M’Cheyne Bible Reading Plan

Salomonova molitva

(1 Kr 8,22-53)

¹² Tada je Salomon naočigled cijele izraelske zajednice stao pred BOŽJI žrtvenik i podigao ruke u molitvi. ¹³ Dao je napraviti posebno brončano postolje, dva i pol metra dugačko, dva i pol metra široko, i metar i pol visoko^[a]. Postavio ga je nasred vanjskog dvorišta Hrama. Popeo se na njega, kleknuo pred cijelom izraelskom zajednicom i podigao ruke prema nebu. ¹⁴ Molio je:

»O BOŽE Izraelov, ni na nebu ni na zemlji nema boga kao što si ti. Držiš se saveza sa svojim narodom. Iskazuješ im vjernost i ljubav kad te slijede svim srcem. ¹⁵ Održao si obećanje koje si dao svome slugi, mome ocu Davidu. Danas si ispunio svaku riječ tog obećanja.

¹⁶ BOŽE Izraelov, održi i drugo obećanje, koje si dao svome slugi, mome ocu Davidu, rekavši mu: ‘Ako tvoji sinovi budu pazili da žive u poslušnosti mojim zapovijedima, kao što si ti živio, uvijek će netko od tvojih nasljednika sjediti na izraelskom prijestolju.’ ¹⁷ Zato, Bože Izraelov, neka se potvrdi riječ koju si dao svome slugi, mome ocu Davidu.

¹⁸ No, zar ćeš doista živjeti na zemlji, s ljudima? Ta nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti, a kamoli Hram koji sam sagradio! ¹⁹ BOŽE moj, poslušaj molitvu svog sluge. Odgovori mi na molbe koje ti danas upućujem. ²⁰ Danju i noću bdij nad ovim Hramom u kojem si obećao prebivati.^[b] Poslušaj molitvu koju tvoj sluga moli za ovaj Hram. ²¹ Čuj naše molitve kad se ja i tvoj narod Izrael okrenemo prema ovome mjestu i pomolimo. Čuj nas u svome nebeskom domu i oprosti nam.

²² Oni koji budu griješili protiv bližnjih, bit će dovedeni pred ovaj žrtvenik. Ako nisu krivi, ovdje će zakletvom izjaviti svoju nevinost. ²³ Ti slušaj s neba i presudi svojim slugama. Ako su krivi, neka budu kažnjeni. Ako su nevini, neka budu opravdani. Daj im ono što zaslužuju.

²⁴ Kad tvoj narod Izrael bude poražen od neprijatelja, jer je griješio protiv tebe, neka se vrati k tebi i štuje tvoje ime, neka se moli i traži tvoju naklonost u ovom Hramu. ²⁵ Tada ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svome narodu. I dovedi ih ponovo u zemlju koju si bio dao njihovim precima.

²⁶ Kad tvoj narod sagriješi protiv tebe pa se zatvori nebo i prestane padati kiša, neka uputi svoje molitve prema ovome mjestu i štuje tvoje ime. Tada će se okrenuti od grijeha zbog tvoje kazne. ²⁷ Ti ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svome narodu Izraelu. Nauči ih da žive ispravno i pošalji kišu na zemlju koju si bio dao svom narodu u nasljedstvo.

²⁸ Zemlju može zahvatiti glad, kuga, pomor, plijesan, skakavci ili gusjenice. Neprijatelji mogu napasti neki od tvojih gradova ili te može snaći neka druga pošast ili bolest. ²⁹ Tada će pojedinci, ili čitav tvoj narod Izrael, iz tjeskobe svoga srca pružati ruke u molitvi prema ovome Hramu. ³⁰ Ti ih poslušaj iz svoga nebeskog doma i oprosti im. Ti jedini znaš što je ljudima u srcu. Postupi sa svakom osobom kako zaslužuje. ³¹ Tako će te tvoj narod poštovati i slušati, sve dok živimo u zemlji koju si dao našim precima.

