Beginning
Božja poruka Babilonu
13 Proroštvo o Babilonu koje je Bog dao Izaiji, Amosovom sinu:
2 Podignite zastavu na golom brdu.
Doviknite im, mahnite im rukom,
da uđu kroz vrata za plemiće.
3 Zapovjedio sam svojim svetima,
pozvao sam svoje ratnike,
koji se raduju mojoj pobjedi,
da izvrše moju srdžbu.
4 Na brdima je velika buka
kao od mnoštva narodâ.
Galame sabrana kraljevstva,
narodi što se okupljaju.
BOG Svevladar
postrojava vojsku za rat.
5 BOG i oruđa njegove srdžbe
stižu iz dalekih zemalja,
s druge strane obzora,
da unište cijelu zemlju.
6 Jadikujte, jer blizu je Božji dan,
dolazi kao uništenje od Svemoćnog.
7 Zato će se svi obeshrabriti,
klonut će im ruke i srca.
8 Užas će ih obuzeti,
zgrabit će ih bol i tjeskoba.
Previjat će se kao žena u trudovima,
pogledavat će se u strahu,
zažarenih lica.
9 Evo, dolazi BOŽJI dan,
okrutan, bijesan i srdit,
da opustoši zemlju
i zatre grešnike.
10 Neće svijetliti zvijezde
ni njihova zviježđa.
Potamnjet će sunce na izlasku,
a mjesec neće sjati.
11 Bog kaže:
»Kaznit ću svijet zbog njegovog zla
i opake zbog njihovoga grijeha.
Dokrajčit ću bahatost oholih
i poniziti nadmenost bezočnih.
12 Učinit ću da čovjek bude rjeđi od čistog zlata,
da ljudi bude manje nego zlata iz Ofira.
13 Zato ću zatresti nebesa
i zemlja će se pomaknuti s mjesta.«
Takva će biti srdžba BOGA Svevladara
na dan njegovog plamtećega gnjeva.
14 Kao gazela koju love
i kao ovce bez pastira,
svatko će se vratiti svome narodu,
svatko će pobjeći u svoju zemlju.
15 Koga god nađu, probost će ga,
a koga god uhvate, past će od mača.
16 Njima naočigled smrskat će im dojenčad,
pljačkati kuće i silovati žene.
17 Bog kaže:
Nahuškat ću na njih Medijce,
koji ne mare za srebro
i ne mili im se zlato.
18 Njihovi lukovi ubijat će mladiće,
neće imati milosti prema dojenčadi,
neće se sažaliti djeci.
19 A Babilon, najljepše kraljevstvo,
ponos i dika Kaldejaca[a],
bit će kao Sodoma i Gomora
kada ih je Bog uništio.
20 Nikada više neće biti naseljen,
niti će itko u njemu živjeti
kroz sve naraštaje.
Arap ondje neće dizati šator,
ni pastir dovoditi ovce na počinak.
21 U njemu će živjeti pustinjske životinje,
sove će mu ispuniti kuće.
Ondje će se nastaniti nojevi
i poskakivati divlji jarci[b].
22 Hijene će zavijati po njegovim tvrđavama,
a šakali po raskošnim palačama.
Kraj mu se približava
i dani će mu se okončati.
Izrael će se vratiti kući
14 BOG će se opet smilovati Jakovu. Ponovo će izabrati izraelski narod i nastaniti ga u njegovoj zemlji. Pridružit će im se i došljaci i sjediniti se s Jakovljevim narodom. 2 Ti će ih narodi dovesti u njihov kraj, a potom će postati robovi izraelskog naroda. Nekad su oni vladali Izraelcima, a sada će biti robovi i ropkinje u BOŽJOJ zemlji. Izrael će vladati nad svojim tlačiteljima. 3 BOG će vam dati odmor od patnje i muke te će završiti teško ropstvo koje vam je bilo nametnuto.
Pjesma o babilonskom kralju
4 Tada ćeš o babilonskom kralju pjevati ovu rugalicu:
Tako je skončao tlačitelj,
nestala je njegova bahatost!
5 BOG je slomio štap opakih,
njihovu vladarsku palicu
6 koja je gnjevno udarala narode
neprekidnim udarcima,
koje je bijesno vladalo narodima
i nesmiljeno ih progonilo.
7 Cijela zemlja počiva spokojna,
odjekuje radosno pjevanje.
8 Čak i borovi, i libanonski cedrovi,
likuju nad tobom i govore:
»Otkad si pao,
nitko nas ne dolazi sjeći.«
9 Svijet mrtvih se uskomešao
da te dočeka kada siđeš.
U tvoju čast budi duhove umrlih,
sve mrtve zemaljske vođe;
s prijestolja diže sve kraljeve narodâ.
