M’Cheyne Bible Reading Plan

19 Judejski kralj Jošafat vratio se siguran u svoju palaču u Jeruzalemu. ² No presreo ga je vidjelac Jehu, Hananijev sin. Rekao je kralju Jošafatu: »Zašto pomažeš grešnicima? Zašto voliš one koji mrze BOGA? Zbog toga je BOG ljut na tebe. ³ No ipak ima nešto dobro kod tebe. Uklonio si iz zemlje kipove božice Ašere i svim svojim srcem slijediš BOGA.«

⁴ Jošafat je živio u Jeruzalemu, ali je odlazio i među ljude u krajevima od Beer Šebe do Efrajimovog gorja. Vraćao ih je BOGU kojeg su štovali njihovi preci. ⁵ U zemlji je imenovao suce, i to u svakom utvrđenom gradu u Judi. ⁶ Govorio im je: »Prosuđujte pažljivo jer ne sudite za ljude, već za BOGA. On s vama donosi presudu. ⁷ Imajte strahopoštovanja prema BOGU. Sudite promišljeno jer s našim BOGOM nema iskrivljavanja pravde, pristranosti ili podmićivanja.«

⁸ Jošafat je nadalje u Jeruzalemu imenovao pojedine Levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji da prosuđuju u BOŽJE ime i rješavaju sporove. Oni su živjeli i radili u Jeruzalemu.

⁹ Zapovjedio im je: »Radite u strahopoštovanju prema BOGU, u potpunoj vjernosti i predanosti. ¹⁰ Vaša braća, koja žive u gradovima, iznosit će pred vas svoje slučajeve. Bilo da je riječ o ubojstvu ili nekom drugom prekršaju Zakona i zapovijedi, pravila i odredbi—vaša je dužnost upozoravati ih da ne griješe protiv BOGA. Tako vas i vašu braću neće zadesiti BOŽJA srdžba. Radite tako i nećete pogriješiti. ¹¹ Vrhovni vam je svećenik Amarija nadređen u svim poslovima koji se tiču BOGA. Zebadija, Išmaelov sin, poglavar Judinog plemena, nadređen vam je u svim poslovima koji se tiču kralja. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite hrabri u izvršavanju ovih uputa! Neka je BOG s onima koji čine dobro!«

20 Nakon ovih događaja, protiv Jošafata su zaratili Moapci i Amonci te s njima i neki od Meunjana^[a].

² Neki su ljudi došli i rekli Jošafatu: »Ogromna vojska ide na tebe iz Edoma^[b]. Dolaze s one strane Mrtvog mora. Već su u Haseson Tamaru!« (Taj grad zvao se i En Gedi.)

³ Jošafat se uplašio. Molio je BOGA za vodstvo. Proglasio je post u čitavoj Judi. ⁴ Svi su se Judejci okupili da traže pomoć od BOGA. Iz svih su judejskih gradova došli tražiti BOGA.

⁵ U novom je dvorištu BOŽJEGA Hrama Jošafat stao pred skup ljudi iz Jude i Jeruzalema te ⁶ rekao:

»BOŽE naših predaka, ti si Bog na nebesima. Vladaš svim kraljevstvima i narodima. U tvojoj je ruci snaga i moć. Nitko ti se ne može suprotstaviti. ⁷ Bože naš, protjerao si stanovnike ove zemlje pred svojim narodom Izraelom. Predao si ovu zemlju zauvijek potomcima svoga prijatelja Abrahama. ⁸ Oni su tu živjeli i podigli Hram tvome imenu. Govorili su: ⁹ ‘Ako nas snađe nesreća, mač, kazna, pomor ili glad, stat ćemo pred ovaj Hram i pred tebe. Jer, tvoje je ime u ovome Hramu. Zavapit ćemo ti u svojoj nevolji, a ti ćeš čuti i spasiti nas.’

