Beginning
Bog i idoli
10 Slušajte što govori BOG, izraelski narode. 2 BOG vam poručuje:
»Ne usvajajte običaje drugih naroda.
Ne bojte se znakova na nebu[a].
Njih se boje drugi narodi.
3 Njihovi običaji su besmisleni.
Štuju obično stablo iz šume,
oblikovano dlijetom drvodjelje.
4 Ukrase ga srebrom i zlatom,
čekićem i čavlima učvrste,
da se ne bi srušilo.
5 Njihovi su idoli kao strašila u vrtu[b],
ne govore, ne hodaju, treba ih nositi.
Ne bojte se, ne mogu vam naštetiti,
ali vam ni dobro neće donijeti.«
6 O BOŽE, nitko nije velik kao ti!
Veliko i moćno tvoje je ime!
7 Svi bi se trebali bojati tebe, Kralju svih naroda.
Zaslužuješ strahopoštovanje.
Ima puno mudraca u narodima,
ali nitko nije mudar kao što si ti.
8 Svi su oni glupi i budalasti,
poučavaju o beskorisnim drvenim bogovima.
9 Pokrivaju ih kovanim srebrom iz Taršiša,
ukrašavaju zlatom dovezenim iz Ufaza.
Idoli su djelo drvodjelja i zlatara.
Odjeveni su u plavu i ljubičastu odjeću
koju su načinili vješti zanatlije.
10 Ali BOG je jedini pravi Bog,
živi Bog, Kralj koji će vladati zauvijek.
Zemlja se trese od njegove srdžbe,
narodi ne mogu izdržati njegov gnjev.
11 Recite im: »Lažni bogovi
nisu nebo i zemlju stvorili.
Bit će uništeni i protjerani
sa zemlje i podno neba.«[c]
12 Bog je svojom silom stvorio zemlju,
svojom mudrošću utemeljio svijet,
svojim znanjem raširio nebo.
13 Kad zagrmi, na nebu se okupljaju vode,
on diže oblake sa svih krajeva zemlje.
On je taj koji čini da kišu prate munje,
iz svojih spremišta izgoni vjetrove.
14 Ali ljudi su glupi i ništa ne razumiju,
sramote se pred mrtvim kipovima.
Zlatari su posramljeni svojim idolima
jer su to lažni i mrtvi bogovi.
15 Bezvrijedni su, smiješne tvorevine,
bit će uništeni kad ih presuda stigne.
16 Ali Jakovljev Bog[d] nije kao idoli
jer on je taj koji je sve stvorio.
Izrael je narod koji mu pripada.
Njegovo je ime BOG Svevladar.
Dolazi propast
17 Pokupite sve što imate!
Spremi se za pokret, Jeruzaleme!
Pod neprijateljskom ste opsadom.
18 Jer, ovako govori BOG:
»Pazite, ispalit ću stanovnike ove zemlje,
kao iz praćke koja pogađa metu.«[e]
19 Jeruzalem kaže: »Teško sam ozlijeđen!
Ranjen sam i rana mi neće zacijeliti.
A mislio sam da je to bol
koju mogu izdržati.
20 Moj šator je razrušen
i svi su konopci pokidani.
Moja djeca su otišla, nema ih.
Nema nikog tko bi mogao pomoći,
podići šator ili napraviti zaklon.«
21 Pastiri naroda su glupi,
ne traže BOŽJE vodstvo.
Nemaju potrebnu mudrost
pa su im se stada razbježala.
22 Poslušajte! Dolazi vijest!
Sve tutnji iz smjera sjevera.
Od judejskih gradova ostat će
samo pustoš, jazbina šakala.
23 Jeruzalem kaže: BOŽE, znam da život ne pripada ljudima,
oni nemaju kontrolu nad onim što se događa.
24 Ukori nas[f], BOŽE! Budi pravedan!
Ne bjesni, da nas ne bi uništio.
25 Razgnjevi se na narode koji te ne poznaju,
na ljude koji tvoje ime ne izgovaraju.
Jer, oni su uništili Jakovljev narod.
