Book of Common Prayer
Poziv svima da slave Boga
Voditelju zbora. Hvalospjev.
1 Svi na zemlji, Bogu radosno kličite!
2 U slavu njegovog imena pjevajte,
veličanstveno ga hvalite!
3 Recite Bogu:
»Kako su tvoja djela zastrašujuća!
Zbog tvoje velike moći,
u strahu ti se klanjaju neprijatelji.
4 Svi na zemlji tebe štuju,
psalme ti pjevaju,
hvalospjeve tvome imenu.« Selah
5 Dođite i vidite Božja djela:
čuda je učinio među ljudima.
6 More je pretvorio u suho tlo,
pješice su prošli kroz riječno korito.[a]
Zbog toga se sada radujemo.
7 Svojom silom on vlada zauvijek,
njegove oči narode promatraju,
neka se buntovnici ne podižu. Selah
8 Blagoslivljajte našeg Boga, narodi,
neka se čuju hvalospjevi!
9 Naše je duše sačuvao žive
i nije dao da nam se noga oklizne.
10 Ti si nas, Bože, provjerio,
pročistio nas kao u vatri srebro.
11 U mrežu si nas zapleo,
teret nam na leđa natovario.
12 Pustio si da nam jašu po glavi,
prošli smo i kroz vatru i kroz vodu,
ali si nas doveo na sigurno.
13 Sa žrtvama paljenicama u tvoj ću ući Hram,
izvršit ću što sam ti zavjetovao,
14 što sam usnama izgovorio
i ustima u nevolji obećao.
15 Prinijet ću ti paljenice od utovljenih životinja,
podići će se dim od ovnova loja,
prinijet ću ti žrtve od goveda i jaraca. Selah
16 Dođite i poslušajte, svi koji Boga štujete:
ispričat ću vam što je učinio za mene.
17 Glasno sam mu zavapio,
njega sam veličao.
18 Da sam u srcu čuvao grijeh,
Gospodar me ne bi me čuo.
19 Ali Bog me zaista čuo
i saslušao moju molitvu.
20 Neka je slavljen Bog
jer moju molitvu nije odbio
niti mi je svoju ljubav uskratio.
Poziv narodima da slave Boga
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Hvalospjev.
1 Bože, smiluj nam se i blagoslovi nas!
Svojim licem nas obasjaj Selah
2 da sva zemlja upozna tvoje putove,
svi narodi tvoje spasenje.
3 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
4 Neka se nacije raduju i kliču
jer pravedno sudiš ljudima
i upravljaš narodima svijeta. Selah
5 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
6 Zemlja nam je dala svoje plodove.
Blagoslovio nas je Bog, naš Bog.
7 Neka nas Bog uvijek blagoslovi
i neka ga posvuda štuju svi ljudi.
Božja slava u svemu što je stvorio
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi,
nebo objavljuje djelo njegovo.
2 Svaki novi dan otkriva više,
svaka noć k većem znanju vodi.
3 Nema tu govora, ni riječi;
ne čuje se njihov glas.
4 No njihova poruka ide cijelom zemljom,
ta pouka doseže do kraja svijeta.
Na nebu je Bog digao šator za sunce,
5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja,
kao trkač koji želi istrčati svoju trku.
6 Sunce s jedne strane izlazi
i kruži sve do drugog kraja neba.
Od njegove topline ništa se ne može sakriti.
7 Savršen je BOŽJI zakon,
čovjeku daje život.
U BOŽJA se pravila možemo pouzdati,
uz njih i neznalica postaje mudar.
8 BOŽJE upute su dobre,
one raduju srce.
Čiste su BOŽJE zapovijedi,
oči prosvjetljuju.
9 Dobar je i strah od BOGA,
trajat će zauvijek.
BOŽJE presude su ispravne,
svaka od njih je pravedna.
10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato,
slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.
11 Tvoj je sluga njima poučen,
poslušan i bogato nagrađen.
12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške,
zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.
13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo,
ne želim da nada mnom vladaju grijesi.
Tako ću biti bez krivnje,
nevin od svakog prijestupa.
14 Neka su ti drage moje riječi i misli,
BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.
Bog vlada i brani svoj grad i narod
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Upotrijebiti »alamot«[a].
1 Bog je naše sklonište i snaga,
uvijek je spreman pomoći u nevolji.
2 Zato se ne bojimo kad se trese zemlja
i temelji planina padaju u mora,
3 kada huče i pjene se morske vode,
a od njihovih udara njišu se gore.
4 Ima jedna rijeka s pritocima
što donosi radost gradu Božjem,
svetom prebivalištu Svevišnjeg.
5 Bog je usred grada pa grad neće pasti;
dok zora sviće, Bog će mu pomoći.
6 Narodi se bune, komešaju se kraljevstva.
Kad on podigne glas, rastopi se zemlja.
7 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
8 Dođite i BOŽJA djela gledajte,
na zemlji je učinio strahote.
9 Do krajeva zemlje on prekida ratove,
lukove lomi, koplja siječe, štitove[b] spaljuje.
10 »Prestanite i znajte da sam ja Bog.
Vladam među narodima,
vladam nad zemljom.«
11 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
Bog poziva Mojsija
3 Mojsije je čuvao stado svog tasta Jitra, koji je bio svećenik u zemlji Midjan. Poveo je stado kroz divljinu i došao do Božje planine Horeb[a]. 2 Ondje mu se ukazao BOŽJI predstavnik u plamenu vatre, usred grma.
Mojsije je gledao kako grm gori, ali ne sagorijeva. 3 Pomislio je: »Kakva čudesna pojava! Prići ću i pogledati zašto grm ne izgara.«
4 Kad je BOG vidio da je Mojsije prišao da pogleda, pozvao ga je iz grma: »Mojsije! Mojsije!«
Mojsije odgovori: »Evo me.«
5 »Ne prilazi bliže«, rekao je Bog. »Izuj obuću s nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto tlo.« 6 Zatim je rekao: »Ja sam Bog tvog oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.«
Nato je Mojsije zaklonio lice zato što se bojao gledati u Boga.
7 »Vidio sam jad svog naroda u Egiptu. Čuo sam njegov vapaj pod goničima robova. Znam za njegove patnje«, rekao je BOG. 8 »Zato sam sišao da ga spasim od Egipćana i da ga iz te zemlje odvedem u dobru i prostranu zemlju. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko, gdje žive Kanaanci, Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci. 9 Znaj da su vapaji Izraelaca doprli do mene i da sam vidio kako ih tlače Egipćani. 10 A sad, hajde! Šaljem te faraonu, da moj narod, Izraelce, izvedeš iz Egipta.«
11 »Tko sam ja«, upita Mojsije Boga, »da idem faraonu i da Izraelce izvedem iz Egipta?«
12 »Ja ću biti s tobom«, odgovori mu Bog, »i to će ti biti znak da sam te poslao. Kad izvedem narod iz Egipta, štovat ćete me na ovoj planini.«
18 Vi niste, poput Izraelaca[a], pristupili planini Sinaj koja se može dotaknuti i koja gori u vatri. Niste došli na mjesto gdje vladaju tama, sumrak i oluja. 19 Niste pristupili na zvuk trube ni glasu koji je tako govorio da su oni, koji su čuli taj glas, molili da im više ne govori. 20 Nisu mogli podnijeti ono što im je naređeno: »Čak će i životinja, ako se dotakne planine, biti nasmrt kamenovana.«[b] 21 Prizor je bio toliko zastrašujući da je Mojsije rekao: »Drhtim od straha.«[c]
22 Vi ste, naprotiv, pristupili Sionskom brdu, gradu živoga Boga, nebeskom Jeruzalemu. Pristupili ste tisućama anđela u radosnom okupljanju. 23 Pristupili ste zajedništvu Božje prvorođene djece. Njihova su imena upisana na Nebu. Pristupili ste Bogu, sucu svih ljudi. Pristupili ste duhovima pravednika koji su učinjeni savršenima. 24 Pristupili ste i Isusu, posredniku Novoga saveza, i njegovoj prolivenoj krvi koja govori bolje od Abelove.
25 Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Ako se nisu spasili oni što su odbili slušati onoga koji ih je opominjao na Zemlji, kako ćemo se spasiti mi ako se okrenemo od onoga koji nas opominje s Nebesa?! 26 Njegov je glas tada uzdrmao Zemlju, a sada daje ovo obećanje: »Još jednom ću uzdrmati ne samo Zemlju već i Nebesa.«[d] 27 Riječi »još jednom« ukazuju na to da će ono što je stvoreno biti uzdrmano i uklonjeno, a ostat će ono što se ne može uzdrmati.
28 Stoga, budući da primamo Kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, budimo zahvalni! S tom zahvalnošću štovat ćemo Boga onako kako je njemu ugodno—sa strahopoštovanjem. 29 Jer, naš je Bog »vatra koja proždire«.[e]
Sotonin pad
17 Sedamdesetdvojica su se radosno vratila govoreći: »Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime.« 18 A on im je rekao: »Vidio sam Sotonu kako pada kao munja s Neba. 19 Slušajte! Dao sam vam vlast da gazite zmije i škorpione i vlast nad svakom neprijateljskom silom. Ništa vam neće nauditi. 20 No ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na Nebu!«
Isusova molitva Ocu
(Mt 11,25-27; 13,16-17)
21 U tom je trenutku zatitrao od radosti u Svetom Duhu i rekao: »Zahvaljujem ti, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i pametnih, a otkrio malenima. Da, Oče, jer ti si tako odlučio.
22 Otac mi je sve predao u ruke. I nitko ne zna tko je Sin, osim Oca. Nitko ne zna ni tko je Otac, osim Sina i onoga komu Sin to odluči otkriti.«
23 Zatim se okrenuo prema učenicima i povjerio im nasamo: »Blagoslovljene su oči koje vide ono što vi vidite! 24 Jer, kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi čeznuli da vide to što vi vidite, ali nisu vidjeli; da čuju to što vi čujete, ali nisu čuli.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International