¹⁰ A sad, evo ljudi iz Amona, Moaba i s planine Seir. Nisi dopustio da Izraelci uđu u njihovu zemlju nakon što su došli iz Egipta.^[c] Tada su ih zaobišli i nisu ih uništili. ¹¹ Vidi kako nam uzvraćaju. Dolaze nas otjerati s tvog posjeda, koji si nam dao u nasljedstvo. ¹² Bože naš, zar im nećeš presuditi? Jer, nemoćni smo protiv ovoga silnoga mnoštva koje ide na nas. Ne znamo što da učinimo, ali naše su oči uperene u tebe.«

¹³ Svi su judejski muškarci stajali pred BOGOM sa svojom novorođenčadi, ženama i djecom.

¹⁴ Tada je usred okupljenog skupa Duh BOŽJI sišao na Jahaziela. Bio je on Zaharijin sin, Benajin unuk, Jeielov praunuk i Matanijin pra-praunuk. Bio je Levit, Asafov potomak.

¹⁵ Rekao je: »Poslušajte, cijela Judo i stanovnici Jeruzalema! Slušaj, kralju Jošafate! BOG vam poručuje: ‘Ne bojte se! Ne strepite pred tim velikim mnoštvom. Jer, bitka nije vaša, nego Božja. ¹⁶ Sutra krenite na njih! Oni će se popeti kroz prijevoj Sis. Naći ćete ih na kraju doline, prema pustinji Jeruel. ¹⁷ Vi se nećete boriti u ovoj bitci. Zauzmite svoje položaje, držite ih i gledajte kako vam BOG donosi pobjedu. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se! Ne strepite! Sutra krenite na njih i BOG će biti s vama’.«

¹⁸ Tada se Jošafat poklonio licem do zemlje. I svi Judejci i stanovnici Jeruzalema poklonili su se pred BOGOM, slaveći ga. ¹⁹ Leviti iz obitelji Kehata i Koraha^[d] ustali su i iz svega glasa slavili Izraelovog BOGA.

²⁰ Sljedećeg su dana ljudi ustali rano ujutro i krenuli u pustinju Tekoa. Kad su kretali, Jošafat je stao i rekao: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Vjerujte u svog BOGA i održat ćete se. Vjerujte njegovim prorocima i uspjet ćete.«

²¹ Kralj se savjetovao s ljudima i potom odredio one koji će pjevati BOGU i slaviti divotu njegove svetosti. Hodali su na čelu vojske i pjevali:

²² Kad su počeli pjevati i slaviti, BOG je postavio zasjedu pred ljudima iz Amona, Moaba i s planine Seir. Vojska, koja je krenula u rat protiv Jude, bila je poražena. ²³ Amonci i Moapci uništavali su i istrebljivali stanovnike s planine Seir. Nakon što su ih sve poubijali, počeli su se ubijati međusobno.

²⁴ Judejci su stigli do mjesta s pogledom na pustinju. Očekivali su da će vidjeti golemu neprijateljsku vojsku, no na tlu su ležala samo mrtva tijela. Nitko nije uspio pobjeći.

²⁵ Jošafat i njegovi ljudi prišli su leševima da sakupe plijen. Našli su mnogo stoke, odjeće i dragocjenosti. Sakupili su za sebe više plijena nego što su mogli ponijeti. Bilo ga je toliko da su sakupljali tri dana. ²⁶ Četvrtoga su se dana okupili u Dolini blagoslova, gdje su blagoslovili BOGA. Zato se ta dolina i danas zove Dolina blagoslova^[e].

²⁷ Svi ljudi iz Jude i Jeruzalema, s Jošafatom na čelu, vratili su se radosni u Jeruzalem. BOG im je dao da likuju nad svojim neprijateljima. ²⁸ S harfama, lirama i trubama ušli su u Jeruzalem i u BOŽJI Hram. ²⁹ Sva su okolna kraljevstva strepjela pred Bogom. Čuli su da se BOG borio protiv Izraelovog neprijatelja. ³⁰ I tako je Jošafatovo kraljevstvo bilo u miru jer mu je njegov Bog omogućio odmor od svih okolnih neprijatelja.

Kratak pregled Jošafatove vladavine

(1 Kr 22,41-50)

³¹ Jošafat je vladao Judom. Imao je trideset i pet godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Majka mu se zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći. ³² U svemu je slijedio svog oca Asu i od toga nije odstupio. Postupao je ispravno pred BOGOM. ³³ No poganska svetišta na uzvisinama ipak nije uklonio. Narod se još uvijek nije bio svim srcem priklonio Bogu svojih predaka.

