Beginning
Suša u zemlji
14 Jeremija je od BOGA primio poruku o suši:
2 »Judejci tuguju, gradovi propadaju.
Ljudi iznemogli leže na tlu.
Poziv upomoć diže se iz Jeruzalema.
3 Poglavari šalju sluge po vodu,
a oni je u cisternama ne nalaze.
Vraćaju se praznih posuda.
Posramljeni i poniženi, pokrivaju glavu.
4 Tlo je poremećeno
jer kiša dugo nije padala.
Zemljoradnici se srame i skrivaju lice.
5 I košuta svoje lane napušta
jer nigdje ne nalazi travu.
6 Divlji magarci na brdskim goletima
mirišu zrak kao šakali.
Iznemoglim pogledom traže zelenilo.«
Narod moli
7 Iako ispaštamo zbog svojih grijeha
i puno smo puta protiv tebe zgriješili,
ti nam, BOŽE, ipak pomozi
radi slave svog imena.
8 O, ti jedina nado Izraela,
spasitelju u vrijeme nevolje!
Ali sada, kao da si stranac u vlastitoj zemlji,
tek putnik što svrati na jednu noć.
9 Kao da su te iznenada uhvatili,
ratnik koji nikog ne može spasiti.
A ipak, ti si među nama, BOŽE.
Zovemo se tvojim imenom.
Nemoj nas ostaviti!
10 BOG je na to odgovorio svom narodu: »Judejci vole odlutati. Lako se odluče za nevjeru.«
Zato ih sada BOG ne prihvaća. Zapamtit će njihovu krivnju i kazniti ih za njihove grijehe.
11 A onda se BOG obratio meni: »Nemoj više moliti za dobro ovog naroda. 12 Čak i ako počnu postiti i moliti, neću ih slušati. Neću prihvaćati njihove žrtve paljenice, ni žitne žrtve. Uništit ću ih ratom, gladovanjem i bolestima.«
13 Odgovorio sam: »O, Gospodaru BOŽE! Ali proroci su im stalno govorili da neće iskusiti ni mač ni glad, da će uživati trajni mir.«
14 A BOG mi je rekao: »Ti proroci govore laži iako kažu da govore u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam im zapovjedio da govore, niti rekao što da govore. Proroštva im dolaze od lažnih viđenja, bezvrijednih gatanja i zabluda njihove mašte. 15 Stoga, BOG kaže ovo o tim prorocima koji narodu govore da neće biti rata i gladi: ‘Ja ih nisam poslao. Sami će nastradati od mača, umrijeti od gladi.’ 16 A narod, kojem oni proriču, umrijet će od gladi i mača. Zatim će biti izbačeni na ulice Jeruzalema. Te ljude, žene i njihovu djecu nitko neće sahraniti. Bit će im to kazna za njihovu zloću.«
17 »Jeremijo, prenesi im ovu poruku od mene:
‘Oči mi se pune suzama,
dan i noć ne prestaju plakati.
Jer, moj narod[a] je zadobio tešku ranu,
primio je udarac smrtonosan.
18 Izađem li van u polje,
vidim trupla stradalih u ratu.
U gradovima, ljudi umoreni glađu.
Proroci i svećenici putuju zemljom,
ali ne znaju kako da pomognu.’«
19 Narod je na to odgovorio:
»Bože, zar si Judu sasvim odbacio?
Zar stvarno sad mrziš Sion?
Zašto nas tako jako udaraš?
Nikad se oporaviti nećemo.
Čekali smo mir, ali ništa dobro nije došlo.
Nadali se ozdravljenju, a dočekali užas!
20 O BOŽE, priznajemo svoj grijeh
i krivnju svojih predaka.
Svi smo protiv tebe zgriješili.
21 Radi slave svog imena, ne napuštaj nas!
Ne umanjuj čast svoga slavnog prijestolja.
Sjeti se saveza koji si sklopio s nama
i nemoj ga sada raskinuti.
22 Idoli drugih naroda ne donose kišu,
nebesa ne mogu sama zapljuštati.
Samo ti, BOŽE naš, možeš dati kišu!
Samo tebe čekamo
jer ti sve to možeš učiniti.«
15 Tada mi je BOG rekao: »Kad bi i sam Mojsije, ili Samuel, stao pred mene i molio za Judejce, ne bih se smilovao. Neka mi se Judejci maknu s očiju! Neka idu! 2 A kad te budu pitali: ‘Kamo da idemo?’, reci da im ovako poručuje BOG:
‘Za neke sam odredio pomor,
i takvi će umrijeti.
