M’Cheyne Bible Reading Plan

David nanosi poraz Amoncima i Aramejcima

(2 Sam 10,1-19)

19 Nakon nekog je vremena umro Nahaš, kralj Amonaca. Njegov je sin postao sljedeći kralj. ² David pomisli: »Nahaš mi je bio odan i zato ću iskazati odanost njegovom sinu Hanunu.« David je poslao glasnike da Hanunu izraze sućut zbog smrti oca. Tako su Davidovi glasnici stigli u zemlju Amonaca da Hanunu izraze sućut.

³ No vođe Amonaca rekli su Hanunu: »Misliš li da David odaje počast tvom ocu zato što ti njegovi ljudi izražavaju sućut? Došli su ovdje kao uhode, da istraže zemlju, kako bi je poslije osvojili.« ⁴ Zato je Hanun zarobio Davidove glasnike, obrijao ih i skratio im odjeću napola, do stražnjice. Potom ih je poslao natrag.

⁵ Kad su Davidu javili kako su njegovi ljudi užasno osramoćeni, ususret im je poslao glasnike i poručio: »Ostanite u Jerihonu dok vam ne narastu brade i onda se vratite.«

⁶ Kad su shvatili koliko su uvrijedili Davida, Hanun i Amonci uzeli su trideset i četiri tone^[a] srebra da iz Mezopotamije i aramskih gradova Maake i Sobe unajme bojna kola i konje. ⁷ Unajmili su trideset i dvije tisuće bojnih kola zajedno s konjima. Unajmili su i kralja Maake s njegovim vojnicima koji su došli i utaborili se kod Medebe. Amonci su se pak okupili iz svojih gradova i krenuli u rat.

⁸ Kad je David to čuo, poslao je na njih Joaba s cijelom vojskom. ⁹ Amonci su izašli pred vrata svoga grada i postrojili se u bojne redove. Kraljevi, koji su im došli pomoći, stajali su zasebno na obližnjim poljima.

¹⁰ Kad je Joab vidio da se neprijateljski bojni redovi prostiru sprijeda i straga, izabrao je neke od najboljih izraelskih vojnika i poredao ih u bojne redove prema Aramejcima. ¹¹ Ostale je vojnike stavio pod zapovjedništvo svog brata Abišaja i oni su se postrojili prema Amoncima. ¹² Joab je rekao Abišaju: »Ako Aramejci budu prejaki za mene, dođite mi pomoći. A ako Amonci budu prejaki za vas, ja ću doći vama pomoći. ¹³ Budite snažni! Borimo se hrabro za svoj narod i za gradove našeg Boga! BOG će učiniti onako kako misli da je najbolje.«

¹⁴ Zatim su Joab i njegovi vojnici krenuli u bitku, ali Aramejci su pobjegli pred njima. ¹⁵ Kad su Amonci vidjeli da Aramejci bježe, i oni su pobjegli pred Joabovim bratom Abišajem u svoj grad. Tada se Joab vratio u Jeruzalem.

¹⁶ Aramejci su vidjeli da ih je Izrael pobijedio. Stoga su poslali glasnike da dovedu Aramejce s druge strane rijeke Eufrat, a predvodio ih je Šofak, zapovjednik Hadadezerove vojske.

¹⁷ Kad su to javili Davidu, okupio je cijeli Izrael i prešao preko rijeke Jordan. Poredao je vojsku u bojne redove prema Aramejcima i napao ih. Oni su se počeli boriti, ¹⁸ ali su ubrzo pobjegli pred izraelskom vojskom. David im je pobio sedam tisuća konjanika i četrdeset tisuća pješaka. Ubio je i Šofaka, zapovjednika njihove vojske.

¹⁹ Kad su Hadadezerovi podanici vidjeli da su pobijeđeni, sklopili su mir s Davidom i postali njegovi podanici. Aramejci se više nisu usudili pomagati Amoncima.