Razorili su cijeli Izrael,
opustošili njihovu domovinu.
Savez je prekršen
11 Jeremija je primio poruku od BOGA: 2 »Jeremijo, reci stanovnicima Jude i građanima Jeruzalema: ‘Poslušajte odredbe ovog saveza.’ 3 Reci da im ovako poručuje BOG Izraela: ‘Proklet je svaki čovjek koji ne poštuje odredbe ovog saveza. 4 Sklopio sam ga s vašim precima kad sam ih izveo iz užarene peći[g] Egipta.’ Tad sam im rekao: ‘Slušajte me i poštujte sve moje zapovijedi. Tako ćete postati moj narod, a ja ću vam biti Bog. 5 Ispunio sam zakletvu danu vašim precima. Obećao sam im plodnu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. U toj zemlji vi danas živite.’«
»Amen[h], BOŽE«, popratio sam njegove riječi.
6 A BOG mi je tada rekao: »Objavi cijelu ovu poruku po judejskim gradovima i jeruzalemskim ulicama: ‘Slušajte odredbe saveza, koji vrijedi među nama, i izvršavajte ih. 7 Otkad sam vaše pretke izveo iz Egipta pa sve do danas, stalno sam ih upozoravao da me trebaju slušati i poštovati. 8 No nisu bili poslušni. Tvrdoglavo su radili što su htjeli. Iako sam im zapovjedio da se trebaju držati odredbi saveza, oni to nisu činili. Zato su ih zadesila sva zla koja savez predviđa za neposlušne.’«
9 BOG mi je dalje govorio: »Stanovnici Jude i građani Jeruzalema urotili su se protiv mene. 10 Kao i njihovi preci, ne slušaju me i štuju druge bogove. Narod Izraela i Jude prekršio je savez koji sam sklopio s njihovim precima.
11 Zato je BOG rekao ovo: ‘Sručit ću na Judejce nesreću koja se neće moći izbjeći. Oni će tražiti od mene pomoć, ali ja ih neću slušati. 12 Onda će gradovi Jude i građani Jeruzalema tražiti pomoć od drugih bogova, od idola pred kojima pale žrtve. Kad dođe vrijeme propasti, oni im neće biti ni od kakve pomoći. 13 Narode Jude, imate bogova koliko i gradova! Žrtvenici, koje ste podigli za paljenje žrtava sramotnom Baalu, brojni su kao ulice Jeruzalema!’
14 Zato, Jeremijo, nemoj više moliti za narod Jude. Ne preklinji za njih i ne upućuj mi molbe. Neka trpe i zovu upomoć. Ja ih neću slušati.«
15 »Juda je moja draga.
Ali, toliko je zla učinila.
Nije joj mjesto u mom Hramu.
Mogu li žrtve njenu kaznu otkloniti?
Može li se, grešna, radovati?
16 Jednom sam te, ja, BOG,
prozvao zelenom maslinom,
ljepoticom krasnog ploda.
Ali sad ću te potpaliti.
Sve će ti grane izgorjeti
u plamenu velike vatre.[i]
17 Ja, BOG Svevladar, zasadio sam te. Ali sad sam odredio da propadneš jer su Izraelci i Judejci činili zlo. Baalu su palili žrtve i tako me razbjesnili.«
Urota protiv Jeremije
18 BOG mi je otkrio što rade ljudi iz Anatota[j] pa sam znao da su se urotili protiv mene. 19 Prije sam bio kao pitomo janje koje čeka na klanje. Nisam shvaćao da su ljudi protiv mene iako su govorili:
»Uništimo drvo i njegov plod!
Ubijmo ga! Uklonimo s lica zemlje!
Tako će ga ljudi zaboraviti.«
20 Molio sam: »BOŽE Svevladaru,
ti koji sudiš pravedno,
koji poznaješ ljudsko srce i um.
