M’Cheyne Bible Reading Plan

Amasija, kralj Jude

(2 Kr 14,1-20)

25 Amasija je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. ² Postupao je ispravno pred BOGOM, iako ne svim srcem. ³ Kad je učvrstio svoju kraljevsku vlast, pogubio je službenike koji su ubili njegovog oca kralja. ⁴ No, prema onome što piše u Mojsijevoj Knjizi zakona, njihovu djecu nije pogubio. Tamo se nalazi BOŽJA zapovijed: »Neka se roditelji ne pogubljuju zbog krivnje svoje djece, ni djeca zbog krivnje roditelja. Neka svatko bude pogubljen za svoj grijeh.«^[a]

⁵ Amasija je okupio judejski narod i podijelio ih prema obiteljima Jude i Benjamina. Postavio im je zapovjednike nad postrojbama od tisuću i zapovjednike nad potrojbama od sto ljudi. Unovačio je sve muškarce od dvadeset godina i starije. Bilo je ukupno 300.000 muškaraca sposobnih za vojsku koji su mogli nositi koplje i štit. ⁶ Također, za tri i pol tone srebra^[b] unajmio je 100.000 sposobnih ratnika iz Izraela.

⁷ No k njemu je došao Božji čovjek: »Kralju, neka izraelska vojska ne ide s tobom. BOG nije s Izraelom niti s narodom Efrajima. ⁸ Iako misliš da si spreman za rat, Bog će te poraziti pred neprijateljem. Jer, Bog ima moć pružiti pomoć ili nanijeti poraz.«

⁹ Amasija je tada pitao Božjeg čovjeka: »Ali, što ćemo s one tri i pol tone srebra koje sam platio izraelskim vojnicima?«

Božji je čovjek odgovorio: »BOG ti može dati puno više od toga.«

¹⁰ Tada je Amasija raspustio postrojbe koje su mu došle iz Efrajima. Poslao ih je kući. Oni su pak bili jako ljuti na narod Jude. Vratili su se kući, obuzeti srdžbom.

¹¹ No Amasija se ohrabrio i poveo svoje ljude u Slanu dolinu. Ondje su pobili 10.000 Seiraca.^{[c] 12} Judejci su također zarobili 10.000 ljudi. Odveli su ih na vrh litice i bacali dolje. Svi su se smrskali.

¹³ No vojnici koje je Amasija raspustio, ne davši im ići u bitku, napali su judejske gradove od Samarije do Bet Horona. Poubijali su 3.000 ljudi i odnijeli velik plijen.

¹⁴ Kad se Amasija vratio nakon što je porazio Edomce, donio je sa sobom bogove Seiraca i postavio ih sebi za bogove. Pred njima se klanjao i prinosio mirisni tamjan.

¹⁵ BOG se razbjesnio na Amasiju i poslao mu proroka koji mu je rekao: »Zašto štuješ bogove naroda koji ni svoj narod nisu uspjeli spasiti od tebe?«

¹⁶ No dok je on još govorio, kralj mu odvrati: »Jesmo li te postavili za kraljevog savjetnika? Prestani! Nemoj da te ubijemo!«

Prorok je zašutio. No ipak je još dodao: »Znam da je Bog naumio da te uništi jer si ovo učinio i nisi poslušao moj savjet.«

¹⁷ Nakon što se posavjetovao, judejski je kralj Amasija poslao poruku izraelskom kralju Joašu, Joahazovom sinu i Jehuovom unuku: »Dođi da se ogledamo u borbi.«

¹⁸ No izraelski je kralj Joaš odgovorio judejskom kralju Amasiji: »Libanonski bodljikavi grmić poručio je libanonskom cedru: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu.’ A onda je naišla libanonska divlja zvijer i zgazila grmić. ¹⁹ Porazio si Edom i sad si se uzoholio. Budi zadovoljan i ostani kod kuće! Zašto da izazivaš sukob u kojem ćeš nastradati i ti i narod Jude skupa s tobom?«

²⁰ No Amasija nije poslušao. Bog je bio odredio da se Judejci prepuste neprijateljima jer su slijedili edomske bogove. ²¹ Tako se izraelski kralj Joaš sukobio s judejskim kraljem Amasijom u bitci kod Bet Šemeša u Judi. ²² Izraelci su porazili Judejce pa su oni pobjegli svojim kućama. ²³ Izraelski je kralj Joaš zarobio judejskoga kralja Amasiju, Joaševog sina i Ahazijinog unuka. Doveo ga je iz Bet Šemeša u Jeruzalem. Zatim je Joaš dao porušiti dvjesto metara^[d] jeruzalemskog zida, od Efrajimovih do Ugaonih vrata. ²⁴ Uzeo je sve zlato i srebro, i sve predmete iz Božjega hrama za koje je bio odgovoran Obed Edom. Također, uzeo je blago iz kraljevske palače, a i neke ljude kao taoce. Potom se vratio u Samariju.