David zauzima Rabu

(2 Sam 11,1; 12,26-31)

20 Idućeg proljeća, u vrijeme kad kraljevi kreću u rat, Joab je poveo vojsku i opustošio zemlju Amonaca. Dok je David ostao u Jeruzalemu, Joab je napao Rabu i porušio je. ² David je s glave njihovoga kralja uzeo zlatnu krunu s dragim kamenom koja je težila trideset i četiri kilograma^[b]. Stavili su je na Davidovu glavu, a on je iz grada uzeo još puno plijena. ³ Istjerao je stanovnike iz grada i naredio im da obavljaju radove s pilama, željeznim pijucima i sjekirama. Tako je učinio u svim amonskim gradovima. Potom se s cijelom vojskom vratio u Jeruzalem.

Bitke s filistejskim divovima

(2 Sam 21,15-22)

⁴ Nakon nekog vremena izbio je sukob s Filistejcima u gradu Gezeru. Tom je prilikom Hušanin Sibekaj ubio Sipaja, jednog od potomaka divova Refaimaca. Tako su porazili Filistejce.

⁵ U drugoj bitci s Filistejcima, Jairov sin Elhanan ubio je Lahmija, brata Golijata iz Gata. Držak je njegovog koplja bio velik kao tkalačko vratilo.

⁶ U još jednoj bitci kod Gata sudjelovao je jedan divovski čovjek. Također, bio je potomak Refaimaca. Imao je dvadeset i četiri prsta—po šest na svakoj ruci i nozi. ⁷ Izazivao je Izraelce i ismijavao ih. No ubio ga je Jonatan, sin Davidovog brata Šimeja.

⁸ Bili su to potomci divova Refaimaca iz Gata. Sve su ih pobili David i njegovi ljudi.

1 Od Petra, apostola Isusa Krista.

Izabranima, strancima na ovom svijetu, razasutima po Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji. ² Bog Otac izabrao vas je prema svom predznanju, a Duh vas je posvetio, da budete poslušni i očišćeni^[a] krvlju Isusa Krista. Želim vam obilje Božje milosti i mira!

Živa nada

³ Neka bude blagoslovljen Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista! On nas je u svom velikome milosrđu odlučio ponovo roditi za živu nadu, po uskrsnuću Isusa Krista od mrtvih, ⁴ za nasljedstvo koje Bog ima za svoju djecu. Ono se za vas čuva na Nebu, gdje je nepokvarljivo, neuništivo i neprolazno. ⁵ Vi ste po vjeri zaštićeni Božjom silom da primite spasenje koje će se otkriti na kraju vremena. ⁶ Zato ste puni radosti premda vas sada nakratko rastužuju razna iskušenja. ⁷ No kušnje su potrebne kako bi se pokazala vrijednost vaše vjere. Ona je vrednija od zlata koje propada, ali iskušava se i vatrom. Nakon što je vaša vjera prokušana, primit ćete hvalu, slavu i čast od Boga kad se otkrije Isus Krist. ⁸ Iako ga niste vidjeli, vi ga volite. Premda ga ni sada ne možete vidjeti, vjerujete u njega i ispunjeni ste neizrecivom i slavnom radošću ⁹ jer postižete cilj svoje vjere: spasenje duša.

¹⁰ To su spasenje marljivo tražili i ispitivali proroci, i prorokovali vam o milosti. ¹¹ Ispitivali su kako bi saznali na koje je vrijeme i okolnosti upućivao Kristov Duh koji je bio u njima. On im je unaprijed ukazivao na Kristove buduće patnje i slavu koja će doći nakon toga. ¹² Tada im se objavilo da, kada su govorili o tome, nisu služili sebi, nego vama. To su vam sada otvoreno objavili oni koji su vam propovijedali Radosnu vijest uz pomoć Svetog Duha koji je poslan s Neba. To je ono o čemu bi i anđeli željeli znati.

