M’Cheyne Bible Reading Plan

Elizejevo čudo sa sjekirom

6 Jednom su proroci iz proročke družine rekli Elizeju: »Gledaj, mjesto na kojem boravimo s tobom premaleno je za nas. ² Idemo do Jordana, gdje svaki od nas može uzeti po jedno deblo, pa ćemo si sagraditi boravište.«

Elizej je odgovorio: »Idite!«

³ No jedan od njih je zatražio: »Molim te, dođi s nama, svojim slugama.«

»Idem s vama«, odgovorio je Elizej. ⁴ Tako je i on krenuo.

Kad su stigli do Jordana, počeli su sjeći drva.

⁵ No dok je jedan od njih obarao stablo, odvojila se glava sjekire i pala u vodu. Čovjek je zavapio: »O moj gospodaru, posudio sam tu sjekiru!«

⁶ Božji je čovjek upitao: »Gdje je pala?« Kad je čovjek pokazao mjesto gdje je pala sjekira, Elizej je odsjekao štap i bacio ga ondje. Učinio je da sjekira ispliva.

⁷ »Uzmi je!« rekao je. Čovjek je posegao rukom i dohvatio sjekiru.

Poraz aramejske vojske

⁸ Jednom kad je kralj Arama ratovao protiv Izraela, okupio je vijeće vojnih zapovjednika. Rekao je: »Utaborite se na dogovorenome mjestu i pripremite za napad.«

⁹ No Božji je čovjek poslao poruku izraelskom kralju: »Pazi da se ne približavaš onome mjestu jer su ondje aramejski vojnici.«

¹⁰ Izraelski je kralj upozorio ljude koji su živjeli u tome mjestu pa su bili na oprezu. To se dogodilo nekoliko puta.

¹¹ Aramejski se kralj zbog toga toliko razbjesnio da je sazvao svoje zapovjednike i ispitivao ih: »Recite mi, tko je među nama uhoda izraelskoga kralja?«

¹² »Nitko od nas, moj gospodaru kralju«, rekao je jedan od zapovjednika, »Elizej, izraelski prorok, govori kralju Izraela sve ono što izgovoriš u svojim odajama.«

¹³ »Idite i doznajte gdje je«, zapovjedio je kralj. »Poslat ću ljude da ga zarobe.«

Dojavili su mu: »Prorok je u Dotanu«. ¹⁴ Kralj je ondje poslao konje, bojna kola i veliku vojsku. Došli su noću i opkolili grad.

¹⁵ Kad je sluga Božjeg čovjeka ustao rano sljedećeg jutra i izašao, a ono—vojska s konjima i bojnim kolima opkolila grad.

»Jao, gospodaru, što ćemo sad?« upitao je sluga.

¹⁶ »Ne boj se!« odgovorio je prorok. »Jer, više je onih koji su uz nas nego onih koji su uz njih.«

¹⁷ Tada se Elizej pomolio: »O BOŽE, molim te otvori mu oči, da može vidjeti.«

BOG je potom otvorio oči mladiću. Svuda oko Elizeja, po okolnim brdima, vidio je mnoštvo konja i vatrenih bojnih kola.

¹⁸ Kad su se Aramejci počeli spuštati prema Elizeju, on se pomolio BOGU: »Molim te, oslijepi ove ljude.«

I BOG ih je oslijepio, kao što je Elizej molio.

¹⁹ Tada je Elizej rekao Aramejcima: »Ovo nije pravi način, niti je ovo pravi grad. Krenite za mnom i odvest ću vas do čovjeka kojeg tražite.«

I odveo ih je u Samariju^[a].

²⁰ Kad su ušli u grad, Elizej je rekao: »BOŽE, otvori oči ovim ljudima da mogu vidjeti.«

I BOG im je otvorio oči. Uvidjeli su da se nalaze usred Samarije.

²¹ Kad ih je izraelski kralj ugledao, upitao je Elizeja: »Što da učinim s njima, oče moj? Da ih ubijem?«

²² »Nemoj ih ubiti!« odgovorio je Elizej. »Zar da ubiješ one koje nisi zarobio svojim mačem i lûkom? Stavi pred njih hrane i vode. Neka jedu i piju pa neka se zatim vrate svom gospodaru.«

²³ Tako im je kralj priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili, otpustio ih je, a oni su se vratili svom gospodaru. Nakon toga Aramejci više nisu harali izraelskim područjem.

