Book of Common Prayer
Molitva čovjeka u nevolji
Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU.
1 Poslušaj moju molitvu, BOŽE,
neka moj vapaj dođe do tebe.
2 Nemoj mi okrenuti leđa[a]
u dan moje nevolje.
Saslušaj me i brzo se odazovi
na dan kad te pozovem.
3 Jer, život mi nestaje kao dim,
tijelo mi gori kao žeravica.
4 Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo,
pa zaboravljam na jelo.
5 Zbog glasnog jadikovanja,
postao sam kost i koža.
6 Usamljen sam kao lešinar u pustinji,
kao sova što živi u ruševinama.
7 Ležim budan jer ne mogu spavati.
Sličan sam samotnoj ptici na krovu.
8 Neprijatelji me neprestano vrijeđaju.
Izrugivači moje ime koriste za psovku.
9 Umjesto kruha, jedem pepeo
dok mi suze u čašu kapaju.
10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe
jer si me dignuo pa odbacio.
11 Život mi prolazi kao večernja sjena
i sušim se kao trava koja vene.
12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka,
ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.
13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti,
došlo je vrijeme milosti,
došao je pravi čas.
14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje,
a žaloste ih njegove ruševine.
15 BOŽJEG imena bojat će se narodi
i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.
16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion
i pokazati se u svojoj slavi.
17 Saslušat će molitvu bespomoćnih,
neće njihovu molbu prezreti.
18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući
pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:
19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama,
s nebesa je osmotrio zemlju,
20 da čuje zapomaganje zatočenih
i oslobodi na smrt osuđene,
21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu,
da ga hvale u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva okupe
da zajedno BOGU služe.«
23 Usred života snagu mi je skršio,
dane moga života je skratio.
24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad!
A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.
25 Davno si temelje zemlje postavio
i nebo svojim rukama načinio.
26 Ti ostaješ, a oni će nestati,
kao odjeća će se potrošiti.
Kao odijelo ćeš ih promijeniti
i tako će proći.
27 Ali ti si uvijek isti
i tvoj život ne završava.
28 Mi smo tvoji sluge
i naša djeca živjet će spokojno,
pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«
Peta knjiga Psalama
(Psalmi 107–150)
U slavu Božje dobrote
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je ljubav njegova.
2 Oni koje je BOG otkupio,
od neprijatelja oslobodio,
neka mu uvijek iznova zahvaljuju.
3 Okupio ih je iz mnogih zemalja,
s istoka i zapada, sjevera i juga.
4 Lutali su bespućem pustinje,
ne nalazeći put do grada
u kojem bi se nastanili.
5 Bili su gladni i žedni,
potpuno klonuli.
6 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
7 Poveo ih je pravim putem,
ravno u grad gdje će živjeti.
8 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
9 Jer, on žednima gasi žeđ,
a gladne hrani dobrim jelima.
10 Neki su bili u tami zarobljeni,
zatvorenici željezom okovani.
11 Radili su protiv Božjih riječi
i prezirali upute Svevišnjeg.
12 Lomili su se pod teretom teškog života,
posrtali i padali, no pomoći nije bilo.
13 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
14 Izveo ih je iz tamnice,
raskidao njihove okove.
15 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
16 Jer, on probija metalna vrata
i lomi njihove šipke od željeza.
17 Neki su se glupo odlučili za grijeh
pa su trpjeli zbog svojih prijestupa.
18 Sva hrana im se zgadila,
bili su na rubu smrti.
19 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
20 Na njegovu riječ su ozdravili,
od smrti su bili spašeni.
21 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
22 Prinosite žrtve zahvalnice
i o njegovim djelima
pjevajte pjesme radosnice.
23 Neki su brodovima zaplovili morima
da bi poslovali preko velikih voda.
24 Vidjeli su što može BOG,
na moru su gledali njegova čudesa.
25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao
i divlje morske valove podigao.
26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu.
U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.
27 Teturali su i posrtali kao pijani,
mornarska vještina nije im pomogla.
28 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
29 Oluju je utišao,
morske valove smirio.
30 Radovali su se mirnom moru,
a on ih je odveo u željenu luku.
31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
32 Neka ga slavi sav okupljeni narod,
neka ga hvali vijeće starješina.
Voda iz stijene
20 U prvom je mjesecu cijela izraelska zajednica stigla u pustinju Cin i utaborila se u Kadešu. Ondje je umrla Mirjam te je ondje i sahranjena.
2 A zajednica nije imala vode pa se okupila protiv Mojsija i Arona. 3 Prepirali su se s Mojsijem i govorili: »Da smo bar poginuli kad su naša braća poginula pred BOGOM! 4 Zašto ste BOŽJU zajednicu doveli u ovu pustinju, da i mi i naša stoka umremo ovdje? 5 Zašto ste nas izveli iz Egipta i doveli na ovo užasno mjesto? Tu nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni šipka! A nema ni vode za piće!«
6 Tada su Mojsije i Aron otišli od zajednice i došli na ulaz u Šator sastanka. Pali su ničice, a BOŽJA im se slava pokazala. 7 BOG je rekao Mojsiju: 8 »Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron okupite zajednicu. Zatim pred njihovim očima progovorite onoj stijeni i ona će pustiti vodu. Tako ćeš im izvesti vodu iz stijene pa će piti i zajednica i stoka.«
9 I Mojsije je uzeo štap iz Šatora sastanka, ispred BOGA, kao što mu je zapovjedio BOG. 10 Zatim su on i Aron okupili zajednicu ispred stijene.
»Slušajte, buntovnici!« rekao im je Mojsije. »Zar vam moramo iz stijene pustiti vodu?«
11 Tada je digao ruku i dva puta udario štapom po stijeni. Poteklo je obilje vode pa su je pili i ljudi i stoka.
12 No BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Budući da mi niste vjerovali i da me niste pokazali svetim pred Izraelcima, nećete uvesti ovu zajednicu u zemlju koju joj dajem.«
13 Ovo je bilo kod voda Meribe[a]. Ondje su se Izraelci prepirali s BOGOM, a on im je pokazao da je svet.
Adam i Krist
12 Grijeh je došao u svijet preko jednog čovjeka, a po grijehu je došla i smrt. Zato svi ljudi umiru, jer su svi zgriješili. 13 Grijeh je bio u svijetu prije nego što je postojao Zakon, ali grijeh se nikome ne uzima u obzir kad nema Zakona. 14 Smrt je vladala od Adamovog do Mojsijevog vremena i nad onima koji nisu zgriješili poput Adama, koji je slika onoga koji će doći.
15 Božji dar, međutim, nije kao Adamov grijeh. Jer, ako su mnogi umrli zbog grijeha jednog čovjeka—Adama, još je veća Božja milost i dar života što su ga mnogi primili milošću jednog čovjeka—Isusa Krista. 16 Adam je jednom zgriješio i bio osuđen, ali Božji dar nije takav. Taj dragovoljni dar, koji vodi opravdanju, došao je nakon mnogih prekršaja. 17 Jer, smrt je vladala nad svim ljudima zato što je jedan čovjek zgriješio, ali mnogo više će oni koji uživaju u obilju Božje milosti i u daru pravednosti imati istinski život i vladati po jednom čovjeku—Isusu Kristu.
18 Tako su, dakle, svi ljudi bili osuđeni zbog grijeha jednog čovjeka, no isto će tako zbog jednoga pravednog čina svi ljudi biti opravdani i imati istinski život. 19 Neposlušnošću jednog čovjeka mnogi su postali grešnici. Isto će tako poslušnošću jednog čovjeka mnogi postati pravednici. 20 Zakon je uveden da ukaže na mnogobrojnost grijeha. No kad se grijeh umnožio, Bog je dao svoju milost u još većoj mjeri. 21 To se dogodilo da bi, kao što je prije grijeh vladao smrću, na isti način Božja milost vladala pravednošću i donijela vječni život po Isusu Kristu, našem Gospodinu.
Isus iscjeljuje dva slijepca
(Mk 10,46-52; Lk 18,35-43)
29 Dok su izlazili iz Jerihona, silno je mnoštvo slijedilo Isusa. 30 A pokraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!«
31 Mnoštvo ih je korilo i ušutkivalo, ali oni su još jače vikali: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!«
32 Tada se Isus zaustavio, pozvao ih te upitao: »Što želite da učinim za vas?«
33 Rekli su mu: »Gospodine, željeli bismo da možemo vidjeti.«
34 Isus se sažalio nad njima i dodirnuo im oči. Odmah su progledali i krenuli za Isusom.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International