Poziv na svetost

¹³ Stoga, pripremite svoj um^[b], budite budni i trijezni! Položite svu svoju nadu u milost koju ćete dobiti objavom Isusa Krista! ¹⁴ Budući da ste poslušna djeca, nemojte svoj život oblikovati prema prijašnjim požudama, dok ste još živjeli u neznanju. ¹⁵ Umjesto toga, budite sveti u svemu što radite, kao što je svet Bog koji vas je pozvao; ¹⁶ jer, piše u Svetom pismu: »Budite sveti jer ja sam svet!«^[c]

¹⁷ Budući da onoga koji sudi ljudima nepristrano, svakomu po njegovim djelima, nazivate Ocem, živite u strahopoštovanju dok ste u ovoj stranoj zemlji.

¹⁸ Znajte da niste otkupljeni nečim propadljivim, poput srebra ili zlata, od ispraznog načina života koji ste naslijedili od svojih predaka, ¹⁹ već dragocjenom Kristovom krvlju, koja je kao krv čistog i savršenog janjeta. ²⁰ On je bio izabran prije stvaranja svijeta, ali se pojavio u ovim zadnjim danima radi vaše dobrobiti. ²¹ Po njemu vjerujete u Boga koji ga je uskrisio iz smrti i proslavio. Zato su vaša vjera i nada položeni u Boga.

²² Pokoravajući se istini, očistili ste svoje duše da možete iskreno voljeti. Zato volite jedni druge svim srcem!^{[d] 23} Ponovo ste rođeni, ne od propadljivog sjemena, već od neuništivog—Božjom riječju, koja živi i ostaje zauvijek. ²⁴ U Svetom pismu piše:

A ta je riječ Radosna vijest koja vam je bila objavljena.

Jonina poslušnost i pokajanje Ninivljana

3 BOG je ponovo rekao Joni: ² »Idi u veliki grad Ninivu i objavi im poruku koju sam ti dao.«

³ Jona je poslušao BOGA i otišao u Ninivu. Grad je bio toliko velik da je trebalo tri dana hoda da ga se obiđe.

⁴ Prvog dana, prolazeći kroz grad, Jona je vikao: »Još četrdeset dana i Niniva će biti uništena.«

⁵ Ninivljani su povjerovali Bogu. Proglasili su post^[a] i svi se, od najvećega do najmanjega, obukli u pokajničke tkanine^[b]. ⁶ Kad je kralj Ninive sve to čuo, ustao je s prijestolja, skinuo kraljevsko ruho, obukao pokajničku tkaninu i sjeo u prašinu^[c]. ⁷ Zatim je svim Ninivljanima objavio proglas:

»Zapovijed kralja i njegovih dostojanstvenika:

Ni ljudi ni životinje, bilo krupna ili sitna stoka, ne smiju ni jesti ni piti. ⁸ Neka se svi ljudi i životinje pokriju pokajničkom tkaninom. Neka se svatko pokaje prizivajući Boga i prekine činiti zlo i nasilje. ⁹ Jer, tko zna? Možda se Bog predomisli pa se smiluje i ne iskali na nama svoj veliki bijes. Tako nećemo stradati.«

¹⁰ Kad je Bog vidio kako su postupili i da su prestali činiti zlo, promijenio je odluku. Nije ih kaznio kao što im je bio zaprijetio.

Isus i sljedbenici

8 Nakon toga Isus je išao po gradovima i selima propovijedajući i navješćujući Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. S njim su bila i Dvanaestorica. ² Bile su tu i neke žene koje je izliječio od zlih duhova i raznih bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje je istjerao sedam zlih duhova; ³ Ivana, žena Herodovog upravitelja Kuza; Suzana i mnoge druge. Te su žene vlastitim dobrima pomagale Isusu i njegovim apostolima.

Usporedba o sijaču

(Mt 13,1-9; Mk 4,1-8)

⁴ Dok se još okupljala gomila ljudi iz raznih gradova, Isus je počeo govoriti služeći se usporedbom:

⁵ »Sijač je krenuo sijati sjeme. Kako je sijao, neko je sjeme palo duž puta. Ljudi su ga zgazili, a ptice pozobale. ⁶ Drugo je sjeme palo na kamen. Kad je izniknulo, osušilo se jer nije imalo vlage. ⁷ Neko je pak sjeme palo u trnje, a trnje je naraslo skupa s njim i ugušilo ga. ⁸ Neko je sjeme palo na plodno tlo, naraslo i donijelo stostruki urod.« Dok je ovo govorio, pozivao je ljude:

»Tko sluša, neka shvati!«

⁹ Njegovi su ga učenici pitali što ta usporedba znači ¹⁰ pa im je rekao: »Vama je dano da saznate tajne Božjega kraljevstva, a ostalima se govori u usporedbama, tako da

Značenje usporedbe o sijaču

(Mt 13,18-23; Mk 4,13-20)

¹¹ »Ovo je značenje usporedbe: sjeme je Božja riječ. ¹² Ono koje je palo duž puta, predstavlja one koji čuju, ali dolazi đavao i uzima im riječ iz srca, tako da ne povjeruju u nju i ne budu spašeni. ¹³ Sjeme, koje je palo na kamen, predstavlja one koji radosno prihvaćaju riječ čim je čuju, ali nemaju korijena. Oni kratko vrijeme vjeruju, ali kad dođu iskušenja, otpadnu. ¹⁴ Sjeme, koje je palo među trnje, predstavlja one koji čuju riječ, ali oni nikada ne donesu ploda jer je zaguše brigama, bogatstvom i raznim životnim užicima. ¹⁵ A sjeme koje je palo na dobru zemlju, predstavlja ljude dobrog i poštenog srca koji zadrže riječ koju čuju i svojom ustrajnošću donose plodove.«

Svjetiljka

(Mk 4,21-25)

¹⁶ »Nitko ne pali svjetiljku da je stavi pod posudu ili pod krevet. Svjetiljka se stavlja na postolje, tako da oni koji ulaze mogu vidjeti svjetlo. ¹⁷ Jer, nema ništa skriveno što neće biti otkriveno niti išta tajno što neće biti obznanjeno i ugledati svjetlo dana. ¹⁸ Dakle, slušajte pozorno, jer onaj tko ima dobit će još više, a onome koji nema uzet će se i ono što misli da ima.«

Isusova prava obitelj

(Mt 12,46-50; Mk 3,31-35)

¹⁹ Isusova majka i braća došli su k njemu, ali mu se zbog gomile nisu mogli približiti. ²⁰ Netko je javio Isusu: »Tvoja majka i braća stoje vani i žele te vidjeti.«

²¹ A on im je odgovorio: »Moja majka i moja braća su oni koji slušaju Božju riječ i izvršavaju je.«

Isus stišava oluju

(Mt 8,23-27; Mk 4,35-41)

²² Jednog je dana Isus ušao u lađicu sa svojim učenicima i rekao im: »Pođimo na drugu stranu jezera!« I isplovili su. ²³ Dok su plovili, Isus je zaspao. Na jezero se spustila oluja. Lađica se počela puniti vodom i oni su se našli u opasnosti. ²⁴ Učenici su došli k Isusu i probudili ga: »Gospodaru, Gospodaru, tonemo!«

Isus je na to ustao, zapovjedio vjetru i valovima da se stišaju i sve se smirilo. ²⁵ Zatim je rekao učenicima: »Gdje vam je vjera?«

A oni su bili zapanjeni i zastrašeni te su govorili jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek da zapovijeda čak i vjetru i vodi, a oni mu se pokoravaju?«

Isus oslobađa opsjednutoga

(Mt 8,28-34; Mk 5,1-20)

²⁶ Otplovili su tada u geraski kraj, koji se nalazi nasuprot Galileji, na drugoj strani jezera. ²⁷ Čim je Isus zakoračio na obalu, pristupio mu je čovjek iz grada, opsjednut zlim duhovima. Već dugo nije nosio odjeće niti je živio u kući, nego po grobnicama. ²⁸ Kad je ugledao Isusa, kriknuo je, pao pred njega i jakim glasom povikao: »Što želiš od mene, Isuse, sine Svevišnjega Boga? Molim te, nemoj me mučiti!« ²⁹ Jer, Isus je bio zapovjedio nečistom duhu da izađe iz njega. Već je mnogo puta zli duh zaposjeo čovjeka i premda su ga čuvali pod stražom i vezali mu ruke i noge lancima, uvijek bi ih potrgao, a zao bi ga duh odvukao u puste krajeve.

