Book of Common Prayer
Radost života na Sionu
Hvalospjev Korahovih potomaka.
1 Na svetim gorama osnovao je grad
2 jer sionska vrata BOG voli najviše,
više od svih mjesta u Izraelu.
3 Grade našega BOGA,
tolike divote o tebi govore. Selah
4 Bog kaže: »U Egiptu i Babilonu
žive ljudi koji me poznaju.
A neki su od njih rođeni
u Filisteji, Tiru i Etiopiji.«
5 A za Sion Bog kaže:
»Znam svakoga tko je ondje rođen.«
Sâm Svevišnji Sion će učvrstiti.
6 BOG će upisati u knjigu narodâ:
»Ovo su građani Siona.« Selah
7 I oni će plesati i pjevati:
»Iz Siona dolaze svi blagoslovi[a].«
Četvrta knjiga psalama
(Psalmi 90–106)
Molitva prolaznog naroda neprolaznom Bogu
Molitva Mojsija, Božjeg čovjeka.
1 Gospodaru, ti si naše prebivalište
kroz sve naraštaje.
2 Prije nego što si načinio planine
i stvorio zemlju i svijet,
bio si Bog oduvijek i jesi zauvijek.
3 Ti čovjeka vraćaš u prah, govoreći:
»Vratite se u prah, smrtnici!«
4 Jer, tisuću godina tebi prođe
kao dan jučerašnji,
kao nekoliko noćnih sati.
5 Ti nas odnosiš kao poplava
jer smo prolazni kao san,
kao mlada jutarnja trava,
6 koja ujutro nikne i raste,
a uvečer uvene i osuši se.
7 Tvoj gnjev nas uništava,
a tvoja srdžba užasava.
8 Pred sebe si stavio naša zlodjela,
naše skrivene grijehe si obasjao.
9 Naš život završava zbog tvoje srdžbe,
naše godine kao uzdah prolaze.
10 Životni vijek nam je sedamdeset godina,
ako smo jaki, tada osamdeset.
A većina njih su muka i jad,
prolaze brzo i mi nestajemo.
11 Tko je iskusio punu žestinu tvoga gnjeva?
Tvoja srdžba strahopoštovanje izaziva.
12 Nauči nas da svoje dane dobro koristimo,
da mudrost steknemo.
13 BOŽE, nemoj više tako!
Sažali se nad svojim slugama.
14 Svako jutro ispuni nas svojom ljubavlju,
da se svaki dan radujemo i uživamo.
15 Daj da se radujemo onoliko dana
koliko si nam nanosio nevolje,
onoliko godina koliko smo iskusili nesreće.
16 Pokaži svojim slugama svoje djelo
i njihovoj djeci svoje veličanstvo.
17 Neka je naklonost Gospodara, našeg Boga, na nama.
Daj nam uspjeh u onom što činimo!
Da, neka u svemu uspijevamo!
Himna zahvale
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je njegova ljubav.
2 Zahvaljujte Bogu svih bogova,
vječna je njegova ljubav.
3 Zahvaljujte moćnom Gospodaru,
vječna je njegova ljubav.
4 Slavite onoga koji čini velika čuda,
vječna je njegova ljubav.
5 Slavite mudroga koji je nebo stvorio,
vječna je njegova ljubav.
6 Zemlju je na vode položio,
vječna je njegova ljubav.
7 Velika svjetlila je načinio,
vječna je njegova ljubav.
8 Sunce da grije i vlada danju,
vječna je njegova ljubav.
9 Mjesec i zvijezde da sjaje noću,
vječna je njegova ljubav.
10 Pobio je prvorođence u Egiptu,[a]
vječna je njegova ljubav.
11 Izrael je iz Egipta izveo,
vječna je njegova ljubav.
12 Snažnim ih je rukama oslobodio,
vječna je njegova ljubav.
13 Crveno more je razdvojio,
vječna je njegova ljubav.
14 Izrael je kroz samo more proveo,
vječna je njegova ljubav.
15 Faraona i vojsku morem je potopio,
vječna je njegova ljubav.
16 Vodio je svoj narod kroz pustinju,
vječna je njegova ljubav.