Daj da vidim kako ih kažnjavaš,
tebi sam svoju obranu povjerio.«
21 BOG mi je rekao: »Ljudi iz Anatota žele te ubiti. Prijete ti ubojstvom ako budeš prorokovao u BOŽJE ime. 22 Ja ću ih kazniti. Mladići će im poginuti u ratu, a sinovi i kćeri umrijeti od gladi. 23 Već sam odredio vrijeme kad će od mene doći propast na ljude u Anatotu. Nitko neće preživjeti.«
Jeremija prigovara BOGU
12 BOŽE, kad s tobom raspravljam,
uvijek mi dokažeš da si u pravu.
Ali ja te ipak moram pitati
o nepravdi koju vidim.
Zašto su zli ljudi uspješni?
Zašto varalice dobro žive?
2 Ti si im dao da se razvijaju
kao biljke s čvrstim korijenom.
Daješ im da rastu i donose plod.
Oni o tebi puno i lijepo govore,
ali zapravo za tebe ne mare.
3 Ali, ti, BOŽE, moje srce poznaješ,
gledaš me i znaš što mislim.
Odvuci ih kao janjad na klanje,
izdvoji ih za dan pokolja!
4 Dokad će zemlja biti suha
i trava na poljima venuti?
Zbog zloće njezinih stanovnika,
nestale su sve životinje i ptice.
Sve zbog onih koji misle
da Bog ne vidi što čine.
Bog odgovara Jeremiji
5 Ako si iscrpljen od trčanja s ljudima,
kako ćeš se nadmetati s konjima?
Ako već padaš na otvorenom polju,
što ćeš tek u šikari pokraj rijeke Jordan?
6 Protiv tebe su tvoja braća,
obitelj viče na tebe.
Ne vjeruj im ni onda
kad ti govore kao prijatelji.
Bog odbacuje Judu
7 Ostavit ću svoju kuću,
napustiti svoje nasljedstvo.
Svoju dragu Judu prepustit ću
u ruke njenim neprijateljima.
8 Moj narod riče kao divlji lav;
protiv mene su, a ja ih mrzim.
9 Vrebaju li hijene na moj narod?
Okružuju li ih lešinari?
Skupite se divlje zvijeri,
dođite se nažderati mojih ljudi!
10 Mnogi pastiri uništili su mi vinograd,
na mojoj livadi izgazili travu,
oranicu pretvorili u pustinju.
11 Od zemlje su napravili pustoš,
suha i mrtva leži preda mnom.
Cijela je zemlja opustošena
i nitko se ne brine za nju.
12 Prazne ravnice sada vrve vojnicima,
došli su ovdje da sve unište.
Jer, BOG kažnjava i nitko nije siguran
od jednog do drugoga kraja zemlje.
13 Ljudi će sijati žito, a žeti trnje.
Od sveg truda, nikakve im koristi.
Sramit će se vlastite žetve
jer BOŽJI gnjev bjesni na njih.
Poruka susjednim narodima
14 A evo što je BOG rekao o zlim susjednim narodima koji posežu za vlasništvom Izraela: »Sve ću ih iščupati iz njihove zemlje, kao stablo iz korijena, skupa s Judejcima. 15 Ali nakon što ih rastjeram, smilovat ću im se. Vratit ću ih na njihovu zemlju, svakoga u njegov dom. 16 Želim da nauče običaje mog naroda i da se počnu zaklinjati živim BOGOM iako su prije učili Izraelce da prisežu Baalom. Neka rastu i razvijaju se u mojem narodu. 17 Ali ako neki od tih naroda ne bude poslušan, potpuno ću ga iščupati i uništiti«, rekao je BOG.
Laneno donje rublje
13 BOG mi je rekao: »Idi, kupi laneno rublje[k]. Obuci ga na sebe i nemoj ga prati.«
2 Kupio sam, dakle, rublje, kako mi je BOG rekao, i stavio ga na sebe. 3 Tada mi je BOG opet progovorio: 4 »Uzmi sad rublje, koje si kupio i koje nosiš, pa idi u Perat[l]. Ondje ga sakrij u pukotinu neke stijene.«
5 Otišao sam u Perat i sakrio rublje, kako mi je naredio BOG. 6 Nakon dužeg vremena, BOG mi je rekao: »Sad idi u Perat i donesi rublje za koje sam ti naredio da ga ondje sakriješ.«
7 Otišao sam u Perat i izvukao rublje iz pukotine u stijeni, gdje sam ga bio sakrio. No bilo je uništeno, potpuno neupotrebljivo.