³² I drugi će narodi čuti o tvome slavnom imenu, o tvojoj velikoj snazi i velikodušnosti. Zbog tebe će stranci, koji ne pripadaju tvom narodu Izraelu, dolaziti iz dalekih zemalja i moliti se u Hramu. ³³ Ti poslušaj njihovu molitvu iz svoga nebeskog doma i učini što traže. Tako će svi narodi na zemlji poznavati tebe i imati strahopoštovanja prema tebi, kao tvoj narod Izrael. Svi će znati da je ovaj Hram, koji sam sagradio, pravo mjesto za štovanje.

³⁴ Ponekad će tvoj narod ići u rat protiv neprijatelja, kamo god ih ti pošalješ. Tada će se tvoji ljudi okrenuti prema gradu koji si odabrao, prema Hramu koji sam sagradio za tebe, i pomoliti se tebi. ³⁵ Poslušaj tada s neba njihovu molitvu i podrži ih u njihovom pohodu.

³⁶ Ponekad će tvoj narod sagriješiti protiv tebe jer nema tko ne griješi. Ti ćeš se na njih razljutiti i predati ih neprijateljima, koji će ih odvesti u ropstvo u stranu zemlju. ³⁷ U zemlji svog zatočeništva oni će se pokajati i zavapiti tebi, priznajući: ‘Griješili smo, zlo smo činili, krivo smo postupali.’ ³⁸ U zemlji svoga zatočeništva obratit će se svim srcem i dušom. Pomolit će se tebi, dok su okrenuti prema zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si odabrao i Hramu koji sam sagradio za tebe. ³⁹ Poslušaj tada iz svoga nebeskog doma njihovu molitvu i podrži ih u njihovom nastojanju. Oprosti svom narodu koji je griješio protiv tebe.

⁴⁰ A sad, Bože moj, otvori svoje oči i uši za molitve koje se uzdižu s ovog mjesta. ⁴¹ Ustani sad, BOŽE! Dođi na mjesto svog počinka, na kojem je Kovčeg saveza koji svjedoči o tvojoj moći. Neka tvoji svećenici, BOŽE, budu odjenuti u spasenje, a tvoji sveti neka se raduju tvojoj dobroti. ⁴² BOŽE, prihvati svog pomazanika. Sjeti se svoje ljubavi i vjernosti svome slugi Davidu.«

Vjerom pobjeđujemo

5 Tko god vjeruje da je Isus Krist, Božje je dijete. Tko god voli Oca, voljet će i njegovo dijete. ² Po ovome znamo da volimo Božju djecu: jer volimo Boga i vršimo njegove zapovijedi. ³ Voljeti Boga znači vršiti njegove zapovijedi, a njegove zapovijedi nisu teške. ⁴ Svatko tko je postao Božje dijete, pobjeđuje svijet, a pobjeđujemo svojom vjerom. ⁵ Dakle, tko pobjeđuje svijet? Samo onaj tko vjeruje da je Isus Božji Sin.

Božji Sin

⁶ Isus Krist je onaj koji je došao s vodom i krvlju. Ne samo s vodom nego s vodom i krvlju, a Duh je taj koji to potvrđuje. Duh je istina. ⁷ Tri su svjedoka: ⁸ Duh, voda i krv. I sva se tri svjedoka slažu. ⁹ Mi vjerujemo ljudima kada svjedoče za nešto, a Božje je svjedočanstvo mnogo važnije. A ovo nam je Bog rekao: on je svjedočio o svome Sinu. ¹⁰ Tko vjeruje u Božjeg Sina, ima to svjedočanstvo u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, pravi od njega lažljivca jer ne vjeruje u istinu koju je Bog rekao o svome Sinu. ¹¹ A ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao vječni život i taj je život u njegovom Sinu. ¹² Tko ima Sina, ima život. Tko nema Božjega Sina, nema života.

Vječni život

¹³ Ovo pišem vama, koji vjerujete u ime Božjega Sina, kako biste znali da imate vječni život. ¹⁴ Ovo je pouzdanje koje imamo: Bog nas čuje kada tražimo ono što je po njegovoj volji. ¹⁵ Ako znamo da nas čuje, što god da molimo, znamo da već imamo ono što smo tražili.

¹⁶ Ako tko vidi svoga brata ili sestru kako čini grijeh koji ne vodi u smrt, neka moli za njih i Bog će im dati život. Govorim, naime, o onima čiji grijeh ne vodi u smrt. No postoji grijeh koji vodi u smrt; ne kažem da se za njega moli. ¹⁷ Svaki je nepravedan postupak grijeh, ali postoji grijeh koji ne vodi u smrt. ¹⁸ Znamo da nijedan čovjek, koji je Božje dijete^[a], više ne nastavlja griješiti. Čuva ga Božji Sin^[b] pa ga Zli ne može dotaknuti. ¹⁹ Mi znamo da pripadamo Bogu, premda je čitav svijet u vlasti Zloga. ²⁰ Mi znamo da je Božji Sin došao i dao nam razum da možemo upoznati istinitoga Boga i mi u njemu živimo. Mi smo u njegovom Sinu Isusu Kristu. On je pravi Bog i vječni život. ²¹ Djeco draga, čuvajte se lažnih bogova!

1 Ovo je poruka koju je primio prorok Habakuk.

Habakuk se žali Bogu

Bog odgovara Habakuku

Habakuk se dalje žali

Odakle Isusu vlast?

(Mt 21,23-27; Mk 11,27-33)

20 Jednom je Isus poučavao u Hramu i objavljivao ljudima Radosnu vijest. Vodeći svećenici i učitelji Zakona došli su k njemu zajedno s drugim židovskim vođama ² pa su mu rekli: »Kaži nam, kojim pravom činiš sve to? Tko te ovlastio?«

³ Isus im je odgovorio: »I ja ću vama postaviti jedno pitanje. Kažite mi: ⁴ je li Ivanovo krštenje bilo od Boga ili od ljudi?« ⁵ Oni su počeli razmatrati pitanje među sobom: »Ako kažemo: ‘od Boga’, on će reći: ‘zašto mu onda niste vjerovali?’ ⁶ A ako kažemo: ‘od ljudi’, svi će nas kamenovati jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.« ⁷ I tako su mu odgovorili da ne znaju odakle je Ivanovo krštenje.

⁸ Tada im je Isus rekao: »Ni ja vama neću reći kojim pravom ovo činim.«

Bog šalje svoga Sina

(Mt 21,33-46; Mk 12,1-12)

⁹ Isus je zatim ispričao narodu sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i otputovao na dulje vrijeme. ¹⁰ Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu k vinogradarima da mu predaju njegov dio uroda. No vinogradari su pretukli slugu i poslali ga natrag praznih ruku. ¹¹ Čovjek je zatim poslao drugog slugu, ali i njega su pretukli, izrugali ga i poslali natrag praznih ruku. ¹² Poslao im je i trećeg slugu, ali i njega su ranili i izbacili. ¹³ Na to je vlasnik vinograda rekao: ‘Što da učinim? Poslat ću svoga voljenog sina. Možda će njemu iskazati poštovanje.’ ¹⁴ No kad su ga vinogradari ugledali, posavjetovali su se i rekli: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo pripasti nama!’ ¹⁵ I tako su ga vinogradari izbacili iz vinograda i ubili.