17 Pokorio je moćne kraljeve,
vječna je njegova ljubav.
18 Pogubio je slavne kraljeve,
vječna je njegova ljubav.
19 Sihona, kralja Amorejaca,
vječna je njegova ljubav.
20 I Oga, kralja Bašana,
vječna je njegova ljubav.
21 A njihovu je zemlju predao,
vječna je njegova ljubav,
22 svom slugi Izraelu u nasljedstvo,
vječna je njegova ljubav.
23 Sjetio nas se kad smo bili poniženi,
vječna je njegova ljubav.
24 Oslobodio nas je neprijatelja,
vječna je njegova ljubav.
25 On hrani svako živo biće,
vječna je njegova ljubav.
26 Zahvaljujte Bogu na nebesima
jer vječna je njegova ljubav.
31 No ljudi koji su bili s njim u izvidnici rekli su: »Ne možemo ići na te ljude jer su jači od nas.«
32 Proširili su među Izraelcima nepovoljan izvještaj o zemlji koju su bili izviđali. Govorili su: »Zemlja koju smo izviđali proždire svoje stanovnike. Svi ljudi koje smo ondje vidjeli vrlo su visoki. 33 Vidjeli smo i divove—Anakovce koji potječu od divova. Sami smo sebi izgledali kao skakavci, a tako smo izgledali i njima.«
Pobuna naroda
14 Te je noći čitava zajednica zapomagala i plakala u sav glas. 2 Svi su Izraelci gunđali protiv Mojsija i Arona. Cijela im je zajednica rekla: »Da smo bar umrli u Egiptu! Ili da smo barem umrli u ovoj pustinji! 3 Zašto nas BOG vodi u tu zemlju, da poginemo od mača, a naše žene i djeca da im budu plijen? Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?«
4 Ljudi su govorili jedan drugome: »Izaberimo drugog vođu i vratimo se u Egipat.«
5 Tada su se Mojsije i Aron bacili ničice pred cijelom izraelskom zajednicom koja se ondje okupila. 6 Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin, koji su bili u izviđanju zemlje, razderali su svoju odjeću.[a] 7 Zatim su rekli čitavoj izraelskoj zajednici: »Zemlja koju smo prošli i izvidjeli izuzetno je dobra. 8 Ako je BOG zadovoljan nama, uvest će nas u tu zemlju i dat će nam je. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. 9 Samo se nemojte buniti protiv BOGA i ne bojte se naroda te zemlje jer su oni lak zalogaj za nas. Bez zaštite su, a s nama je BOG. Ne bojte ih se!«
10 Međutim, cijela im je zajednica zaprijetila da će ih kamenovati. I tada se svim Izraelcima kod Šatora sastanka pokazala BOŽJA slava. 11 BOG je rekao Mojsiju: »Dokle će me ovaj narod prezirati? Dokle će odbijati vjerovati u mene unatoč svim znamenjima koja sam učinio među njima? 12 Ubit ću ih pomorom i oduzeti im nasljedstvo. Zatim ću od tebe načiniti narod koji će biti veći i jači od njih.«
Mojsije se zalaže za narod
13 Tada je Mojsije rekao BOGU: »Ali, Egipćani, od kojih si svojom snagom izbavio ovaj narod, čut će za to 14 i ispričati stanovnicima ove zemlje. Oni su već čuli da si ti, BOG, s ovim narodom i da mu se ti, BOG, pokazuješ licem u lice. Znaju da tvoj oblak stoji nad njim. Znaju da ideš pred njim u stupu od oblaka danju i u stupu od vatre noću. 15 Ako pogubiš čitav narod odjednom, narodi, koji su čuli za tebe, reći će: 16 ‘BOG nije mogao dovesti ovaj narod u zemlju koju im je obećao pa ih je pobio u pustinji.’ 17 Pokaži sad svoju snagu, Gospodaru moj, kao što si obećao: 18 ‘BOG se teško razljuti, pun je vjernosti i ljubavi, i oprašta grijeh i prijestup. No krivca ne ostavlja nekažnjenog. Kažnjava djecu za grijehe njihovih otaca do trećeg i četvrtog naraštaja.’ 19 Zbog svoje velike vjernosti i ljubavi, oprosti grijeh ovome narodu, kao što si im praštao od Egipta dosad.«