Opsada Samarije

²⁴ Poslije nekog vremena, aramejski je kralj Ben Hadad okupio cijelu svoju vojsku i krenuo u opsadu Samarije. ²⁵ U gradu je zavladala glad. Opsada je potrajala toliko dugo da se magareća glava prodavala za osamdeset srebrnjaka^[b], a tri decilitra^[c] golubljeg izmeta za pet srebrnjaka^[d].

²⁶ Dok je izraelski kralj obilazio duž gradskih zidina, jedna mu je žena zavapila: »Pomozi mi, kralju, moj gospodaru!«

²⁷ A kralj je odgovorio: »Ako ti BOG ne pomogne, kako ću ti ja pomoći? Nema više ni žita ni vina.«

²⁸ Zatim je upitao ženu: »Što ti je?«

Ona je odgovorila: »Ova mi je žena rekla: ‘Daj mi svog sina da ga pojedemo, a sutra ćemo pojesti moga.’ ²⁹ Tako smo skuhale mog sina i pojele ga. Sljedećeg sam joj dana rekla: ‘Daj sada svog sina da ga pojedemo!’ No ona ga je sakrila.«

³⁰ Kad je kralj čuo njezine riječi, razderao je odjeću na sebi. Takav je obilazio gradske zidine, a narod je mogao vidjeti da ispod odjeće nosi tkaninu za žalovanje^[e].

³¹ Rekao je: »Neka me BOG kazni ako Elizeju glava ostane na ramenima do kraja današnjeg dana!«

³² Elizej je sjedio sa starješinama u svojoj kući. Kralj je poslao glasnika, ali i prije nego što je glasnik stigao, Elizej je rekao starješinama: »Vidite li kako mi onaj ubojica radi o glavi? Kad kraljev glasnik stigne, zatvorite vrata i držite ih čvrsto zatvorena. Već čujem zvuk koraka gospodara iza njega.«

³³ Još dok je Elizej govorio, stigao je kralj^[f] i rekao: »Ova je nevolja došla od BOGA. Zašto bih se još pouzdavao u BOGA?«

Crkveno vodstvo

3 Ovo što kažem je istinito: ako netko želi služiti u starješinstvu^[a], teži časnom poslu. ² Starješina^[b] mora voditi besprijekoran život. Smije imati samo jednu ženu. Mora biti trijezan, razborit, čestit i gostoljubiv. Mora biti sposoban poučavati. ³ Ne smije biti sklon piću ni nasilnik, već blag i miroljubiv čovjek. Ne smije voljeti novac. ⁴ Mora dobro upravljati svojim domaćinstvom i paziti da ga djeca slušaju s punim poštovanjem. ⁵ Ako tko ne zna kako upravljati vlastitom obitelji, kako će moći brinuti o Božjoj Crkvi? ⁶ Ne smije biti novi obraćenik da se ne bi uzoholio i bio osuđen kao što je bio i đavao. ⁷ Nadalje, mora uživati ugled i među onima koji nisu vjernici, da ne bi bio osramoćen i uhvaćen u đavlovu zamku.

Crkveni pomoćnici

⁸ Isto tako i pomoćnici u crkvi^[c] moraju biti vrijedni poštovanja. Ne smiju biti dvolični, skloni opijanju niti pohlepni za novcem. ⁹ Moraju se čiste savjesti pridržavati dubokih istina vjere. ¹⁰ Oni se najprije trebaju dokazati na djelu i tek tada, ako se pokažu bez prigovora, mogu služiti u toj službi. ¹¹ Isto tako i žene^[d] moraju biti vrijedne poštovanja. Ne smiju ogovarati, nego vladati sobom i biti u svemu dostojne povjerenja. ¹² Pomoćnici moraju imati jednu ženu^[e] i moraju dobro upravljati svojom djecom i svojim domaćinstvom. ¹³ Oni koji dobro obavljaju pomoćničku službu, stječu častan položaj i veliku sigurnost u vjeri u Isusa Krista.