³⁴ Ostala Jošafatova djela, od prvog do posljednjega, zabilježena su u zapisima Jehua, Hananijevog sina, koji su upisani u knjigu Povijest izraelskih kraljeva.

³⁵ Poslije je judejski kralj Jošafat sklopio savez s izraelskim kraljem Ahazijom, koji je činio zlo. ³⁶ Zajedno su gradili brodove koji su trebali ploviti u grad Taršiš^[f]. Brodove su gradili u Esjon Geberu. ³⁷ Tada je Eliezer, Dodavahov sin iz Mareše, prorokovao Jošafatu: »Sklopio si savez s Ahazijom i BOG će zato uništiti što si sagradio.«

Brodovi su se razbili pa nisu mogli ploviti u Taršiš.

Sedmi pečat

8 Kad je Janje otvorilo sedmi pečat, na Nebu je nastala tišina oko pola sata. ² Tada sam vidio onih sedmoricu anđela koji stoje pred Bogom. Dobili su sedam truba.

³ Tada je došao drugi anđeo i stao pokraj žrtvenika. Držao je zlatnu posudu za tamjan^[a]. Dobio je puno tamjana da ga prinese s molitvama svih Božjih svetih ljudi na zlatni žrtvenik ispred prijestolja. ⁴ I dim tamjana, zajedno s molitvama Božjih svetih ljudi, digao se iz anđelove ruke prema Bogu. ⁵ Anđeo je tada uzeo posudu za tamjan, napunio je vatrom sa žrtvenika i bacio na Zemlju. Uslijedili su grmljavina, tutnjava, munje i potres.

Sedmorica anđela trube

⁶ Tada su se ona sedmorica anđela sa sedam truba pripremila da zatrube.

⁷ Prvi je anđeo zatrubio i pojavile su se tuča i vatra pomiješane s krvlju. Bačene su na Zemlju i trećina je Zemlje izgorjela. Izgorjela je i trećina drveća te sva zelena trava. ⁸ Drugi je anđeo zatrubio i nešto poput velike plamteće planine bilo je bačeno u more. Trećina mora pretvorila se u krv. ⁹ Trećina je morskih živih bića izginula, a trećina je brodova bila uništena.

¹⁰ Treći je anđeo zatrubio i neka je velika zvijezda, koja je gorjela kao baklja, pala s neba. Pala je na trećinu rijeka i na izvore vode. ¹¹ Zvijezda se zvala Pelin^[b]. Trećina sve vode pretvorila se u pelin i mnogo je ljudi umrlo pijući gorku vodu.

¹² Četvrti je anđeo zatrubio i trećina je Sunca bila pogođena zajedno s trećinom Mjeseca i trećinom zvijezda. Dakle, trećina njih je potamnjela pa je trećina dana ostala bez svjetlosti, kao i trećina noći.

¹³ Tada sam pogledao gore i začuo orla kako leti visoko u zraku. Vikao je jakim glasom: »Jao, jao, jao onima što žive na Zemlji kad se razlegne zvuk truba još trojice anđela!«

Zlatni svijećnjak i dvije masline

4 Tada se vratio anđeo koji je sa mnom razgovarao i protresao me. Bilo je to kao da me probudio iz sna.

² »Što vidiš?« upitao me.

Odgovorio sam: »Vidim svijećnjak sav od zlata, s posudom na vrhu. Na njemu je sedam svjetiljki s fitiljima. ³ Pokraj njega su dva maslinova drveta—jedno desno, a drugo lijevo od posude.«

⁴ Pitao sam anđela koji je sa mnom razgovarao: »Što to znači, gospodaru?«

⁵ Odgovorio je: »Zar ne znaš što znači?«

»Ne, gospodaru«, odgovorio sam.