Oni kojima sam odredio mač,
od mača će i nastradati.
Kojima je određena glad,
glad će ih i usmrtiti,
a oni koji idu u zatočeništvo,
u stranoj će zemlji robovati.
3 Poslat ću na njih’, kaže BOG,
‘četiri vrste muke i užasa:
neprijatelje s mačevima da ih pobiju,
pse da im tijela uokolo razvuku,
ptice i zvijeri da ih proždru i zatru.
4 Svi narodi na zemlji bojat će se
da im se ne bi dogodilo isto.
Sve zbog onog što je u Jeruzalemu radio
judejski kralj Manaše[b], Ezekijin sin.’
5 ‘Nitko te neće žaliti, Jeruzaleme,
niti tužno plakati za tobom.
Nitko neće stati na svom putu,
da pita kako je u gradu.
6 Odbacio si me’, kaže BOG,
‘sve se više od mene udaljavaš.
Zato ću ih kazniti, potpuno uništiti.
Umorio sam se od popuštanja.
7 Rastjerat ću ih kao vjetar pljevu[c],
potjerati iz svakoga grada u zemlji.
Iako sam ih uništio i uzeo im djecu,
nisu odustali od svojih zlodjela.
8 U Judi će biti više udovica
no zrnaca morskog pijeska.
Napast ću mladiće u podne,
patit će njihove majke.
Judejci će iskusiti strah i bol,
sručit će se na njih iznenada.
9 Majka će izgubiti sedmero djece,
malaksati, ostati bez daha.
Sunce će joj za dana potamniti
zbog silne sramote i poniženja.
A one što preostanu, predat ću
mačevima njihovih neprijatelja.’«
Tako je rekao BOG.
Jeremija se žali
10 Majko moja, zašto si me rodila!
Sa svima sam u sukobu.
Ni od koga nisam zajmio niti posudio,
a ipak me svi proklinju.
Bog odgovara Jeremiji
11 »Ja sam te naoružao.
Ja sam bio s tobom
u vrijeme nevolje i jada
koje je donio neprijatelj.
12 Može li on slomiti željezo,
željezo sa sjevera, i broncu?
13 Sve bogatstvo i blago Judejaca
dat ću neprijateljima kao plijen.
Dat ću ga u bescjenje zbog mnogih grijeha
koje ste po cijeloj zemlji činili.
14 Robovat ćete svojim neprijateljima,[d]
služiti im u dalekoj, stranoj zemlji.
Jer, moj gnjev je kao bijesna vatra
koja će zauvijek gorjeti.«
15 O, BOŽE, ti znaš što mi se događa.
Ne zaboravi me i brini se za mene.
Kazni ljude koji me progone.
Ne daj da stradam dok si s njima strpljiv,
znaj da zbog tebe trpim poniženje.
16 Gutam sve riječi koje mi uputiš,
za mene su izvor miline i radosti.
BOŽE Svevladaru, pripadam tebi.
17 Nisam sjedio u društvu ljudi
koji se samo smiju i zabavljaju.
Sjedio sam sâm, tebi poslušan,
jer si me ispunio srdžbom prema ljudima.
18 Zašto onda moja bol ne prestaje,
zašto mi rana ne zaraste?
Zar ćeš biti potok koji nestaje,
izvor čija voda presušuje?
19 A BOG mu je odgovorio:
»Ako mi se vratiš, prihvatit ću te,
opet ćeš preda mnom stajati.
Ako budeš, umjesto da prigovaraš,
govorio ono što je stvarno važno,
opet ćeš moje riječi objavljivati.
Judejci se trebaju promijeniti i prikloniti se tebi,
ali ti se ne smiješ promijeniti i prikloniti se njima.
20 Učinit ću te otpornim na ovaj narod,
kao neprobojni brončani bedem.
Napadat će te, ali neće te svladati
jer ja sam s tobom.
Ja ću te braniti i od njih spasiti.«
Tako je rekao BOG.
