Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
Blagoslovi poslušnosti
(Pnz 7,12-24; 28,1-14)
26 »Nemojte si izrađivati ništavne idole niti postavljati rezbarene likove, niti svete stupove. Ne postavljajte u svojoj zemlji kamenje s rezbarenim likovima da biste se pred njima klanjali. Ja sam vaš BOG.
2 Držite moje šabate, tj. posebne dane odmora, i poštujte moje svetište. Ja sam BOG.
3 Budete li živjeli prema mojim uredbama, držali moje zapovijedi i vršili ih, 4 davat ću vam kišu u pravo vrijeme i zemlja će vam davati svoj rod, a drveće u polju svoje plodove. 5 Žetva će vam trajati do berbe grožđa, a berba grožđa do sjetve. Jest ćete kruh do sitosti i živjeti sigurno u svojoj zemlji.
6 Vašoj ću zemlji dati mir. Ići ćete na spavanje ne strahujući ni od koga. Uklonit ću krvoločne zvijeri iz vaše zemlje, a ni neprijateljske vojske neće prolaziti njome. 7 Tjerat ćete svoje neprijatelje i poraziti ih u borbi. 8 Petorica vaših tjerat će njih stotinu i vas stotinu tjerat će njih deset tisuća. Oni će pred vama padati od mača. 9 Priklonit ću se vama i učiniti vas plodnima i mnogobrojnima. Držat ću se svog saveza s vama. 10 Imat ćete toliko uroda da ćete morati izbaciti zalihe starog da napravite mjesta za novi. 11 Postavit ću svoj Sveti šator među vas i neću vas odbaciti. 12 Živjet ću među vama i bit ću vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. 13 Ja sam vaš BOG, koji vas je izveo iz Egipta, da više ne budete robovi. Polomio sam vaše jarmove i učinio da hodate uspravno.«
Posljedice neposlušnosti
(Pnz 28,15-68)
14 »Međutim, ako me ne budete slušali i vršili sve zapovijedi, 15 ako odbacite moje uredbe i prezrete moje zakone, ako ne budete vršili sve moje zapovijedi, prekršit ćete moj savez. 16 Tada ću na vas poslati strah, sušicu i vrućicu koje uništavaju oči i gase život. Uzalud ćete sijati sjeme jer će vaši neprijatelji pojesti njegov rod. 17 Okrenut ću se protiv vas. Neprijatelji će vas poraziti i vladati nad vama. Bježat ćete i kad vas nitko ne bude progonio.
18 Ako me unatoč tome ne poslušate, još ću vas sedmerostruko kazniti za vaše grijehe. 19 Slomit ću vašu drsku oholost. Nebo vam neće davati kišu pa će se zemlja osušiti i otvrdnuti.[a] 20 Uludo ćete trošiti snagu jer vam zemlja neće davati rod ni drveće plod.
Upute za molitvu
2 Prije svega, potičem te da moliš Boga za sve ljude. Moli za njihove potrebe, zastupaj ih i zahvaljuj za njih. 2 Moli za kraljeve i sve koji su na vlasti, da možemo živjeti spokojno i mirno, u pobožnosti i dostojanstvu. 3 To je dobro i ugodno Bogu, našemu Spasitelju. 4 Bog želi da svi ljudi budu spašeni i da spoznaju istinu. 5 Samo je jedan Bog i jedan posrednik između Boga i čovjeka: Isus Krist koji je kao čovjek 6 predao samog sebe da plati otkup za sve ljude. To je dokaz koji je Bog pružio u pravo vrijeme.
Značenje usporedbe o sijaču
(Mk 4,13-20; Lk 8,11-15)
18 »Poslušajte, dakle, značenje usporedbe o sijaču. 19 Sjeme, koje je palo pokraj puta, jest onaj koji čuje učenje o Kraljevstvu, ali ga ne razumije. Tada dolazi Zli te mu otima što mu je posijano u srcu. 20 Sjeme, koje je palo na kamenito tlo, jest onaj koji čuje učenje i odmah ga s radošću prihvaća. 21 No budući da nema u sebi korijena, nepostojan je, pa kad dođe nevolja ili progonstvo zbog učenja, odmah otpadne. 22 Sjeme, koje je palo u trnje, jest onaj koji čuje učenje, ali dopušta da ga brige ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva uguše pa ne donosi rod. 23 Sjeme, koje je palo na dobru zemlju, jest onaj koji čuje i razumije učenje te donosi rod koji je trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od onoga što je posijano.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International