⁶ A on mi je rekao: »To je BOŽJA poruka Zerubabelu: ‘Ne snagom ni silom, već mojim Duhom’, kaže BOG Svevladar. ⁷ ‘Što si ti, velika planino? Pred Zerubabelom postat ćeš ravnica. On će postaviti temeljni kamen dok ljudi budu klicali: Prekrasno! Predivno!’«

⁸ BOG mi je dalje govorio: ⁹ »Zerubabel je svojim rukama položio temelje ovoga Hrama. On će ga svojim rukama i dovršiti. Tada ćete znati da sam ga ja, BOG Svevladar, poslao k vama. ¹⁰ Tko je prezreo dan skromnih početaka? Oni će se radovati kad u Zerubabelovoj ruci ugledaju visak^[a].«

A anđeo je rekao: »Onih sedam svjetiljaka su BOŽJE oči koje promatraju svu zemlju.«

¹¹ Tada sam pitao anđela: »Što su ona dva maslinova drveta s desne i lijeve strane svijećnjaka?« ¹² I još sam ga pitao: »Što su dvije maslinove grane u rukama dvojice radnika^[b] koji izlijevaju zlatno ulje iz njih?«

¹³ A on mi odgovori: »Zar ne znaš što one znače?«

»Ne, gospodaru«, odgovorio sam.

¹⁴ Tada je rekao: »Predstavljaju dvojicu izabranih^[c] da služe Gospodaru sve zemlje.«

Isus i njegova braća

7 Nakon toga, Isus je putovao Galilejom. Judeju je nastojao izbjeći jer su ga Židovi htjeli ubiti. ² Bližio se židovski Blagdan skloništa. ³ Tada su mu braća rekla: »Pođi odavde u Judeju, da tvoji učenici vide čuda koja činiš. ⁴ Tko želi da se za njega zna, ne čini djela u tajnosti. Ako već činiš takva djela, pokaži se svijetu!« ⁵ Čak ni njegova braća nisu vjerovala u njega. ⁶ Isus im je odgovorio: »Moje vrijeme još nije došlo. Za vas je, pak, dobro svako vrijeme. ⁷ Vas svijet ne može mrziti. Mene mrzi jer govorim ljudima ovoga svijeta da su im djela zla. ⁸ Vi samo pođite na blagdansko slavlje. Ja ne idem jer moje vrijeme još nije došlo.« ⁹ Tako im je rekao i ostao u Galileji.

¹⁰ Nakon što su njegova braća otišla na blagdansko slavlje, otišao je i on, ali ne javno, već potajno. ¹¹ Na svečanosti, Židovi su tražili Isusa među pristiglima. »Gdje je onaj čovjek?« raspitivali su se.

¹² Bilo je ondje mnoštvo ljudi. Mnogi su od njih potajno raspravljali o Isusu. »Dobar je on čovjek«, govorili su jedni. Drugi bi odvraćali: »Ne, on zavodi narod.« ¹³ No nitko nije o njemu govorio otvoreno jer su se bojali Židova.

Isus poučava u Jeruzalemu

¹⁴ Negdje, usred blagdanskog slavlja, Isus je otišao u Hram i počeo poučavati. ¹⁵ Židovi su zadivljeno govorili: »Odakle mu toliko znanje, a nema škole koje mi imamo?«

¹⁶ »Nauk nije moj«, odgovorio im je Isus. »Dao mi ga je Onaj koji me poslao. ¹⁷ Tko je spreman ispunjavati Božju volju, prepoznat će je li moj nauk od Boga ili moj vlastiti. ¹⁸ Tko iznosi vlastite misli, želi prigrabiti slavu za sebe. Tko želi dati slavu onome koji ga je poslao—taj je istinit i u njemu nema ništa lažno. ¹⁹ Mojsije vam je dao Zakon! No nitko od vas ne živi u skladu s njim. Zašto me želite ubiti?«

²⁰ Ljudi su mu odgovorili: »Opsjednut si zlim duhom! Tko te to želi ubiti?«

²¹ Na to im je Isus rekao: »Učinio sam čudo i vi ste svi zadivljeni. ²² Mojsije vam je dao zakon o obrezanju—zapravo, nije ga dao Mojsije, nego vaši preci—i vi obrezujete djecu na šabat. ²³ Dijete, dakle, može biti obrezano i na šabat a da se ne prekrši Mojsijev zakon. Kako se onda možete ljutiti na mene što sam ozdravio čitavog čovjeka na šabat? ²⁴ Prestanite suditi po vanjskim stvarima i počnite suditi kako je doista pravedno!«