21 »Izbavit ću te iz ruku zlikovaca,
spasiti te od šaka nasilnika.«
Bog govori Jeremiji što i kako treba raditi
16 Čuo sam BOGA kako mi govori: 2 »Nemoj se ženiti i nemoj ovdje imati sinove i kćeri.«
3 Jer, ovako je BOG govorio o sinovima i kćerima rođenima u Judi te o njihovim majkama i očevima: 4 »Umirat će od smrtonosnih bolesti. Nitko ih neće oplakivati niti sahraniti. Njihova će tijela ležati ostavljena kao gnojivo na tlu. Stradavat će od mača i umirati od gladi. Njihovim će se leševima hraniti ptice i divlje zvijeri.«
5 BOG mi je rekao: »Ne ulazi u kuću gdje se žali za mrtvim. Ne pridružuj se oplakivanju i ne suosjećaj s tim ljudima. Jer, uskratio sam im svoj blagoslov, svoju ljubav i milost.« Tako je govorio BOG.
6 »U ovoj će zemlji velikodostojnici umirati kao i običan narod. Nitko ih neće sahraniti niti plakati za njima. Nitko se zbog njih neće ranjavati niti brijati glavu da bi pokazao svoju tugu. 7 Neka nitko ne nudi hranu onima koji žale za pokojnikom. Čak ni piće za utjehu zbog smrti oca ili majke.«
8 »Jeremijo, nemoj ulaziti ni u kuću gdje je slavlje. Nemoj sjediti s takvim ukućanima, nemoj s njima jesti ni piti. 9 Jer, ovako poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: ‘Uskoro ću pred vašim očima učiniti da odavde nestanu svi zvukovi veselja i radosti, i glasovi mladenaca.’
10 Kad sve ovo kažeš narodu, a oni te upitaju: ‘Zašto nam je BOG odredio takvu strašnu kaznu? Što smo učinili? Kako smo zgriješili protiv našeg BOGA?’, 11 reci da im BOG poručuje: ‘Ovo vam se događa jer su me vaši preci ostavili i štovali druge bogove. Služili su im i klanjali se pred njima. Napustili su me i nisu se držali mog učenja. 12 A vi ste još gori od svojih predaka. Svaki od vas tvrdoglavo radi što hoće. Odbijate mi poslušnost. 13 Zato ću vas iz ove zemlje protjerati u stranu zemlju, za koju niste znali ni vi ni vaši preci. Ondje ćete dan i noć služiti drugim bogovima jer vam se ja neću smilovati.’
14 No BOG vam tvrdi da dolaze dani kad se ljudi više neće zaklinjati BOGOM koji je Izraelce izveo iz Egipta. 15 Govorit će se: ‘Zaklinjemo se BOGOM koji je Izraelce izveo iz sjeverne zemlje i iz svih drugih zemalja kamo ih je protjerao.’ Dovest ću narod natrag u njihovu zemlju, zemlju koju sam predao njihovim precima.
16 A sad ću na Judejce poslati ljude da ih pohvataju kao što ribari izlove ribu«, kaže BOG. »Zatim ću poslati mnogo lovaca, koji će istjerati Judejce iz svake planine, sa svakog brda, iz svake pukotine u stijeni. 17 Vidim sve što rade. Ništa mi ne mogu sakriti. Nisam previdio ni jedan njihov grijeh. 18 Prvo, kaznit ću ih dvostruko za njihova zlodjela i grijehe jer su zagadili moju zemlju truplima svojih odvratnih idola. Napunili su moj posjed svojim gadostima.«
19 BOŽE, ti si moja snaga i zaštita,
moje utočište u vrijeme nesreće.
K tebi će od svuda dolaziti narodi i govoriti:
»Preci su nam štovali lažne bogove,
bezvrijedne idole od kojih nema koristi.«
20 Pa, mogu li ljudi stvoriti bogove?
Ne! To su samo lažni idoli.
21 BOG kaže: »Zato ću im sada pokazati,
uvjerit će se u moju silu i moć.
Spoznat će da sam ja pravi BOG.«
BOG je odredio kaznu za Judejce
17 »Grijeh Judejaca upisan im je na srcima
i na uglovima njihovih žrtvenika,
kao riječi urezane u kamene pločice
željeznim dlijetom ili dijamantnim vrškom.
2 I djeca im pamte drvene likove božice Ašere,
lažnim bogovima posvećene žrtvenike.
Svuda su bila ta poganska svetišta,
pod stablima, na vrhovima brda,
3 i po planinama i dolinama.
Sve bogatstvo i blago Judejaca
dat ću neprijateljima kao plijen.
Sve zbog mnogih grijeha,
koje ste po cijeloj zemlji činili.
4 Morat ćete se odreći svoje imovine,
nasljedstva koje sam vam namijenio.
Služit ćete svojim neprijateljima
u nepoznatoj, stranoj zemlji.