20 »Opraštam im, kao što si tražio«, odgovori BOG. 21 »Ali, zaklinjem se svojim životom i BOŽJOM slavom, koja će ispuniti svu zemlju, 22 ni jedan od ljudi koji su vidjeli moju slavu i znakove koje sam učinio u Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta iskušavali, 23 neće vidjeti zemlju što sam je zakletvom obećao njihovim precima. Neće je vidjeti ni jedan od onih koji su me prezreli. 24 Jedino ću svoga slugu Kaleba, budući da ima drugačiji duh i slijedi me svim srcem, dovesti u zemlju koju je izvidio. Naslijedit će je on i njegovi potomci. 25 S obzirom na to da Amalečani i Kanaanci žive u dolinama, sutra se okrenite i idite u pustinju, putem prema Crvenome moru.«
Nitko nije bez grijeha
9 Što sve to znači? Jesmo li mi Židovi u prednosti pred drugima? Nismo! Već smo rekli da su i Židovi i nežidovi jednako pod grijehom. 10 U Svetom pismu piše:
»Nema nikoga pravednoga,
niti jednoga!
11 Nema nikoga tko razumije.
Nema nikoga tko traži Boga.
12 Svi su Boga ostavili,
postali su bezvrijedni.
Nema nikoga tko čini dobro,
ni jednog jedinoga![a]
13 Njihova su usta poput otvorenih grobova,
jezik im govori laži.[b]
Na usnama im je zmijski otrov.[c]
14 Usta su im puna psovke i gorčine.[d]
15 Noge su im brze da ubiju,
16 kamo god idu, uzrokuju razaranja i nesreću,
17 put mira ne poznaju.[e]
18 Nema straha od Boga pred njihovim očima.«[f]
19 Znamo da je sve što je napisano u Zakonu namijenjeno onima koji žive po njemu da bi se ušutkale sve isprike i da bi se cijeli svijet doveo pod Božji sud. 20 Ni jedan čovjek ne može se opravdati pred Bogom vršeći zapovijedi Zakona jer po Zakonu samo prepoznajemo grijeh.
Isus poučava o razvodu
(Mk 10,1-12)
19 Nakon što je Isus sve ovo rekao, napustio je Galileju i otišao na područje Judeje, na drugoj strani rijeke Jordan. 2 Slijedilo ga je silno mnoštvo, a on ih je ondje ozdravljao.
3 Prišli su mu neki farizeji s namjerom da ga iskušaju i upitali ga: »Je li dopušteno da se čovjek razvede od svoje žene iz bilo kojeg razloga?«
4 Isus je odgovorio: »Zar niste čitali da ih je Stvoritelj u početku stvorio muško i žensko?[a] 5 A zatim je rekao: ‘Radi toga će čovjek napustiti svoga oca i majku i sjedinit će se sa svojom ženom i njih će dvoje postati jedno.’[b] 6 Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno. Stoga, neka čovjek ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.«
7 Na to su ga upitali: »Pa zašto je onda Mojsije odredio da se čovjek može razvesti od svoje žene ako joj da potvrdu o razvodu braka?«[c]
8 Isus im je odgovorio: »Mojsije je dopustio da se razvodite od svojih žena zbog vašega tvrdog srca, ali u početku nije bilo tako. 9 A ja vam kažem: tko se rastane od svoje žene, osim ako mu je ona bila nevjerna, pa se oženi drugom, čini preljub.«
10 Tada su mu učenici rekli: »Ako tako stoje stvari između muža i žene, onda je bolje i ne ženiti se.«
11 Isus im je odgovorio: »Ne razumiju to svi, nego samo oni kojima je to dao Bog. 12 Jer, ima muškaraca koji od rođenja ne mogu imati djece, a ima i onih koje su drugi učinili takvima. Konačno, ima i onih koji su izabrali ne ženiti se radi Kraljevstva nebeskog. Tko to može prihvatiti—neka prihvati!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International