²⁵ Judejski kralj Amasija, Joašev sin, živio je još petnaest godina nakon smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina.

²⁶ Ostala Amasijina djela, od prvog do posljednjega, zapisana su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela. ²⁷ Kad se Amasija okrenuo od BOGA, neki su ljudi u Jeruzalemu skovali urotu protiv njega te je pobjegao u Lakiš. No pratili su ga u Lakiš i ondje ga ubili. ²⁸ Njegovo su tijelo donijeli natrag na konjima. Sahranili su ga pored njegovih predaka u Davidovom gradu.

Žena i velika zmija

12 Tada se na nebu pojavio veliki znak: žena obučena u Sunce. Pod njezinim je nogama bio Mjesec, a na glavi je imala krunu s dvanaest zvijezda. ² Bila je trudna i u porođajnim mukama. Vikala je od bolova jer je bila pred porođajem. ³ Tada se na nebu pojavio drugi znak: veliki crveni Zmaj sa sedam glava i deset rogova. Na glavama je imao sedam kruna. ⁴ Njegov je rep pomeo trećinu zvijezda s neba i bacio ih na Zemlju. Zmaj je stao ispred žene koja je bila pred porođajem. Htio je pojesti njezino dijete čim se rodi. ⁵ A ona je rodila muško dijete, sina, koji će željeznim žezlom vladati svim narodima. I njezino je dijete bilo uzeto k Bogu i njegovom prijestolju. ⁶ A žena je pobjegla u pustinju. Tamo joj je Bog pripremio mjesto gdje će biti zbrinuta tisuću dvjesto i šezdeset dana.

⁷ Tada je na Nebu izbio rat. Mihael^[a] i njegovi anđeli borili su se protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatili su borbu, ⁸ ali nisu mogli izdržati. Izgubili su svoje mjesto na Nebu. ⁹ Veliki je Zmaj zbačen, ta stara zmija zvana đavao ili Sotona koji zavodi cijeli svijet. Da, on je zbačen na Zemlju, a njegovi su anđeli zbačeni zajedno s njim.

¹⁰ Tada sam začuo kako jaki glas na nebu kaže:

¹³ Kad je Zmaj vidio da je bačen na Zemlju, počeo je progoniti ženu koja je rodila muško dijete. ¹⁴ No ženi su dana dva krila velikog orla, tako da može odletjeti u pustinju gdje joj je pripremljeno mjesto. Tamo će je, daleko od zmije, hraniti tri i pol godine^[b]. ¹⁵ Tada je zmija iz usta pustila vodu poput rijeke da bi njezina bujica odnijela ženu. ¹⁶ Ali zemlja je pomogla ženi: otvorila je usta i progutala rijeku koju je Zmaj pustio iz svojih usta. ¹⁷ Tada se Zmaj razbjesnio na ženu i otišao ratovati protiv njezinog preostaloga potomstva. To su oni koji drže Božje zapovijedi i svjedoče o Isusu.

¹⁸ I Zmaj se zaustavio na morskoj obali.

Obećanje obnove Jeruzalema

8 BOG Svevladar dao mi je sljedeću poruku:

² »BOG Svevladar kaže: ‘Velika je moja ljubav prema Sionu. Zato sam jako ljut na one koji su naškodili mom gradu.’

³ BOG kaže: ‘Vratio sam se na Sion i boravim u Jeruzalemu. Jeruzalem će se zvati Grad Vjernosti, a brdo BOGA Svevladara Sveto brdo.’

⁴ BOG Svevladar kaže: ‘Starci i starice ponovo će sjediti i odmarati na ulicama Jeruzalema, i koristit će štapove za hodanje jer će doživjeti duboku starost. ⁵ Gradski će trgovi biti puni dječaka i djevojčica, koji će se ondje igrati.’

⁶ BOG Svevladar kaže: ‘Možda se to čini nemoguće narodu koji je preostao u ovo vrijeme, ali meni to nije nemoguće.’

⁷ BOG Svevladar kaže: ‘Spasit ću svoj narod iz istočnih i zapadnih zemalja. ⁸ Dovest ću ih natrag, da se nastane u Jeruzalemu. Oni će biti moj narod, a ja njihov Bog, u vjernosti i pravednosti.’