³⁰ Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«

Čovjek je odgovorio: »Legija«^[b] jer su u njega ušli mnogi zli duhovi. ³¹ Oni su preklinjali Isusa da ih ne pošalje u bezdan. ³² Na obronku je paslo veliko krdo svinja i zli su duhovi tražili Isusa da im dopusti da uđu u njih. On im je dopustio. ³³ Zli su duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje, a krdo se strmoglavilo s litice ravno u jezero i utopilo se.

³⁴ Kad su čuvari krda vidjeli što se dogodilo, otrčali su i ispričali to cijelom gradu i okolici. ³⁵ Ljudi su izašli da vide što se dogodilo. Došli su k Isusu i našli čovjeka iz kojega su izašli zli duhovi kako sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdravog razuma. Sve je obuzeo strah. ³⁶ Oni, koji su vidjeli što se dogodilo, ispričali su im kako je Isus iscijelio čovjeka opsjednutog zlim duhovima. ³⁷ Sve stanovnike geraskoga kraja obuzeo je silan strah pa su molili Isusa da ode od njih. Isus je ušao u lađicu i krenuo natrag. ³⁸ A čovjek iz kojega su izašli zli duhovi molio je Isusa da ga uzme sa sobom.

No Isus ga je poslao od sebe riječima: »Vrati se kući i ispričaj sve što ti je učinio Bog!« ³⁹ Čovjek je otišao i po cijelom gradu razglasio što je Isus učinio za njega.

Djevojčica i bolesna žena

(Mt 9,18-26; Mk 5,21-43)

⁴⁰ Kad se Isus vratio, mnoštvo ga je srdačno dočekalo jer su ga svi iščekivali. ⁴¹ Tada se pojavio i čovjek po imenu Jair, upravitelj sinagoge. Pao je pred Isusove noge i počeo ga preklinjati da dođe u njegovu kuću ⁴² jer mu je dvanaestogodišnja kći jedinica na samrti. Dok je Isus išao u njegovu kuću, gomila se tiskala oko njega.

⁴³ Tu je bila i neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i koja je sve svoje imanje bila potrošila na liječnike, a nitko ju nije mogao izliječiti. ⁴⁴ Ona mu je prišla iza leđa i dotaknula rub njegove odjeće. Istoga trena krvarenje se zaustavilo. ⁴⁵ Isus je upitao: »Tko me je to dotaknuo?«

I dok su svi nijekali da su to učinili, Petar je rekao: »Učitelju, ljudi se guraju oko tebe sa svih strana.« ⁴⁶ Isus je rekao: »Netko me je dotaknuo jer osjećam da je sila izašla iz mene.« ⁴⁷ Kad je žena vidjela da nije prošla nezapaženo, prišla je dršćući i pala pred Isusa. Pred svima je priznala zašto ga je dotaknula i kako je istoga trena ozdravila. ⁴⁸ A Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!«

⁴⁹ Dok je on još govorio, došao je netko iz kuće upravitelja sinagoge i rekao: »Tvoja je kći umrla. Nemoj više zamarati učitelja.«

⁵⁰ Isus je to čuo i obratio se upravitelju: »Ne boj se! Samo vjeruj i ozdravit će.«

⁵¹ Kad je stigao u kuću, nije dopustio da itko uđe s njim osim Petra, Ivana, Jakova i roditelja umrle djevojčice. ⁵² Svi su prisutni plakali i tugovali za djevojčicom, a Isus im je rekao: »Prestanite plakati jer ona nije mrtva! Samo spava.«

⁵³ No oni su mu se počeli rugati jer su znali da je umrla. ⁵⁴ Isus ju je primio za ruku i povikao: »Dijete, ustani!« ⁵⁵ Djevojčici se vratio duh i istoga je trenutka ustala. Isus je tada zapovjedio da joj daju nešto za jelo. ⁵⁶ Njezini su roditelji ostali zaprepašteni, a on im je zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo.