Beginning
Asirci prijete Jeruzalemu
(2 Kr 18,13-27; 2 Ljet 32,1-19)
36 U četrnaestoj godini vladavine kralja Ezekije, asirski je kralj Sanherib napao i zauzeo sve utvrđene judejske gradove. 2 Potom je iz Lakiša poslao svoga glavnog zapovjednika kralju Ezekiji. Zapovjednik je s velikom vojskom krenuo u Jeruzalem te se zaustavio kod vodovoda na Gornjem bazenu, na putu za Peračevo polje.
3 Pred njega su izašla tri čovjeka: Elijakim—Hilkijin sin, Šebna i Joah—Asafov sin. Elijakim je bio upravitelj palače, Šebna pisar, a Joah bilježnik.
4 Glavni im je zapovjednik rekao: »Prenesite Ezekiji ovu poruku velikog vladara, kralja Asirije:
Na čemu se temelji tvoja samouvjerenost? 5 Zar prazne riječi mogu zamijeniti vojnu vještinu i snagu? Na koga se oslanjaš kad se buniš protiv mene? 6 Zar na Egipat, taj napukli štap od trske? Ako se na njega čovjek osloni, probost će mu ruku i ranit će ga! Takav je faraon, egipatski kralj, svakome tko se osloni na njega.
7 Možda ćeš mi reći da se pouzdajete u svoga BOGA za pomoć. No ja znam da je to Bog čija je svetišta i žrtvenike Ezekija dao ukloniti, govoreći narodu Jude i Jeruzalema kako trebaju štovati samo pred jednim žrtvenikom u Jeruzalemu.
8 Želiš li se ipak boriti protiv mog gospodara, kralja Asirije, dat ću ti dvije tisuće konja—ako za njih budeš mogao pronaći jahače. 9 Pa ti se ne možeš obraniti ni od jednog od najnižih zapovjednika moga gospodara, čak i ako se oslanjaš na to da će ti Egipat dati kola i konjanike. 10 Osim toga, nisam došao napasti i uništiti ovo mjesto bez BOŽJE zapovijedi. Sâm BOG mi je rekao da krenem na ovu zemlju i uništim je.«
11 Potom su Elijakim, Šebna i Joah rekli glavnom zapovjedniku: »Molimo te, govori s nama, svojim slugama, na aramejskom jeziku jer mi ga razumijemo. Nemoj govoriti hebrejski[a] jer nas čuje narod na zidinama.«
12 No glavni im je zapovjednik odgovorio: »Moj me gospodar nije poslao da ovo kažem samo vašem gospodaru i vama nego i ovim ljudima koji sjede na zidinama. Jer, oni će jesti svoj izmet i piti svoju mokraću, baš kao i vi!«
13 Potom je glavni zapovjednik ustao i povikao na hebrejskom:
Čujte poruku velikog vladara, kralja Asirije! 14 Ovo vam poručuje kralj: »Ne dajte da vas Ezekija zavara jer on vas ne može spasiti. 15 Ne dajte Ezekiji da vas nagovori da se uzdate u BOGA. On će vam reći: ‘BOG će nas sigurno izbaviti. Ovaj grad neće pasti u ruke asirskom kralju.’
16 Ne slušajte Ezekiju! Ovako kaže asirski kralj: ‘Sklopite sa mnom mir i izađite pred mene. Tada će svaki od vas moći jesti vlastito grožđe, vlastite smokve i piti vodu iz svoga bunara. 17 Nakon nekog vremena, doći ću i odvesti vas u zemlju poput vaše. To je zemlja u kojoj ima žita, mladog vina, kruha i vinograda.’
18 Ne dopustite Ezekiji da vas zavara govoreći da će vas spasiti BOG. Je li bog bilo kojeg naroda ikad spasio svoju zemlju od asirskoga kralja? 19 Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvajima? Jesu li bogovi spasili Samariju od mene? 20 Koji je od bogova tih naroda sačuvao svoju zemlju od mene? Kako će onda BOG sačuvati Jeruzalem od mene?«
21 Ali narod je šutio i nije mu ništa odgovorio. Naime, kralj Ezekija je zapovjedio: »Ne odgovarajte mu.«
22 Tada su upravitelj palače Elijakim—Hilkijin sin, pisar Šebna i bilježnik Joah—Asafov sin, otišli Ezekiji. Razderali su svoju odjeću i prenijeli mu što im je rekao glavni savjetnik.
Ezekija traži pomoć od Boga
(2 Kr 19,1-7)
37 Kad je kralj Ezekija to čuo, razderao je svoju odjeću. Odjenuo je tkaninu za žalovanje i otišao u BOŽJI hram.
2 Upravitelj palače Elijakim, pisar Šebna i glavni svećenici također su obukli tkanine za žalovanje. Kralj ih je poslao proroku Izaiji, Amosovom sinu. 3 Rekli su mu: »Ovako kaže Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, uvreda i sramote. Kao da dijete treba izaći iz majčine utrobe, a ona ga nema snage roditi. 4 Možda će tvoj BOG čuti sve ono što je glavni savjetnik rekao u ime svoga gospodara, asirskoga kralja. On ga je poslao da vrijeđa živoga Boga. A kad ga čuje, možda će ga tvoj BOG kazniti zbog onoga što je rekao. Stoga, pomoli se za ostatak naroda koji je još na životu.’«
5 Kad su službenici kralja Ezekije došli Izaiji, 6 on im je rekao: »Recite svom gospodaru što poručuje BOG: ‘Ne plaši se onog što si čuo, poruga kojima me obasuo potrčko asirskoga kralja. 7 Stavit ću u njega jednog duha. Kad čuje određenu vijest, vratit će se u svoju zemlju. Potom ću ga u njegovoj zemlji pogubiti mačem.’«
Asirska vojska napušta Jeruzalem
(2 Kr 19,8-19)
8 Glavni je savjetnik čuo da je asirski kralj napustio Lakiš. Pošao je u Libnu gdje je našao kralja kako ratuje s tim gradom. 9 Sanherib je tada dobio vijest da je Tirhaka[b], kralj Etiopije, krenuo u rat protiv njega.
Čim je to čuo, asirski je kralj poslao glasnike Ezekiji. Naredio im je 10 da prenesu poruku judejskom kralju Ezekiji:
»Nemoj da te zavara bog na koga se oslanjaš. On ti kaže: ‘Jeruzalem neće biti predan u ruke asirskom kralju.’ 11 Svakako si čuo što su asirski kraljevi učinili sa svim zemljama. Potpuno smo ih uništili. Zar misliš da ćete se vi spasiti? 12 Moji su preci zatrli gradove Gozan, Haran i Resef, kao i narod Edena koji je živio u Telasaru. Zar su ih bogovi spasili? 13 Gdje su sada kraljevi Hamata, Arpada, grada[c] Sefarvajima, Hene i Ive?«
14 Ezekija je uzeo pismo od glasnika i pročitao ga. Potom je otišao u BOŽJI Hram i otvorio ga pred BOGOM. 15 Ondje se pomolio: 16 »BOŽE Svevladaru, Izraelov Bože koji si na prijestolju među krilatim bićima. Ti si jedini Bog koji vladaš svim kraljevstvima na zemlji. Ti si sazdao nebo i zemlju. 17 BOŽE, poslušaj i pogledaj što se zbiva. Poslušaj Sanheribovu poruku koju je poslao da izvrijeđa živog Boga.
18 BOŽE, istina je da su asirski kraljevi uništili te narode i njihove zemlje. 19 Njihove su bogove bacili u vatru i uništili ih. No to i nisu bili bogovi, nego djela ljudskih ruku, bili su napravljeni od drva i kamena. 20 BOŽE naš, spasi nas iz njegovih ruku. Tako će sva kraljevstva na zemlji znati da si samo ti BOG.«
Bog odgovara Ezekiji
(2 Kr 19,20-37)
21 Tada je Izaija, Amosov sin, poslao Ezekiji poruku Izraelovog BOGA: »Molio si mi se zbog Sanheriba, kralja Asirije. 22 Evo što BOG kaže protiv njega:
Djevica, kći Sion[d],
prezire te i ruga ti se.
Kći Jeruzalem
odmahuje glavom nad tobom.
23 Koga si vrijeđao i hulio?
Na koga si vikao i bahato gledao?
Zar na Izraelovu Svetinju!
24 Preko svojih slugu
vrijeđao si Gospodara.
Ovako si govorio:
‘S mnoštvom svojih kola
popeo sam se na brdske visove,
na najviše vrhove Libanona.
Posjekao sam mu najviše cedrove
i najljepše borove.
Stigao sam mu do najdaljih krajeva,
do najgušćih šuma.
25 U tuđim zemljama kopao sam bunare
i iz njih pio vodu.
Isušio sam egipatske rijeke
i pregazio ih po suhom.’«
26 »Sanheribe, zar nisi čuo
da sam to odavno odredio?
Ono što sam naumio od iskona,
ostvarujem sada:
da, ti utvrđene gradove
pretvaraš u gomile krša.
27 Njihovi stanovnici su iznemogli,
zbunjeni i postiđeni.
Oni su kao biljke u polju,
kao zeleni izdanci,
kao trava na vrhu krova,
spržena prije nego naraste.
28 Znam kad sjedneš, kad izađeš,
kad se vratiš i bjesniš na mene.
29 A zato što na mene bjesniš
i zato što sam čuo o tvojoj bahatosti,
u nosnice ću ti staviti kuku,
a u usta žvale,
vratit ću te odakle si i došao.«
Božja poruka Ezekiji
30 Potom je Bog rekao ovo: »Dat ću ti znak, Ezekija. I ove i iduće godine nećete sijati, nego ćete jesti samo divlje žito koje sâmo raste. Tek treće godine sijat ćete i saditi vinograde te žeti i jesti svoje grožđe.
31 Preostali ljudi iz naroda Jude pustit će korijen i donijeti rod. 32 Iz Jeruzalema i s brda Sion izaći će preostali preživjeli.« BOG Svevladar to će gorljivo ispuniti.
33 Stoga, BOG je ovo rekao o kralju Asirije:
»Neće ući u ovaj grad
niti će ovdje odapeti strijelu.
Neće pred njega doći sa štitom
niti će oko njega podići opsadne nasipe.
34 Putem kojim je došao,
njime će se i vratiti.
Neće ući u ovaj grad.«
BOG govori:
35 »Branit ću ovaj grad i spasiti ga
radi sebe i svog sluge Davida.«
Uništenje asirske vojske
(2 Kr 19,35-37)
36 Tada je izašao BOŽJI anđeo i pogubio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u asirskom taboru. Kad su preživjeli ujutro ustali, posvuda oko njih ležali su leševi. 37 Tada se asirski kralj Sanherib povukao i vratio u Ninivu.
38 Jednom kad se klanjao u hramu svog boga Nisroka, mačem su ga pogubili njegovi sinovi Adramelek i Sareser te pobjegli u zemlju Ararat. Njegov je sin Esar Hadon postao novi asirski kralj.
Ezekijina bolest
(2 Kr 20,1-11; 2 Ljet 32,24-26)
38 U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Prorok Izaija, Amosov sin, otišao je k njemu i rekao mu: »BOG ti poručuje da ćeš uskoro umrijeti. Objavi svoju posljednju volju obitelji jer se nećeš oporaviti.«
2 A Ezekija je okrenuo lice prema zidu i pomolio se BOGU: 3 »Molim te, BOŽE, sjeti se kako sam ti bio vjeran svim srcem i činio ono što je dobro pred tobom.« I gorko je zaplakao.
4 Tada je Izaija primio poruku od BOGA: 5 »Idi i reci Ezekiji da BOG tvog pretka Davida kaže: ‘Čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. Dodat ću tvom životu petnaest godina. 6 Spasit ću tebe i ovaj grad od asirskoga kralja. Obranit ću ovaj grad. 7 A ovo će ti biti znak od BOGA da će BOG napraviti ono što je obećao: 8 Evo, učinit ću da se sjena koju sunce baca na Ahazov sunčani sat vrati unatrag za deset stupnjeva.’« I sunce se vratilo za deset stupnjeva, koliko je već bilo prošlo.
Ezekijina pjesma
9 Ovo je napisao Ezekija, kralj Jude, nakon što se oporavio od svoje bolesti:
10 Mislio sam: zar usred svoga života
moram proći kroz vrata svijeta mrtvih[e],
lišen ostatka svojih godina.
11 Mislio sam: neću vidjeti BOGA
u zemlji živih.
Neću više vidjeti ljude,
ni biti sa stanovnicima ovog svijeta.
12 Kuća mi je iščupana i uklonjena od mene
kao kad pastir premjesti svoj šator.
Svoj život sam smotao kao tkalac,
a on me odsjekao od razboja[f].
Dokrajčit ćeš me u jednom danu i noći.
13 Vapio sam u boli do zore,
kao da mi lav smrskava kosti.
Dokrajčit ćeš me u jednom danu i noći.
14 Cvilio sam kao lasta i drozd,
kao golubica, tužno sam ječao.
Oči su mi umorne od gledanja u nebo.
Gospodaru, mučim se, pomozi mi!
15 Što da kažem?
Kako mi je rekao,
tako je i učinio.
Proživjet ću ponizno sve svoje godine
zbog muka svoje duše.
16 Gospodaru, od tvojih obećanja se živi
i moj duh u njima život nalazi.
Vrati mi zdravlje i daj mi da živim![g]
17 Za svoje dobro toliko sam patio.
Zbog tvoje ljubavi
od jame uništenja si me sačuvao.
Sve moje grijehe
bacio si sebi iza leđa.
18 Jer, grob ti ne zahvaljuje,
smrt te ne hvali.
U tvoju vjernost se ne uzdaju
oni koji silaze u grobnu jamu.
19 Živi, živi te hvale,
kao ja danas.
Očevi govore djeci
o tvojoj vjernosti.
20 BOG će me spasiti!
Zato ćemo uz žičana glazbala
pjevati u BOŽJEM Hramu
sve dane svog života.
21 Izaija je bio rekao Ezekiji: »Uzmi oblog od smokava i stavi ga na ranu. Tako ćeš ozdraviti.«
22 A Ezekija je bio upitao Izaiju: »Po kojem ću znaku znati da mogu opet ići u BOŽJI Hram?«
Glasnici iz Babilona
(2 Kr 20,12-19)
39 U to je vrijeme Babilonom vladao kralj Merodak Baladan, Baladanov sin. Kad je čuo za Ezekijinu bolest i ozdravljenje, poslao mu je pisma i dar. 2 Ezekija je radosno primio glasnike i pokazao im sve svoje riznice i sve što je imao u njima. Pokazao im je srebro, zlato, začine, mirisno ulje i oružje. Nije bilo ničega u njegovoj palači ili u čitavom njegovom kraljevstvu što im nije pokazao.
3 Tada je prorok Izaija otišao kralju Ezekiji i upitao ga: »Što su rekli oni ljudi? Odakle su?«
»Iz daleke su zemlje«, odgovorio je Ezekija. »Došli su čak iz Babilona da me vide.«
4 Prorok je dalje pitao: »Što su vidjeli u tvojoj palači?«
»Vidjeli su sve u mojoj palači«, odgovorio je Ezekija. »Nema ničega u mojim riznicama što im nisam pokazao.«
5 Tada je Izaija rekao Ezekiji: »Poslušaj poruku BOGA Svevladara: 6 ‘Dolazi vrijeme kad će sve što je u tvojoj palači i sve što su dosad nakupili tvoji preci, biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati. Tako kaže BOG. 7 I neki će od tvojih sinova biti odvedeni u Babilon, gdje će postati službenici[h] u palači babilonskog kralja.’«
8 »Dobra je BOŽJA poruka koju si mi objavio«, odgovorio je Ezekija. Pritom je mislio: »Tijekom mog života vladat će mir i sigurnost.«
Kraj Izraelove kazne
40 Vaš Bog kaže:
»Tješite, tješite moj narod,
2 nježno se obratite Jeruzalemu.
Objavite da mu je teško služenje gotovo,
da mu je grijeh okajan,
da je iz BOŽJE ruke primio dvostruko
za sve svoje grijehe.«
3 Glas viče:
»Pripremite u pustinji put BOGU,
izravnajte u pustoši cestu za našeg Boga!
4 Svaka dolina neka se uzdigne,
a svako brdo slegne.
Neravno tlo neka se poravna,
a vrleti u ravnicu pretvore.
5 Tada će se otkriti BOŽJA slava
i svi će je ljudi zajedno vidjeti.
Da, to su rekla BOŽJA usta.«
6 Drugi glas kaže: »Viči!«
A ja sam rekao:[i] »Što da vičem?«
»Ljudi su kao trava,
postojani kao poljski cvijet:
7 trava se osuši i cvijet opadne
kad na njih puhne BOŽJI vjetar.
Da, narod je trava.
8 Trava se osuši i cvijet opadne,
ali riječ našeg Boga zauvijek ostaje.«
Spas: Božja radosna vijest
9 Sione, ti donosiš radosnu vijest.
Popni se na visoku goru
i snažno podigni svoj glas.
Ti, koji donosiš radosnu vijest Jeruzalemu,
zaviči, nemoj se bojati.
Kaži Judinim gradovima:
»Dolazi vaš Bog!«
10 Evo, Gospodar BOG dolazi sa silom
i vlada svojom rukom.
Evo, s njim je njegova nagrada,
a pred njim njegova naknada.
11 Kao pastir što napasa svoje stado,
svojom rukom skuplja janjad,
na prsima ih nosi
i njihove majke vodi.
Pjesma o Bogu stvoritelju
12 Tko je dlanom izmjerio more
i pedljem premjerio nebesa?
Tko je zemaljsku prašinu sakupio u košaru
i izvagao brda i planine?
13 Tko je upravljao BOŽJIM umom
ili ga učio kao savjetnik?
14 Kome se obratio da ga prosvijetli?
Tko ga je uputio na put pravde,
dao mu znanje i pokazao mu put do mudrosti?
15 Narodi su kao kap u kanti vode,
vrijede kao trunka prašine na vagi.
On podiže daleke obale kao da su prašina.
16 Ni Libanon nema dovoljno drveća
za vatru na njegovom žrtveniku,
ni životinja za paljenice.
17 Pred njim su svi narodi kao ništa,
pa čak i manje od toga.
Ljudi ne mogu zamisliti kakav je Bog
18 S kim ćete usporediti Boga?
Komu on može biti nalik?
19 S idolom? Njega izlijeva obrtnik,
a zlatar ga oblaže zlatom
i radi mu lančiće od srebra.
20 Vješti umjetnik izabire drvo,
tvrdo drvo koje ne trune,
i radi idola da se ne prevrne.
21 Zar ne znate? Zar niste čuli?
Nije vam rečeno od početka?
Niste razumjeli tko je načinio svijet?
22 On sjedi na prijestolju nad zemljom,
stanovnici mu se čine kao skakavci.
Nebesa razastire kao zastor
i razapinje ih kao šator za stanovanje.
23 On oduzima moć moćnicima,
vladare svijeta pretvara u ništa.
24 Tek što budu zasađeni,
čim im se stabljika ukorijeni u zemlji,
on puhne na njih i oni se osuše,
vihor ih raznese kao strnjiku.
Bog govori
25 »S kim ćete me usporediti?« kaže Sveti.
»Tko mi je ravan?«
26 Podignite pogled prema nebesima
i pogledajte: tko je sve to stvorio?
Onaj koji izvodi vojsku zvijezda,
jednu po jednu, i svaku po imenu zove.
Zbog njegove velike sile i silne snage,
nijedna ne nedostaje.
Ohrabrenje Božjem narodu
27 Zašto govoriš, Jakove,
zašto se žališ, Izraele:
»BOG ne vidi što nam se događa,
nije ga briga što nam čine nepravdu«?
28 Zar ne znate? Zar niste čuli?
BOG je vječan Bog,
stvorio je krajeve zemlje.
Ne umara se i ne malakše,
nitko ne može proniknuti njegov um.
29 On iznemoglome daje snagu,
a slabome uvećava moć.
30 Mladići se umaraju i malakšu,
momci posrću i padaju,
31 ali oni koji se u BOGA uzdaju,
obnovit će svoju snagu
kao što orlovi perje obnavljaju.
Trčat će i neće malaksati,
hodat će i neće posustati.
Bog osnažuje ljude
41 Bog kaže:
»Umuknite preda mnom, otoci!
Neka narodi obnove snagu,
neka priđu i govore.
Hajde da se zajedno nađemo na sudu.
2 Tko je probudio onoga s istoka,
kojeg na svakom koraku prati pobjeda?
Onaj koji mu predaje narode
i pred njim pokorava kraljeve.
Mačem ih pretvara u prah,
lûkom pretvara u pljevu što raznosi vjetar.
3 On ih goni i nesmetano napreduje,
noge mu zemlju ne dodiruju.
4 Tko je to učinio?
Onaj koji od početka poziva naraštaje:
ja, BOG, koji sam bio s prvima od njih,
a bit ću i sa zadnjima—ja sam taj.«
Idoli ne osnažuju ljude
5 Otoci su to vidjeli i obuzima ih strah,
krajevi zemlje drhte, primiču se i stižu.
6 Svatko nastoji pomoći svakome,
jedni drugima govore: »Budi jak!«
7 Tesar bodri zlatara,
a onaj koji udara čekićem,
hrabri onoga što kuje na nakovnju.
Stavili su idola na postolje
i zabili ga da se ne prevrne.
Bog će osnažiti Izrael
8 »Izraele, ti si moj sluga.
Jakove, tebe sam izabrao
jer si potomak Abrahama, moga prijatelja.
9 Tebe sam uzeo s krajeva zemlje,
pozvao te iz njenih najdaljih zakutaka.
Rekao sam ti: ‘Ti si moj sluga,
izabrao sam te i nisam te odbacio.’
10 Ne boj se, jer ja sam s tobom,
ne plaši se, jer ja sam tvoj Bog.
Ja ću te osnažiti i pomoći ti,
ja ću te poduprijeti
svojom pobjedničkom desnicom.
11 Evo, bit će postiđeni
i izvrgnuti ruglu
svi koji su bijesni na tebe.
Propast će i bit će uništeni
svi koji ti se protive.
12 Tražit ćeš, ali nećeš naći
nikoga da se s tobom spori.
Oni koji protiv tebe ratuju
na kraju će posve nestati.
13 Jer, ja, tvoj BOG,
držim ti desnicu.
Ja sam Onaj koji ti govori:
‘Ne boj se, ja ću ti pomoći.’
14 Narode Izraela, potomci Jakova,
možda ste slabi poput crvića ili kukca,[j]
ali ja ću vam pomoći«,
kaže BOG, tvoj Otkupitelj,
Izraelova Svetinja.
15 »Evo, napravit ću od tebe mlatilo,
novo i oštro, s mnogo zubaca.
Mlatit ćeš planine i zdrobiti ih,
bregove ćeš pretvoriti u pljevu.
16 Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti,
vihor otpuhati.
A ti ćeš se radovati u BOGU,
ponositi u Izraelovoj Svetinji.
17 Siromašni i bijednici traže vode,
a nje nema—jezik im je suh od žeđi.
Ali ja, BOG, odgovorit ću im.
Ja, Izraelov Bog, neću ih ostaviti.
18 Učinit ću da rijeke poteku na goletima,
otvorit ću izvore posred dolova.
Pustinju ću pretvoriti u jezerca,
isušenu zemlju u izvore vodâ.
19 Posadit ću u pustinji
cedar, bagrem, mirtu i maslinu.
U pustoš ću zajedno staviti
borove, jele i čemprese,
20 da svi vide i znaju,
da razmisle i shvate
da je to učinila BOŽJA ruka,
da je to stvorila Izraelova Svetinja.«
Gospodar izaziva lažne bogove
21 BOG, Jakovljev kralj, kaže:
»Izložite svoj slučaj,
iznesite dokaze.
22 Neka priđu vaši idoli
i kažu nam što će se dogoditi.
Kažite nam što je bilo prije
i što to znači, da o tome razmislimo
i saznamo što će biti—
ili nam objavite budućnost.
23 Kažite nam što će se dogoditi,
da znamo da ste bogovi.
Učinite bar nešto, dobro ili zlo,
da se prestrašimo i ispunimo strahom.
24 Ali vi ste manje no ništa,
a djela su vam bezvrijedna.
Odvratan je tko vas izabere.
25 Probudio sam jednoga sa sjevera
i on dolazi od istoka.
Pozvao sam ga po imenu.[k]
On gazi vladare kao blato,
kao lončar koji gazi glinu.
26 Tko je o tome govorio otpočetka,
da bismo znali,
ili unaprijed, da bismo rekli:
‘Bio je u pravu’?
Nitko nije govorio o tome,
nitko prorekao,
nitko od vas nije čuo ni riječ.
27 Ja sam prvi rekao Sionu:
‘Pogledaj, evo ih!’
Jeruzalemu sam poslao glasnika
s radosnim vijestima.
28 Gledam, ali nema nikoga:
nijednoga među njima da dâ savjet,
nijednoga da odgovori kada ih pitam.
29 Evo, svi su oni ništa!
Djela su im ništavna,
a likovi im prazan vjetar.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International