjeli primiti jer je išao u Jeruzalem. ⁵⁴ Kad su to vidjeli učenici Jakov i Ivan, rekli su: »Gospodine, želiš li da zapovjedimo da vatra siđe s neba i uništi ih?«^[b]

⁵⁵ On se okrenuo i prekorio ih.^{[c] 56} I uputili su se u drugo selo.

Slijediti Isusa

(Mt 8,19-22)

⁵⁷ Dok su tako išli, netko mu je rekao: »Ja ću ići za tobom kamo god pođeš.«

⁵⁸ Isus mu je rekao: »Lisice imaju jame, ptice gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje položiti glavu.«

⁵⁹ Drugome je rekao: »Pođi za mnom«, a čovjek je odgovorio: »Dopusti da najprije pokopam svoga oca!«

⁶⁰ A Isus mu je rekao: »Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve; ti idi i govori o Božjem kraljevstvu!«

⁶¹ Neki je čovjek izjavio: »Ja ću te slijediti, Gospodine, ali daj da se najprije oprostim sa svojom obitelji!«

⁶² A Isus mu je odgovorio: »Nitko tko položi ruku na plug i onda gleda unatrag nije prikladan za Božje kraljevstvo.«