Isus je Krist

²⁵ Tada su neki stanovnici Jeruzalema počeli govoriti: »Zar to nije onaj kojeg žele ubiti? ²⁶ Pogledajte! Javno govori, a nitko ga ne pokušava spriječiti. Zar je moguće da vođe smatraju kako je on doista Krist? ²⁷ Ali svi znamo odakle je ovaj čovjek. Kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.«

²⁸ Dok je Isus poučavao u Hramu, povikao je: »Poznajete me i znate odakle sam. Ipak, nisam došao sâm od sebe. Poslao me Onaj koji je istinit. Njega ne poznajete. ²⁹ Ali ja ga poznajem jer sam došao od njega. On me je poslao.«

³⁰ Tada su ga pokušali uhititi, ali ga ipak nitko nije ni taknuo jer još nije bilo došlo vrijeme za to. ³¹ No mnogi iz mnoštva, koje je bilo ondje, povjerovali su u njega i govorili: »Kada Krist dođe, hoće li učiniti više čudesnih znakova od ovoga čovjeka? Sigurno ne!«

Židovi nastoje uhititi Isusa

³² Farizeji su čuli što su ljudi potajno govorili o Isusu pa su u dogovoru s vodećim svećenicima poslali stražu da ga uhiti. ³³ Tada je Isus rekao: »Bit ću s vama još malo, a onda ću poći natrag onomu koji me je poslao. ³⁴ Tražit ćete me, ali me nećete naći. Vi ne možete doći onamo gdje sam ja.«

³⁵ Židovi su se pitali među sobom: »Kamo će on to otići, a da ga mi ne bismo mogli naći? Možda k našima, koji žive po grčkim gradovima, da ondje poučava Grke? ³⁶ On kaže: ‘Tražit ćete me, ali me nećete naći’ i ‘Gdje sam ja, onamo vi ne možete doći’. Što to sve znači?«

Sveti Duh

³⁷ Posljednjeg i najvažnijeg dana blagdana Isus je stajao i vikao: »Tko je žedan, neka dođe k meni i pije. ³⁸ Kao što kaže Sveto pismo, iz nutrine onoga tko povjeruje u mene poteći će rijeke žive vode.« ³⁹ Isus je govorio o Duhu kojeg će primiti oni koji u njega povjeruju. Tada još nisu primili Duha jer Isus još nije bio proslavljen.

Isusovo porijeklo

⁴⁰ Kad su neki iz mnoštva to čuli, počeli su govoriti: »Ovaj je čovjek stvarno Prorok^[a].«

⁴¹ »On je Krist«, rekli su drugi.

A neki su, pak, govorili: »Ta Krist neće doći iz Galileje! ⁴² Ne govori li Sveto pismo da Krist treba biti Davidov potomak i da treba doći iz Betlehema, grada u kojem je živio David?« ⁴³ Imali su različita mišljenja o Isusu. ⁴⁴ Neki su ga htjeli uhititi, ali nitko nije pokušao.

Židovski vođe ne vjeruju

⁴⁵ Hramski su se stražari vratili vodećim svećenicima i farizejima. »Zašto ga niste doveli?« upitali su ih ovi.

⁴⁶ »Nitko nikada nije govorio poput njega«, odgovorili su stražari.

⁴⁷ Na to su farizeji odvratili: »Dakle, i vas je uspio obmanuti! ⁴⁸ Je li tko od vođa ili farizeja povjerovao u njega? ⁴⁹ Ovi ljudi vani ne poznaju Zakon—prokleti su!«

⁵⁰ No bio je tu još jedan farizej, Nikodem, koji je ranije posjetio Isusa.^[b] On im je rekao: ⁵¹ »Prema našem Zakonu ne možemo osuditi nekoga dok ga prvo ne saslušamo i ne utvrdimo što je učinio.«

⁵² »Ti, čini se, također dolaziš iz Galileje!« odvratili su mu. »Pozornije pročitaj Sveto pismo! Vidjet ćeš da nikakav prorok^[c] ne dolazi iz Galileje.« ⁵³ Tada su se razišli i svaki je krenuo svojoj kući.^[d]