⁹ BOG Svevladar kaže: ‘Neka vam ruke budu snažne da ponovo izgradite Hram. Vi slušate istu poruku koju su govorili proroci kada su položeni temelji Hrama BOGA Svevladara. ¹⁰ Prije ovog vremena nije bilo novca za najam radnika i životinja. I nije bilo sigurnosti od neprijatelja za ljude kada su dolazili na posao i vraćali se. Ja sam okretao čovjeka protiv njegovog bližnjega. ¹¹ Ali, sada, s narodom koji je preostao više neću postupati kao u prošlim vremenima’, kaže BOG Svevladar.

¹² ‘Ljudi će saditi sjeme u miru. Loza će davati plod, zemlja rod, a nebo kišu. Sve ću to dati narodu koji je preostao. ¹³ I kao što ste bili prokletstvo među narodima, narode Jude i narode Izraela, bit ćete blagoslov jer ću vas ja spasiti. Ne bojte se! Budite jaki!’

¹⁴ BOG Svevladar kaže: ‘Baš kao što sam vam odlučio učiniti zlo kad su me razljutili vaši preci, i nisam se predomislio, ¹⁵ tako sam sada odlučio ponovo učiniti dobro Jeruzalemu i narodu Jude. Zato se ne bojte!’

¹⁶ ‘Evo što trebate činiti: Govorite istinu jedan drugome. Na sudovima donosite pravedne presude, da bi bio mir. ¹⁷ Ne smišljajte kako učiniti zlo bližnjemu. Ne zaklinjite se lažno na sudu. Ja sve to mrzim’, govori BOG.

¹⁸ BOG Svevladar mi je poručio: ¹⁹ Ovako kaže BOG Svevladar: ‘Post u četvrtom, petom, sedmom i desetome mjesecu^[a] postat će narodu Jude dani veselja i radosti. Bit će to veseli blagdani. Zato volite istinu i mir.’

²⁰ BOG Svevladar kaže: ‘Dolazit će narodi i stanovnici mnogih gradova. ²¹ Stanovnici jednoga grada ići će u drugi i govoriti: »Idemo štovati BOGA Svevladara i moliti ga za milost. Ja također idem.« ²² I mnoga plemena i moćni narodi dolazit će u Jeruzalem štovati BOGA Svevladara i moliti ga za milost.’

²³ BOG Svevladar kaže: ‘U to će vrijeme po deset stranaca hvatati za ogrtač jednog Židova, govoreći: »Idemo s tobom jer smo čuli da je s vama Bog.«’«

Lazarova smrt

11 Neki je čovjek po imenu Lazar bio bolestan. Bio je iz Betanije, mjesta u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta. ² Marija je žena koja je kasnije pomazala Gospodinove noge skupocjenim uljem i potom ih osušila svojom kosom. Bolesni Lazar bio joj je brat. ³ Sestre su poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj bolestan.«

⁴ Kad je Isus to čuo, rekao je: »Ta bolest neće donijeti smrt, već slavu Bogu—da se proslavi Božji Sin.« ⁵ Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara. ⁶ Kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana ondje gdje se nalazio. ⁷ Tada je rekao svojim učenicima: »Hajdemo ponovo u Judeju!«

⁸ »Učitelju«, odgovorili su mu oni, »Židovi su te još nedavno ondje htjeli kamenovati, a ti opet ideš onamo!«

⁹ Isus je odvratio: »Zar dnevna svjetlost ne traje dvanaest sati? Tko hoda danju, ne posrće jer ima svjetlo ovoga svijeta. ¹⁰ A tko hoda noću, posrće jer nema svjetla da mu osvijetli put.«

¹¹ Tako im je rekao i potom nastavio: »Naš je prijatelj Lazar zaspao, a ja ga idem probuditi.«

¹² »Gospodine«, odgovorili su mu učenici, »ako spava, ozdravit će.«

¹³ Isus je pritom mislio na Lazarovu smrt, a učenici su razumjeli da govori kako Lazar stvarno spava. ¹⁴ Tada im je Isus otvoreno rekao: »Lazar je umro. ¹⁵ Zbog vas mi je drago što nisam bio ondje jer ćete sad vjerovati. Ali, hajdemo sada k njemu!«

¹⁶ Toma, zvani Blizanac, rekao je ostalim učenicima: »Hajdemo i mi s njim umrijeti!«

Isus stiže u Betaniju

¹⁷ Kad je Isus došao u Betaniju, doznao je da Lazar već četiri dana leži u grobu. ¹⁸ Betanija je bila udaljena od Jeruzalema jedva tri kilometra^[a]. ¹⁹ Mnogi su Židovi došli Marti i Mariji izraziti sućut zbog smrti njihovog brata.

²⁰ Kad je Marta čula da dolazi Isus, pošla mu je u susret. Marija je ostala kod kuće. ²¹ Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. ²² Ali ja znam da će ti Bog čak i sada dati što god od njega zatražiš.«

²³ »Tvoj će brat ustati i bit će opet živ«, rekao joj je Isus.