Tajna pobožnosti

¹⁴ Pišem ti ovo sada, premda se nadam da ću uskoro doći k tebi. ¹⁵ No, ako se moj put odgodi, želim da znaš kako se čovjek treba ponašati u Božjem domu, a to je Crkva živoga Boga, temelj i stup istine. ¹⁶ Zaista, velika je tajna pobožnog života:

Danielova vizija pokraj rijeke Tigris

10 U trećoj godini vladavine perzijskoga kralja Kira, Danielu (Beltešasaru) su bile pokazane određene objave. Bilo ih je teško razumjeti, ali on ih je razumio uz pomoć vizije.

² »U to vrijeme, ja, Daniel, bio sam tri tjedna u žalosti. ³ Tijekom tog sam vremena uzimao samo najjednostavnija jela, bez mesa i bez vina. I nisam se uređivao.

⁴ U prvome mjesecu^[a], dvadeset i četvrtog dana, stajao sam na obali velike rijeke Tigris. ⁵ Ugledao sam pred sobom čovjeka koji je na sebi nosio odjeću od lana i pojas od čistog zlata^[b]. ⁶ Tijelo mu je bilo kao glatki, blistavi dragi kamen, lice kao da je obasjano munjom, a oči kao buktinje. Njegove su ruke i noge bile glatke i sjajne kao uglancana bronca, a glas mu je zvučao kao buka mnoštva ljudi.

⁷ Ja, Daniel, jedini sam vidio ovu viziju. Ljudi, koji su bili sa mnom, nisu vidjeli ništa. No ipak ih je obuzeo užasan strah. Pobjegli su i sakrili se. ⁸ Ostao sam sâm. Gledajući ovu veličanstvenu viziju, ostao sam bez imalo snage. Lice mi je posve problijedjelo. Bio sam bespomoćan. ⁹ Tada sam začuo govor čovjeka iz svoje vizije. Dok sam ga slušao, pao sam licem na tlo i ostao bez svijesti.

¹⁰ Potom me nečija ruka dotakla i podigla na ruke i koljena. Sav sam drhtao. ¹¹ Čovjek mi je rekao: ‘Daniele, Bog te jako voli. Dobro razmisli o onome što ću ti reći. Ustani! Poslan sam k tebi.’ Kad je to rekao, drhteći sam ustao. ¹² Govorio mi je dalje: ‘Ne boj se, Daniele. Bog te sluša od prvog dana, otkad si odlučio primiti razumijevanje tako što si se ponizio pred svojim Bogom. Ja sam ovdje zbog tvojih molitvi. ¹³ Suprotstavio mi se anđeo zaštitnik^[c] Perzije. Borili smo se dvadeset i jedan dan, a onda mi je upomoć došao Mihael, jedan od anđela zaštitnika višeg ranga, jer sam ostao sâm s kraljevima Perzije. ¹⁴ Sada sam ti došao objasniti što će dogoditi tvom narodu u budućnosti. Vizija se odnosi na buduće vrijeme.’

¹⁵ Dok je govorio, oborio sam pogled prema tlu i zanijemio. ¹⁶ Tada je onaj koji je izgledao kao čovjek dotaknuo moje usne pa sam mogao govoriti. Onome koji je stajao preda mnom, rekao sam: ‘Gospodaru, muči me ono što sam vidio. Osjećam se potpuno bespomoćan. ¹⁷ Ja sam tvoj sluga. Kako da razgovaram s tobom? Snaga me napustila i jedva dišem.’

¹⁸ Opet me dotaknuo onaj koji je izgledao kao čovjek. To me osnažilo. ¹⁹ Rekao mi je: ‘Ne boj se. Bog te jako voli. Mir tebi! Budi snažan i hrabar!’

Kad je to rekao, ohrabrio sam se. Rekao sam mu: ‘Dao si mi snagu. Sad mi govori, gospodine!’

²⁰ A on mi je rekao: ‘Znaš li zašto sam došao k tebi? Uskoro se moram vratiti u borbu protiv anđela zaštitnika Perzije, a poslije njega će doći anđeo zaštitnik Grčke. ²¹ No prvo ću ti reći što piše u Knjizi istine. U borbi protiv tih anđela nitko mi ne pomaže osim Mihaela, anđela zaštitnika tvog naroda.’«

Hvalospjev BOŽJEM zakonu

Alef^[a]

Bet

Gimel