Što će, dakle, vlasnik vinograda učiniti s njima? ¹⁶ Doći će i pogubiti ih, a vinograd dodijeliti drugima.«

Kad su ljudi to čuli, rekli su: »To se nikada ne smije dogoditi!« ¹⁷ A Isus ih je pogledao i rekao: »Što onda znači ono što je pisano:

¹⁸ Svatko tko padne na njega, razbit će se, a onaj na koga on padne, bit će smrvljen.«

¹⁹ Učitelji Zakona i vodeći svećenici znali su da je ova usporedba namijenjena njima. Htjeli su istoga trena uhititi Isusa, ali su se bojali naroda.

Pitanje o porezu

(Mt 22,15-22; Mk 12,13-17)

²⁰ Učitelji Zakona i svećenici pratili su Isusa i slali za njim uhode koji su se pretvarali da su iskreni kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga predali vladajućem upravitelju. ²¹ Stoga, uhode su ga upitali: »Učitelju, znamo da govoriš i poučavaš istinu i da kod tebe nema pristranosti, već da ispravno učiš Božjem putu. ²² Je li ispravno da mi plaćamo porez caru ili nije?«

²³ Isus je bio svjestan njihovog lukavstva pa im je rekao: ²⁴ »Pokažite mi srebrnjak! Čija je to slika i čije ime na njemu?«

²⁵ Oni su odgovorili: »Carevo.« A on im je rekao: »Onda dajte caru što je carevo, a Bogu što je Božje.«

²⁶ I nisu ga pred narodom mogli uhvatiti u riječi. Njegov ih je odgovor zadivio pa su zašutjeli.

Pitanje o uskrsnuću

(Mt 22,23-33; Mk 12,18-27)

²⁷ Neki su saduceji^[b] došli k Isusu—saduceji smatraju da nema uskrsnuća—i upitali ga: ²⁸ »Učitelju, Mojsije nam je zapisao da, ako oženjen čovjek umre bez djece, njegov se brat treba oženiti njegovom udovicom i s njom imati djecu na ime svoga brata.^{[c] 29} Bila su sedmorica braće. Prvi se oženio i umro bez djece. ³⁰ Zatim se drugi oženio bratovom udovicom, ³¹ a nakon toga i treći. Ista je sudbina snašla svu sedmoricu: umrli su, a da nisu imali djece. ³² Poslije je umrla i žena. ³³ O uskrsnuću mrtvih, čija će ona biti žena kad su je sva sedmorica imala za ženu?«

³⁴ Tada im je Isus rekao: »Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju, ³⁵ ali oni, koji su dostojni uskrsnuća od mrtvih, nakon ovoga života, neće se ni ženiti ni udavati. ³⁶ Oni neće moći više niti umrijeti jer će biti poput anđela. Oni su Božja djeca jer su djeca uskrsnuća. ³⁷ No u slučaju s gorućim grmom čak je i Mojsije jasno pokazao da ljudi ustaju od mrtvih jer je nazvao Gospodina ‘Bogom Abrahama, Izaka i Jakova.’^{[d] 38} A Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer oni koji mu pripadaju—žive.«

³⁹ Na to su neki učitelji Zakona odgovorili: »Učitelju, dobro si rekao!« ⁴⁰ I nitko ga se više nije usudio ništa pitati.

Pitanje o Kristu i Davidu

(Mt 22,41-46; Mk 12,35-37)

⁴¹ Isus im je zatim rekao: »Kako to da Krista nazivaju Davidovim potomkom? ⁴² Pa David sâm kaže u knjizi Psalama:

⁴⁴ Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?«

Učitelji Zakona

(Mt 23,1-36; Mk 12,38-40; Lk 11,37-54)

⁴⁵ Dok je narod to slušao, Isus se obratio svojim učenicima: ⁴⁶ »Čuvajte se učitelja Zakona! Oni vole hodati uokolo u dugim haljinama i vole da ih na trgovima pozdravljaju s poštovanjem. Vole najbolja mjesta u sinagogama i počasna mjesta na gozbama. ⁴⁷ Na prevaru uzimaju imovinu udovicama, a mole duge molitve da se prikažu pobožnima. Oni će biti strože suđeni.«