²⁴ A Marta mu je rekla: »Znam da će ponovo oživjeti u posljednji dan, kad svi uskrsnu.«

²⁵ »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, živjet će i ako umre. ²⁶ Svatko tko živi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?«

²⁷ »Da, Gospodine!« odgovorila mu je. »Vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji je trebao doći na svijet.«

²⁸ Nakon što je to rekla, Marta je otišla po svoju sestru Mariju i potiho joj rekla: »Učitelj je ovdje i zove te!« ²⁹ Kad je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu. ³⁰ Isus još nije bio ušao u selo, nego se nalazio na mjestu gdje ga je susrela Marta. ³¹ Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidjeli su kako hitro ustaje i izlazi. Pomislili su kako ide na grob da ondje plače i pošli su za njom. ³² Marija je otišla na mjesto gdje se nalazio Isus. Kad ga je spazila, bacila mu se pred noge i rekla: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro!«

³³ Kad je Isus vidio i nju i Židove, koji su došli s njom, kako plaču, duboko se potresao u duhu ³⁴ i upitao: »Kamo ste ga položili?« »Dođi i vidi, Gospodine«, odvratili su mu.

³⁵ A Isus je zaplakao.

³⁶ »Gledajte kako ga je volio«, govorili su Židovi.

³⁷ »Otvorio je oči slijepcu«, govorili su neki. »Zar nije mogao učiniti nešto da spriječi Lazarovu smrt?«

³⁸ Isus se ponovo duboko potresao.

Lazar ustaje

Isus je došao do groba u kojem je bio Lazar. To je zapravo bila spilja, a na ulazu u nju bio je navaljen veliki kamen. ³⁹ »Uklonite kamen!« zapovjedio je Isus.

»Gospodine, sigurno već zaudara«, rekla je Marta, pokojnikova sestra. »Pokopan je prije četiri dana!«

⁴⁰ »Nisam li ti rekao«, odvratio joj je Isus, »da ćeš vidjeti Božje veličanstvo^[b] ako budeš vjerovala?«

⁴¹ Tada su odmaknuli kamen. Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Hvala ti, Oče, što si me čuo. ⁴² Znam da me ti uvijek uslišavaš. Rekao sam to zbog ovih koji me okružuju. Ja želim da oni povjeruju da si me ti poslao.« ⁴³ Kada je to izgovorio, glasno je povikao: »Lazare, izađi!« ⁴⁴ I mrtvac je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane lanenim zavojima, a lice prekriveno lanenim platnom.

Isus im je rekao: »Razvežite ga i pustite da ide!«

Zavjera protiv Isusa

(Mt 26,1-5; Mk 14,1-2; Lk 22,1-2)

⁴⁵ Tada su mnogi od Židova, koji su došli s Marijom i vidjeli što se dogodilo, povjerovali u Isusa. ⁴⁶ Ali neki od njih otišli su farizejima i izvijestili ih o onome što je učinio Isus. ⁴⁷ Tada su vodeći svećenici i farizeji sazvali Veliko vijeće. »Što da radimo?« pitali su se. »Ovaj čovjek čini tolike čudesne znakove. ⁴⁸ Ako mu dopustimo da tako nastavi, svi će povjerovati u njega. Tada će doći Rimljani i uništiti i naš Hram i naš narod.«

⁴⁹ Tu je bio i Kaifa. On je te godine bio vrhovni svećenik. Rekao im je: »Ne znate o čemu govorite. ⁵⁰ Bolje je da jedan čovjek umre za sve nego da bude uništen čitav narod. Zar ne shvaćate?«

⁵¹ Kaifa to nije rekao sâm od sebe. Budući da je te godine bio vrhovni svećenik, prorekao je da će Isus umrijeti za židovski narod. ⁵² I ne samo za židovski narod nego i za to da ujedini svu Božju djecu, rasutu diljem svijeta.

⁵³ Od toga su dana židovski vođe počeli smišljati da ubiju Isusa. ⁵⁴ Isus se stoga nije više javno kretao među Židovima, nego je otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvan Efraim. Ondje je boravio sa svojim učenicima.

⁵⁵ Bližio se židovski blagdan Pashe i mnogi su se stanovnici iz cijele zemlje zaputili u Jeruzalem. Htjeli su obaviti obredno čišćenje prije blagdana. ⁵⁶ Tražili su Isusa i u Hramu propitkivali jedni druge: »Što mislite, hoće li doći na svečanost?« ⁵⁷ Glavni su svećenici i farizeji, naime, izdali zapovijed da, ako netko zna gdje se Isus nalazi, mora to i prijaviti kako bi ga oni mogli uhititi.