10 Svi će se oni odazvati i reći ti:
»I ti si mrtav, kao i mi,
postao si poput nas.«
11 Sav tvoj ponos u Podzemlje se strovalio,
zajedno sa svirkom tvojih harfi.
Crvi su kao prostirka pod tobom
i kao pokrov nad tobom.
12 Kako si pao s neba,
zvijezdo Danice, zorin sine?
Kako si zbačen na zemlju,
ti, koji si rušio narode?
13 Mislio si: »Popet ću se na nebo,
postavit ću si prijestolje
nad Božje zvijezde.
Vladat ću s najvišeg vrha sjevera[c],
na vrhu planine gdje se sastaju bogovi.
14 Popet ću se nad oblake,
bit ću poput Svevišnjeg.«
15 Ali strovalio si se u Podzemlje,
do dubina grobne jame.
16 Tko god te vidi, zuri i misli:
»Zar je ovaj čovjek vladao zemljom
i tresao carstva?
17 On je srušio gradove
i svijet pretvorio u pustinju?
On svojim zarobljenicima
nije dao da se vrate kući?«
18 Svi kraljevi narodâ leže u časti,
svaki u svojoj grobnici,
19 a ti si izbačen iz svojega groba
kao trula grana s drveta.
Izgledaš poput ubijenih u bitci,
probodenih mačem,
bačenim na kameno dno groba,
poput izgaženog leša.
20 Nećeš dobiti svoj grob
jer si uništio svoju zemlju
i pobio svoj narod.
Tvoji zli potomci
neće te pamtiti.
21 Pripremite se poklati mu sinove
zbog grijeha njihovih predaka.
Sinovi mu neće osvojiti zemlju
niti ispuniti svijet svojim gradovima.
22 »Ustat ću protiv njih«, govori BOG Svevladar.
»Zatrt ću i ime i stanovnike Babilona,
i čitavo njegovo potomstvo«, govori BOG.
23 »Pretvorit ću ga u močvaru
gdje će živjeti ježevi.
Pomest ću ga metlom uništenja«,
govori BOG Svevladar.
Bog će kazniti Asiriju
24 BOG Svevladar ovako se zakleo:
»Kako sam naumio, tako će i biti,
što sam odlučio, to će se i dogoditi.
25 Skršit ću Asirca u svojoj zemlji,
zgazit ću ga na svojim planinama.
Skinut ću njegov jaram sa svoga naroda,
zbacit ću teret s njegovih leđa.
26 To je moj plan za ovu zemlju,
moja ruka kažnjava sve narode.«
27 Jer, BOG Svevladar je odlučio,
tko će to spriječiti?
Ispružio je ruku,
tko će je maknuti?
Božja poruka Filisteji
28 One godine kad je umro kralj Ahaz, objavljeno je ovo proroštvo:
29 Filistejo, nemoj se radovati
što je mrtav kralj koji te udarao
jer njegov sin doći će na vlast.
Doći će kao otrovnica[d] iz zmijskog legla
koja skače u zrak i grize te.
30 Najjadniji siromah nalazit će hranu
i bijednik će lijegati u miru,
ali tvoju ću lozu[e] zatrti glađu
koja će ti pomoriti preživjele.
31 Jaučite, vrata! Zapomaži, grade!
Strahuj, cijela Filistejo!
Sa sjevera dolazi dim,
vojska u kojoj nitko ne posrće.
32 A što će glasnici toga naroda
javiti o nama?
Reći će: »BOG je učvrstio Sion,
siromašni njegova naroda
ondje su našli utočište.«
Božja poruka Moabu
15 Ovo je proroštvo o Moabu:
U jednoj jedinoj noći, Ar u Moabu
razoren je i ušutkan.
U jednoj jedinoj noći, Kir u Moabu
razoren je i ušutkan.
2 Kraljevska obitelj i narod Dibona
penju se do svoga hrama i plaču.
Moab nariče nad Nebom i Medebom,[f]
svi su obrijali glave i brade.
3 Na ulicama nose tkanine za žalovanje.
Na krovovima i trgovima
svi nariču i liju suze.
4 Hešbon i Eleale zapomažu,
glas im se čuje do Jahasa.
Moapski vojnici drhte,
duše su im tjeskobne.
5 Srce mi se para zbog Moaba.
Njegovi bjegunci stižu do Soara,
bježe sve do Eglat Šelišije.
Penju se k Luhitu
i putem plaču.
Na cesti za Horonaim
oplakuju svoju propast.
6 Presušio je potok Nimrim,
trava je uvenula,
biljke su nestale, nigdje zelenila.
7 Sve što su stekli i uštedjeli
nose preko Doline vrba.
8 Jauk se razliježe granicom Moaba,
sve do Eglajima i Beer Elima.