8 Opet sam čuo BOGA kako mi govori. 9 Rekao je: »Kao što sam uništio ovo rublje, uništit ću uobraženost Jude i Jeruzalema. 10 Ovaj zli narod odbija slušati moje riječi. Samo tvrdoglavo slijedi želje svog srca. Štuju i klanjaju se drugim bogovima, a na kraju će biti uništeni i neupotrebljivi, baš kao i ovo rublje. 11 Kao što to rublje prianja uz ljudsko tijelo, učinio sam da narod Izraela i Jude prianja uz mene«, rekao je BOG. »Želio sam da budu moj narod, da mi donesu slavu, hvalu i čast. Ali nisu me slušali.«
Upozorenja za Judu
12 »Jeremijo, reci Judejcima da ovako poručuje BOG Izraela: ‘Svaku posudu za vino napunite vinom.’ Oni će ti se rugati i govoriti: ‘Pa mi dobro znamo da vinske posude treba puniti vinom!’ 13 A ti im tada reci da im BOG poručuje: ‘Sve stanovnike ove zemlje, sve kraljeve na Davidovom prijestolju, svećenike, proroke, stanovnike Jeruzalema—sve ću ih zbuniti kao da su pijani. 14 Smrskat ću jednog o drugog, roditelje o djecu, kao što se razbijaju vinske posude’«, rekao je BOG. »Neću ih žaliti, neću se smilovati. Sve ću ih uništiti.«
15 Slušajte i dobro pazite!
Nemojte biti oholi,
jer BOG je govorio.
16 Slavite svoga BOGA,
prije no što spusti tamu,
prije nego se spotaknete
na planini u sumraku.
Judejci, čekat ćete svjetlo,
a on će donijeti duboku tminu,
sve će vas zaviti u tamnu noć.
17 Ako ga ne budete slušali,
sakrit ću se i zaplakati.
Plakat ću gorko zbog vaše oholosti,
suze ću iz svojih očiju isplakati.
Jer, bit će porobljeno BOŽJE stado,
narod odveden u zatočeništvo.
18 Bog kaže kralju i kraljici majci[m]:
»Siđite sa svojih prijestolja,
jer krune kraljevske časti
pale su s vaših glava.«
19 Gradovi Negeva su zaključani,
nitko im vrata ne može otvoriti.
Judejci će morati u progonstvo,
svi su zarobljeni i odvedeni.
20 Jeruzaleme, podigni pogled i vidi!
Neprijatelj dolazi sa sjevera.
Gdje je sada tvoje stado,
blago kojim si se ponosio?
21 Što ćeš reći kad nad tobom zavladaju
oni koje si smatrao prijateljima?[n]
Neće li te obuzeti strašna bol,
kao trudovi ženu koja rađa?
22 A upitaš li samog sebe:
»Zašto me sve ovo snašlo?«
Znaj da su zbog mnoštva tvojih grijeha
s tebe strgnuli odjeću i silovali te.
23 Crnac[o] ne može promijeniti boju kože,
kao ni leopard svoje pjege.
Tako ni vi, koji ste uvijek činili zlo,
ne možete se više promijeniti.
24 »Rastjerat ću vas kao što pljevu
raznese pustinjski vjetar.
25 Takva vam sudbina pripada,
tako sam odredio«.
Tako je rekao BOG.
»A zašto vam se sve to događa?
Jer ste me zaboravili i u laž vjerovali.
26 Jeruzaleme, javno ću te razgolititi,
svi će tvoju golotinju gledati.
27 Vidio sam sve što ste radili,
vaš preljub, pohotu i blud.
Vidio sam vas na brdu i u polju,
kako se klanjate pred idolima.
Teško vama, građani Jeruzalema!
Hoćete li ikad više biti čisti?«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International