Moj bijes ste kao vatru raspirili,
zauvijek će na vas gorjeti.«
Pouzdanje u čovjeka ili u Boga
5 Ovako govori BOG:
»Proklet onaj tko se u čovjeka uzda,
tko se na ljudsku snagu oslanja.
Proklet onaj koji ne vjeruje BOGU.
6 On je kao grm u pustinji,
ne zna ni za kakvo dobro.
Raste sam u spaljenoj zemlji,
životari na slanom tlu.
7 Blago onome koji se u BOGA uzda,
koji vjeruje da će BOG učiniti
ono što je obećao.
8 On je kao drvo što raste pored vode
i duž vodenog toka pušta korijenje.
Ne treba se bojati vrućine,
lišće mu uvijek zeleno ostaje.
Ne brine čak ni u godini suše
jer uvijek donosi bogate plodove.
9 Nadasve su prijetvorne ljudske misli,
posve je nepopravljiv čovječji um.
Nitko ga ne može razumjeti.
10 Ali, ja sam BOG i gledam duboko,
istražujem ljudske misli i osjećaje.
Svakom čovjeku dajem što zaslužuje,
uzvraćam mu pravedno za njegova djela.
11 Kao jarebica koja leži na tuđim jajima,
takav je čovjek koji se nepošteno obogati.
Sve potroši već na pola svog života
i na kraju uvijek ispadne budala.«
12 Božje prijestolje veličanstveno,
od samog početka uzvišeno,
to je naše sveto mjesto.
13 O BOŽE, jedina nado Izraela,
sramit će se svi koji te ostave.
BOG kaže: »Oni koji mene napuste,
uskoro će otići u podzemlje
jer su ostavili BOGA,
izvor žive vode.«
Jeremija moli Boga za pomoć
14 Ozdravi me, BOŽE, i bit ću zdrav,
spasi me i bit ću potpuno siguran.
Dostojan si da te uvijek hvalim.[e]
15 Judejci me stalno pitaju:
»Što je s onime što je BOG rekao
da će se dogoditi?
Kad će se već jednom ostvariti?«
16 Nisam odustao biti pastir narodu,
vjerno sam u tvojoj službi ostao.
Nisam želio da narod doživi propast.
Ti znaš sve što sam im govorio,
sve se pred tobom odvijalo.
17 Nemoj da se tebe moram bojati,
jer ti si mi jedino sklonište u nevolji.
18 Neka se srame oni koji me progone,
a mene sačuvaj od sramote.
Neka njih obuzme strah, a ne mene.
Svali na njih propast, potpuno ih uništi.
O držanju šabata
19 BOG mi je ovako rekao: »Idi na Vrata naroda[f], vrata kroz koja prolaze judejski kraljevi. Tamo stani i govori narodu, kao i na svim drugim vratima Jeruzalema. 20 Reci im: ‘Kraljevi Jude i svi stanovnici Jude i Jeruzalema, koji dolazite na ova vrata, poslušajte što vam BOG poručuje! 21 BOG vam za vaše dobro kaže da na šabat[g], dan odmora, ne nosite nikakav teret, niti da ga unosite kroz vrata Jeruzalema. 22 Na šabat ne smijete iznositi teret iz svojih kuća ni obavljati bilo kakav posao. Taj dan trebate držati svetim, kao što je zapovjeđeno vašim precima. 23 Oni nisu bili poslušni. Nisu tome pridavali važnost. Bili su tvrdoglavi. Kaznio sam ih, ali nisu se popravili. 24 A vama BOG kaže da budete poslušni i da poštujete svetost šabata. Na taj dan nemojte obavljati nikakav posao i ne unosite teret kroz gradska vrata. 25 Tada će kraljevi i narodni poglavari iz Davidove loze ulaziti kroz gradska vrata u kočijama i na konjima, u pratnji svojih službenika, svih stanovnika Jude i Jeruzalema, a grad će zauvijek biti naseljen. 26 Ljudi će ovdje dolaziti iz drugih judejskih gradova i iz okolice Jeruzalema, s područja Benjamina, sa zapadnih brežuljaka, iz brdskih područja i iz južne pustinje. Donosit će u BOŽJI Hram žrtve paljenice, klane žrtve, žitne žrtve, tamjan i žrtve zahvalnice. 27 A ako ne poslušate, ako ne budete poštovali svetost šabata, ako na taj dan ipak budete unosili teret kroz vrata Jeruzalema, tada ću na gradskim vratima zapaliti požar koji će progutati jeruzalemske palače. Nitko ga neće moći ugasiti.’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International