9 Vode Dimona pune su krvi.
Bog kaže: »Još ću mu nevolje donijeti:
na preživjele moapske izbjeglice
pustit ću lavove.«
16 Pošaljite vladaru zemlje janjad na dar. Izaberite ih u Seli i pošaljite kroz pustinju, sve do brda na kojem je Jeruzalem[g].
2 Kao ptice koje se razbježe
kad su izbačene iz gnijezda,
takve će biti Moapke
na gazovima rijeke Arnon.
3 Govorit će: »Daj nam savjet!
Donesi odluku!
Sakrij prognane!
Ne odaj bjegunce!
Zaštiti nas kao što u podne
sjena pretvori dan u noć.
4 Daj prognanima iz Moaba
da borave kod tebe.
Budi im zaklon
od razarača.«
Ugnjetavanje će prestati,
završit će uništenje.
Tlačitelj će iščeznuti iz zemlje.
5 Tada će se u postojanoj ljubavi
učvrstiti kralj Davidove loze;
na prijestolju će sjediti u vjernosti
sudac koji traži pravdu
i žuri se postupiti pošteno.
6 Čuli smo za oholost Moaba,
njegovu uobraženost i bahatost.
On je vrlo nadmen,
ali prazno je njegovo hvalisanje.
7 Zato sad nad Moabom
jauču svi Moapci.
Slomljeni su i nariču
za kolačima od suhoga grožđa
iz Kir Hareseta.
8 Venu njive Hešbona,
sahne loza u Sibmi.
Poganski vladari
slomili su najbolje trsove,
koji su nekad dosezali sve do Jazera
i širili se u pustinju,
a izdanci im se pružali sve do mora.
9 Plačem kao što Jazer tuguje
nad lozom Sibme.
Suzama vas zalijevam,
Hešbone i Eleale.
Utihnulo je klicanje
zbog berbe i žetve.
10 Bog kaže: »Radost i klicanje
nestalo je iz voćnjaka.
U vinogradima nema
ni pjesme ni vriske.
Nitko više ne gazi grožđe za vino,
jer ja sam okončao klicanje.«
11 Za Moabom mi srce jeca kao lira
i duša me boli zbog Kir Hereša[h].
12 Narod Moaba penje se do hramova,
ali samo se uzalud umara.
Ništa im neće koristiti
što se mole u svojim svetištima.
13 BOG je sve to već prije govorio o Moabu. 14 A sad kaže: »Za tri godine, onako kako ih broji najamni radnik, bit će prezren sjaj Moaba i njegovog velikoga naroda. Samo će malobrojni i slabi preživjeti.«
Božja poruka Aramu
17 Ovo je proroštvo o Damasku[i]:
»Damask više neće biti grad,
postat će gomila ruševina.
2 Gradovi Aroera bit će napušteni,
ondje će se stada mirno odmarati.
3 Srušit će se utvrđeni gradovi Izraela[j],
okončat će se kraljevstvo Damaska.
Preostali iz Arama izgubit će sve,
kao i narod Izraela«,
govori BOG Svevladar.
4 »U to doba nestat će slava Jakovljeva, a tijelo će mu oslabjeti i smršavjeti.
5 U to doba bit će kao kad se žanje žito u Dolini Refaim. Žeteoci odsijecaju klasje i sakupljaju zrnje, a što ostane nakon žetve, drugi pokupe.
6 U to doba bit će kao kad se pobiru masline. Nakon što se drvo protrese, na samom vrhu ostanu dvije-tri masline, a na plodnim granama ostane četiri-pet maslina«, govori BOG Izraela.
7 Toga će se dana ljudi pouzdati u svoga Stvoritelja. Promatrat će Izraelovu Svetinju, 8 a ne žrtvenike, djelo svojih ruku. Neće se pouzdati u vrtove i žrtvenike[k] koje su napravili vlastitim rukama. 9 Narod je pred Izraelcima napustio utvrđene gradove. Sada su pusti, prepušteni šipražju i grmlju.
10 Zaboravio si Boga, svog Spasitelja.
Ne sjećaš se Stijene, svoje Tvrđave.
Stoga, premda sadiš divne biljke
i presađuješ strane mladice,
11 makar ti narasle isti dan kad ih posadiš
i propupale istog jutra kad ih presadiš,
žetva će ti propasti
u dan bolesti i neizlječive boli.
12 Strašna je tutnjava
brojnih naroda!
Šume poput valova,
odjekuju kao moćne vode.
13 Narodi huče kao bujice,
ali kad ih on prekori, tada bježe.
Nošeni su kao pljeva i prašina
kad ih raznosi vjetar i oluja.
14 Navečer ih stiže užas,
do jutra ih više nema!
Takva je sudbina onih koji nas napadaju
i svršetak onih koji nas pljačkaju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International